Nada Landeka: Na stečenu dobit, nelegalne štedionice i kreditni uredi NISU plaćali porez

http://hop.hr/prevara-na-stecenu-dobit-nelegalne-stedionice-i-kreditni-uredi-nisu-placali-porez/

Predsjednica Republike Hrvatske  Kolinda Grabar Kitarović dana 03. lipnja 2015. godine primila je četveročlanu delegaciju koja je predsjednici iznijela  sve probleme s kojima se susreću oštećenici RBA austrijskih zadruga i dr.. Nenad Koljaja, jedan od najaktivnijih boraca za raskrinkavanje nezakonitih aktivnosti RBA zadruga informirao je predsjednicu o prikupljenoj dokumentaciji u Hrvatskoj i u Austriji, kao i o stavovima odvjetništva i USKOK-a tijekom dosadašnjeg istražnog postupka. Pravnik Ivica Marković iznosio je o  proceduri sklapanja ugovora,  valjanosti istih, posljedicama koje isti proizvode u Hrvatskoj. Odvjetnica Ines Bošković Sorić    prenijela je svoja saznanja o posrednicima koji su posredovali pri odobrenju kredita, o odgovornim osobama iz RBA zadruga u Austriji, trenutnom stanju međusobnih odnosa između RBA zadruga i oštećenika.  Tajnica HAZUD-a Nada Landeka iscrpno je izvijestila o socijalnom statusu ovršenika, problemima koji nastaju od početka ovrhe pa do okončanja iste, o problemima nastalim nakon donošenja na snagu novog Ovršnog zakona, te o postignutim rezultatima sa poništenjem ugovora o kreditu koje su sklapali tzv. “investitori” iz kreditnih ureda, kao i o podizanju optužnice protiv njih, napominjući da se i u slučajevima RBA zadruga, Posojilnice bank, ZVEZA bank i dr. radi o gotovo istovjetnim nezakonitim radnjama, s obzirom da niti jedna od tih organizacija nema potrebne dozvole za rad na području Hrvatske, te stoga postoje opravdani razlozi da se i odgovorne osobe u RBA i njihovi posrednici  tretiraju na jednak način  kao i vlasnici kreditnih ureda i njihovi posrednici te da se ispita njihova kaznena odgovornost. Članovi delegacije prenijeli su  predsjednici i njenim savjetnicima sve do sada prikupljene informacije u svezi nezakonitog postupanja RBA austrijskih zadruga, Posojilnice bank, Zveza bank, Central European Credit, i drugih nelegalnih kreditora.

Ivica Marković

Sastanak je održan u cilju  što bržeg  i kvalitetnijeg iznalaženja rješenja kako bi se ovršenici primjenom zakona zaštitili od nezakonitog postupanja.

Tijekom sastanka, na ruke predsjednice i njenih savjetnika predan je i kratki rezime svih  do sada utvrđenih činjenica vezanih uz RBA austrijskih  zadruga.  Isti objavljujemo u cijelosti!

NELEGALNI OVRŠNI POSTUPCI I PRODAJA NEKRETNINA  GRAĐANA REPUBLIKE HRVATSKE  NA PODRUČJU RH –   OD STRANE AUSTRIJSKIH RAIFFAISEN ZADRUGA I KREDITNIH  UREDA
UVOD:

Cijenjena gđo predsjednice

Kao prvo zahvaljujemo se na vašoj zainteresiranosti za uvođenje reda u našu Domovinu Republiku Hrvatsku, kao  i na snazi i odlučnosti koju ste pokazali na tom svojem putu. Vjerujemo da zajedničkim snagama možemo uspjeti riješiti problem većeg dijela hrvatskih građana, naročito onih obespravljenih – koji su žrtve neprimjene zakona RH  – a što bi trebala biti obveza za sva tijela u RH.  S obzirom da ste već upoznati sa većim dijelom problema oko RBA austrijskih zadruga koje su godinama nelegalno isplaćivale kredite  u RH, dok posljednjih godina aktivno ovršuju i plijene domove naših građana, biti ću slobodna, da ispred HAZUD-a, Hrvatske akademske zajednice domovine i dijaspore, i kao osoba koja godinama aktivno volonterski sudjeluje u zaštiti obespravljenih građana, naročito ovršenika, posebno pravilnom primjenom prava i zakona u ovršnim i parničnim postupcima,  iznesem pred Vas nekoliko bitnih činjenica, utemeljenih na zakonu i Ustavu RH a na temelju kojih brzo i efikasno se može riješiti problem ovršenika.

I sama sam, kao povratnik iz inozemstva razočarana postupanjem zakonodavnih, sudskih i upravnih tijela RH. Vjerovala sam u pravnu državu, u pravednost, u primjenu zakona kao temeljnih propisa jedne pravne države. Razočarala sam se, no nisam odustala. Uključila sam se u aktivnu borbu protiv bezakonja i protiv kriminala, protiv bezočne pljačke, a u borbu sam uključila i brojne naše iseljenike koji vole Domovinu, žele u nju ulagati, žele investirati, ali osjećaju silan strah. Jer ovdje, u našoj Lijepoj Domovini Hrvatskoj – dobro organizirane mafijaške strukture, ojačane rupama u zakonu i sveopćom nezainteresiranošću provoditelja zakona za opći boljitak,  pa i primjenom pojedinih zakonskih odredbi u svoju korist, a na štetu građana, ulagača, investitora sa poštenim namjerama, u stanju su „proždrijeti“  ulaganje  kroz svega nekoliko mjeseci, ukoliko ulagač i investitor, povratnik, nije vičan obrani i samozaštiti.

Upravo nešto slično dogodilo se i žrtvama austrijskih RBA zadruga i žrtvama kreditnih ureda. Vjerujući u legalitet, u poslovni i moralni odnos, u pravnu državu, mnogi su sklopili ugovore sa tzv. investitorima i zadrugama na području Republike Hrvatske, posredstvom opunomoćenika tzv. posrednicima  između austrijskih RBA zadruga koji su (većinom odvjetnici) i koji su ugovorali i odobravali kredite  na području RH, samostalno sklapali ugovore, pa čak i isplaćivali sredstva sa svojih privatnih računa u ime austrijskih zadruga o čemu postoji niz materijalnih dokaza.   Jedan odvjetnički ured i danas, na nezakonit i nelegalan način provodi ovršne postupke protiv građana RH u FINI ustezanjem novčanih sredstava  i prijenosom  istih na njihove privatne račune, iako za to nisu ovlašteni,  i to za višestruko uvećana potraživanja (lihvarske kamate).

NAČIN SKLAPANJA UGOVORA O KREDITIMA

Oštećenici, a mnogi i ovršenici su u periodu od 2005 do danas u vjerovničko-dužničkom odnosu sa RBA austrijskim zadrugama. Krediti u Hrvatskoj nuđeni su putem posrednika, dijelom odvjetnika i odvjetničkih ureda u Hrvatskoj, a dijelom drugih građana, ekonomista, i sličnih djelatnosti a koji su imali također registrirane urede u Hrvatskoj za brojne poslovne djelatnosti. U takvim uredima izrađivali su se i poslovni planovi i elaborati kojima se potkrjepljivao kreditni zahtjev kod austrijskih zadruga. Procjena imovine vršila se odokativnom metodom, na način da je nakon prvog kontakta putem posrednika, u Hrvatsku došao predstavnik zadruge, fotografirao nekretninu, te ukoliko je ista odgovarala cjenovno, atrakcijom i izgledom njihovoj percepciji „dobrog i isplativog ulaganja“ – kredit se odobravao bez obzira na bonitet dužnika. Dakle, već u startu su prekršena osnovna pravila bankarskog poslovanja i obveznog odnosa, koji obvezuje da se dužnik ne smije uvaljivati u dužnički odnos ukoliko nije sposoban dug vratiti.

Po „odobrenju kredita“ nakon „procjene“ nekretnine, klijenti su pozvani u odvjetničke ili posredničke urede, gdje im je predočen ugovor na hrvatskom jeziku. U ugovorima je uglavnom, kao mjesto njihova zaključenja naznačena lokacija u Austriji, iako većina dužnika RBA zadruga nikada nije prešla granicu, niti su ikada stupili nogom u bilo koju poslovnicu RBA zadruga u Austriji. Mnogi od potpisnika ugovora nisu niti imali valjane dokumente za prijelaz granice, pa jelako dokazivo i nesporno, da su većina ugovora sastavljeni i sklopljeni po posrednicima, a ne po ovlaštenim osobama, i to upravo u Hrvatskoj, što je također protivno Zakonu.  Isto se vrlo lako dade potvrditi i uvidom u Knjigu potpisa kod Javnih bilježnika, s obzirom da ovlaštena osoba zadruge ili banke nije bila prisutna ovjeri potpisa. Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovor o kreditu može se sklapati samo sa bankom kao davateljem kredita, i to sa bankom koja posluje u Republici Hrvatskoj, a ne i stranom bankom.

Nadalje, ugovor sklopljen sa stranom osobom mora imati Apostille, tj. nadovjeru, kojom se legalizira ugovor sa predstavnikom druge države. Isto je propisano Haškom konvencijom od 05.10.1961. godine koju konvenciju je potpisala i Republika Hrvatska.  Isprave  se legaliziraju pred sudovima, ili u hrvatskom diplomatskom predstavništvu iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište. Legalizacija, tj. nadovjera Ugovora propisana je i Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu. Niti jedan od ugovora sklopljenih između hrvatskih građana i austrijskih štedionica nema potrebnu nadovjeru, tj. nije „legaliziran“ u skladu sa zakonom RH i sa Haškom konvencijom. Ukoliko su ti Ugovori, prema tvrdnji ovlaštenih osoba RBA zadruga sklopljeni u Austriji, tada je člankom 3. ovog Zakona propisano da Javne isprave izdane u inozemstvu mogu se upotrijebiti u Hrvtskoj samo ako ih ovjerovi diplomatsko ili konzularno predstavništvo Hrvatske u inozemstvu. Europska konvencija o ljudskim pravima, kojih je i RH potpisnica i koja je iznad Ustava RH propisuje: „Ugovor je ništavan ako nema pravni temelj u domaćem pravu..“

Osim navedenog,  ugovori o zajmu i ugovori o kreditu, nisu sklopljeni u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu koji nedvosmisleno i precizno opisuje način, postupanje, i oblik isprave koja se ovjerava-solemnizira u javnobilježničkom uredu.Ukoliko u javnobilježničkom uredu u trenutku ovjere ugovora nisu prisutna oba potpisnika tj. vjerovnik i dužnik, tada bi na ugovorima moralo biti naznačeno da su isti sklopljeni po punomoćniku, što opet, ne stoji niti u jednom ugovoru, iako predstavnici zadruga nisu osobno nazočili ovjeri potpisa u javnobilježničkim uredima, a što već tim činom čini takve javnobilježničke akte nevaljalim i nezakonitim. Ugovori moraju biti prevedeni sa njemačkog na hrvatski jezik, uz ovjeru ovlaštenog sudskog tumača, a u trenutku ovjere-solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika ukoliko je jedna od stranaka stranac, ovjeri mora biti prisutan i tumač, koji će stranci koja ne razumije jezik, na hrvatskom jeziku objasniti posljedicu potpisivanja takvog akta. I ovaj čin, naravno nije nikada poduziman, već su na prijevode ugovora stranke/tužitelje pozivali sudovi u postupcima pokrenutim radi ništetnosti ugovora o kreditu/zajmu. Ugovore koji su prevedeni na hrvatski jezik ovlaštene osobe RBA zadruge nisu potpisali.

Nadalje, punomoćnici u postupku, opunomoćeni od strane austrijskih RBA zadruga, kao i drugih stranih kreditnih institucija prema Zakonu RH moraju imati međunarodnu punomoć za zastupanje pred tijelima Republike Hrvatske. Niti jedan od odvjetnika koji ih zastupa nikada nije predočio međunarodnu punomoć niti jednom tijelu u Republici Hrvatskoj, pa iz svega proizlazi da uopće nemaju valjano ovlaštenje za zastupanje na području RH u skladu sa Zakonom. Da bi parafi bili pravno valjani trebalo je u glavni ugovor navesti podatke o punomoćniku direktora i uz ugovore priložiti međunarodnu punomoć.

LEGALITET POSLOVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Mnoge žrtve RBA zadruga i drugih stranih kreditnih ureda i institucija, koje nisu imale ovlaštenje za poslovanje na području RH,  samostalno su se grupirale, organizirale, i samostalno poduzimale brojne istraživačke radnje kako bi zaštitili svoje pravo. Tijekom svojih „istražnih postupaka“, ne samo da su aktivno sudjelovali u istrazi sa Tužiteljstvom Republike Austrije, već i sa domaćim tijelima, USKOK, DORH, ODO, MUP, međutim, beskorisno, jer da bi se problem RBA prihvatio kao nelegalan i nezakonit čin, i kao bezočna pljačka hrvatskih građana, što u naravi i jest, moraju se uzeti svi opisani segmenti u obzir, i isti cijeniti u cjelini, a ne parcijalno, jer se samo tako može pomoći oštećenicima  neprijavljenih  kreditnih ureda  i oštećenicima/žrtvama RBA zadruga. Stoga svakako treba uvažiti činjenicu da RBA austrijske zadruge, Posojilnica i ZVEZA bank, i mnoge druge, iako su bile legalno registrirane na području Republike Austrije, u Hrvatskoj, prema Zakonu o kreditnim institucijama, Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o potrošačkom kreditiranju – nisu imali potrebna ovlaštenja poslovati na području RH, niti isplaćivati kredite. Od strane HNB –RBA zadruge i drugi strani kreditni uredi NISU IMALI POTREBNE DOZVOLE ZA RAD.  Isti nisu prijavili svoj rad niti Ministarstvu financija, niti su imali registrirane podružnice na području Republike Hrvatske a što bi im dalo legalitet.  Nesporno je da je većini oštećenih kredit isplaćen upravo na području RH, a da zajmodavci i kreditori nisu bili registrirani u Hrvatskoj za kreditno poslovanje. Na taj način prelijevali su se milijuni i milijuni eura između banaka, zadruga, kreditnih ureda  i oštećenika, a koji milijuni su, kroz nekretnine, koje su oduzimane u ovršnim postupcima, „pranjem novca“ legalizirani. Republika Hrvatska na takav način direktno sudjeluje u poticanju kriminala i bezakonja, a na štetu svojih građana. Osim nelegalne isplate kredita i zajmova, upitna je i obveza ovrhovoditelja za namirenje poreznih obveza temeljem stjecanja nekretnina na području RH, a od čega su mahom oslobođeni, dok ovršenike terete svi mogući troškovi, uz oduzimanje nekretnine i jedinog doma, što se protivi ne samo domaćim zakonima, već i Europskoj konvenciji za ljudska prava jer je takav odnos u startu neravnopravan i nejednak.

NIŠTETNOST UGOVORA

Pozivajući se na zakonske odredbe koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, oštećenici su podizali tužbe radi ništetnosti ugovora o kreditu (zajmu) temeljem svih gore opisanih zakonskih odredbi i nedostataka na tim ugovorima.  Članak  327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima obvezuje sudove da paze na ništetnost u bilo kojem postupku. Sudovi odlučuju o ništetnosti u parničnom postupku, temeljem tužbi stranaka, a na ništetnost su dužni paziti i po službenoj dužnosti, neovisno o navodima i dokaznim prijedlozima stranaka.  Takvo postupanje sudova omogućuje Ustavom RH propisanu jedinstvenu primjenu zakona prema svim strankama jednako i omogućuje ravnopravnost stranaka u ovršnim postupcima, omogućujući im jednaku pravnu zaštitu. Međutim, diljem Hrvatske, sudovi su se oglašavali nenadležnim u ovim parničnim postupcima, izbjegavajući tako svoju obvezu primjena zakona Republike Hrvatske koji propisuju da sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Nadalje, prije ulaska u Europsku uniju, za ugovore ovjerene na području Republike Hrvatske, prema zakonu, stvarno su nadležni hrvatski sudovi, no unatoč tome, oštećenici RBA austrijskih zadruga našli su se u zrakopraznom prostoru u kojem OD NIKOG NISU MOGLI DOBITI PRAVNU ZAŠTITU.

OVRŠNI POSTUPCI

Sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su suditi po zakonu. Svi postupci pred sudom moraju biti utemeljeni na zakonitim aktima. Ukoliko akti na kojima se temelji postupak nisu zakoniti, isti nisu prikladni za donošenje sudske odluke. Suprotno tome, sudovi u Republici Hrvatskoj, iako je za postupanje u ovršnim postupcima postojalo niz zapreka utemeljenih na zakonu, donosili su Rješenja o ovrsi i pokretali postupak prodaje nekretnina na javnim dražbama. Mnogi građani su zbog toga ostali bez svojih domova iako je zakon na njihovoj strani. RBA zadruge dobile su od Ministarstva financija privremene OIB-e kako bi, iako nelegalno, i bez  registrirane djelatnosti na području Hrvatske, ipak mogli sudjelovati u ovršnom postupku i stjecati nekretnine na svoje ime. Takvo postupanje je suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da strane i fizičke pravne osobe mogu stjecati nekretnine na području RH pod pretpostavkom uzajamnosti, i ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa RH. Treba li posebno isticati  da niti jedan ovršni postupak pred hrvatskim sudovima nema niti jednu od potrebnih radnji koje su ovdje opisane? Samim tim su i ovršni postupci koji se temelje na ovim nezakonitim aktima i postupanju bez primjene zakona koji je na snazi u RH,  koji su provedeni, u tijeku, ili dovršeni – nisu legalni i predstavljaju apsolutnu povredu svih prava, ljudskih i ustavnih prava građana Republike Hrvatske.

Rješenjem o dosudi nekretnina pripada kupcu, pa ako ovršenik i uspije u odvojenom postupku radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ugovora o zajmu, ili pak u  reviziji ili ustavnoj tužbi, on više ne može nikako povratiti svoju nekretninu, svoj dom, iz razloga jer naknadno dokazivanje ovršenikovih prava ne utječe na prava kupca nekretnine koja je stekao temeljem Rješenja o dosudi, s obzirom da su u ovršnim postupcima pred hrvatskim sudovima nezakoniti javnobilježnički akti priznavani kao valjane i zakonite ovršne isprave.

Temeljem nezakonitih, ništetnih i nepostojećih akata ugovora o zajmu sa zadrugama i kreditnim uredima, koje su nelegalno i neustavno poslovale na području RH došlo je do direktne povrede ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Došlo je i do direktne povrede prava zajamčenih Ustavom RH kojim je propisano: „Dom je nepovrediv, samo sud može nalogom utemeljenim na zakonu narediti….“

„Pojedinačni akti državne uprave i tijela koji imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.“

Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti od 27. svibnja 2011 godine zabranjen je rad nelegalnim i neregistriranim društvima i organizacijama na području Republike Hrvatske. Nekoliko godina prekasno.Otimanje domova hrvatskih građana u punom je zamahu temeljem pravomoćnih rješenja o ovrsi donešenih prije donošenja novih zakona.  Donošenjem zakona kojim su građani djelomice zaštićeni nije riješen problem onih postupaka koji su dovršeni ili su bili u tijeku prije donošenja tih zakona.

Na stečenu dobit na području Republike Hrvatske, nelegalne štedionice i kreditni uredi NISU plaćali porez na području Republike Hrvatske, pa im je Hrvatska postala „zlatna oaza“ za uzgoj kriminalnih djelatnosti na štetu građana Republike Hrvatske. Oko 20.000 oštećenika je RBA austrijskih zadruga, oko 40.000,00 oštećenika je kreditnih ureda koje su na području Hrvatske registrirali „investitori“. Računi ovih oštećenika i danas su blokirani, a nelegalnim postupanjima ugrožena je egzistencija minimalno  60.000 obitelji i preko 250.000 ljudi.

Pri pokušajima dogovora oko rješavanja statusa nekretnine  vjerovnici iz Austrije nedohvatljivi su, gotovo nemoguće je ostvariti sa njima kontakt, ishoditi izlistanje stanja duga, brisovno očitovanje i sl. Građani nemaju zakonsku zaštitu, nezaštićeni su, bespomoćni, opljačkani. Jednakost svih pred zakonom, tek je puka fraza.

PRIJEDLOG RJEŠENJA:
U hrvatskoj povijesti bilo je već  slučajeva kada je zakonskom intervencijom Ureda predsjednika suzbijeno bezakonje.  Donešena je odluka kojom je zapriječeno raspolaganje dionicama i davanje istih u zalog za kredite ako nisu isplaćene. Takvom jedinstvenom odlukom je djelomice spriječena pretvorbeno-privatizacijska pljačka naše Domovine. Država je hitro reagirala i u slučaju Dajle kada je poništena odluka jednog ministra. I u brojnim drugim situacijama zakoni su ukidani, mijenjani, donešane su odluke kojima su se sprječavale loši postupci i nezakonitosti. Afera sa RBA zadrugama, Posojilnica Bank, ZVEZA bank  i kreditnim uredima koji su poslovali bez dozvola na području Republike Hrvatske, nelegalno, gotovo je istovjetna aferama pretvorbeno-privatizacijske pljačke.
Ministarstvo financija očitovalo se javno da su gore opisane radnje nezakonite, a na njima se ipak temelje ovršni postupci, javne dražbe, deložacije.

Jedini način zaštite građana, s obzirom na izostanak adekvatne pravne zaštite je donošenje 

JEDINSTVENE ODLUKE O NIŠTETNOSTI SVIH UGOVORA O KREDITU, UGOVORA O ZAJMU sklopljenih sa institucijama, poduzećima, zadrugama, bankama, kreditnim uredima, koji su na području Hrvatske isplaćivali novac nelegalno, sa institucijama koje na području Hrvatske nisu imale potrebne dozvole za kreditno i financijsko poslovanje, i koje nisu imale registrirane podružnice.

Takva odluka može se donijeti na prijedlog Ureda predsjednice Republike Hrvatske, s obzirom na pravo predsjednice, da štiti Ustav, ustavna prava građana, ustavni poredak, te sasvim sigurno postoji pravni okvir za  brzo donošenje iste.

Kako smo naprijed naveli, ugovori koji nisu utemeljeni na zakonu, koji nisu potpisani po ovlaštenoj osobi, koji nemaju valjanu nadovjeru,  – nisu pravno valjani ugovori, i prema hrvatskim zakonima smatraju se ne samo ništetnim nego nepostojećim. (Pravno mišljenje Ustavnog suda RH).
Napominjemo da Ovršni zakon koji je trenutno na snazi ne pruža pravnu zaštitu ovršenicima. Odredbe o odgodi ovrhe, o obustavi ovrhe, o mogućnosti dogovora ovršenika sa ovrhovoditeljem o ponudi drugog predmeta ovrhe povoljnije za ovršenika ne primjenjuju se. O takvim prijedlozima odlučuje sud, koji se uvijek poziva na sudsku neovisnost u donošenju odluka (sudac je uvijek u pravu, ovršenik nikad), te ovršenik zapravo ovisi o milosti suca i o njegovom osjećaju za pravednost i pravdu. Ovršenici su apsolutno nezaštićeni, pa i kad otplate 2/3 ili ¾ obračunanih kreditnih obveza,  ovrhovoditelji ipak pokreću ovrhu za cjelokupni iznos iz ugovora o kreditu, koji je utrostručen lihvarskom kamatom, i nitko, apsolutno nitko ne štiti prava ovršenika – a koja su zaštićena i odredbom Zakona o obveznim odnosima – koji propisuje uzajamnost davanja i zabranu prekomjernog bespravnog stjecanja. S obzirom na nedostatak kontrole sudskih odluka, u brojnim ovršnim postupcima provlače se nezakonitosti koje gotovo uvijek idu na štetu ovršenika, stoga je donošenje JEDINSTVENE ODLUKE kojim se i sva naknadno donešena rješenja poništavaju ex tunc tj. od dana donošenja odluke,  jedino rješenje jer se samo  takvom odlukom mogu povratiti, sačuvati i zaštititi prava ovršenika i deložiranih.
U Zagrebu, 03. lipanj 2015. , Nada Landeka
izvor hazud.hr

Nada Landeka: Ovrha na novčanim tražbinama do 5.000 kn za fizičke osobe provodi se odmah

01.07.2015/www.hop.hr

Zakonske muljaže

Ovršnim zakonom koji je nadopunjen izmjenama i dopunama u prosincu 2014. godine,  propisano je da se ovrha na novčanim tražbinama do 5.000 kn za fizičke osobe, i do 10.000 kn za pravne osobe,  provodi odmah.  Ovrha se provodi na temelju vjerodostojne isprave(ovrhu provodi bilježnik), a žalba ne odgađa izvršenje, već se odmah prenose novci s računa na račun.  Inače se kod  ovrha na temelju ovršne isprave sredstva prenose nakon 60 dana, a na temelju vjerodostojne isprave tek kad županijski sud potvrdi prvostupanjsko rješenje.

To znači, da se Kreditorima ne isplati isplaćivati veća sredstva jer moraju dugo čekati, već im se isključivo isplati davati kredite do 5.000 kn, čime odmah mogu blokirati račun,  i one kredite koji su osigurani bianco zadužnicom (ovršna isprava koja odmah ide na naplatu). Poanta kod tih kredita je da je kreditorima interes što više napumpavati kamatu.  

Nada Landeka

hop.hr

Nada Landeka: Tko to u ime štedionica ruši ustavopravni poredak?

22.07.2015/www.hop.hr 

Tko to u ime štedionica ruši ustavopravni poredak?

Predstavnici oštećenika austrijskih RBA i drugih zadruga i banaka te domaćih i stranih kreditnih ureda koji su na području Hrvatske isplaćivali sredstva po osnovi kredita i „zajmova“ bez kontrole nadležnih tijela (HANFE, HNB-a i Ministarstva financija) već neko vrijeme surađuju sa Uredom predsjednice radi što bržeg i efikasnijeg rješavanja ovog gorućeg problema. Veliki broj deložiranih i onih pred deložacijom, sa pravomoćnim ovršnim ispravama koje se temelje na aktima koji nisu sastavljeni, ovjereni i legalizirani u skladu sa zakonom, zvone na uzbunu i pozivaju na hitrost u rješavanju. Stoga je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović danas uputila pismo svim mjerodavnim tijelima Republike Hrvatske da ispitaju okolnosti oko sklapanja kredita, kako bi se što prije pronašlo kvalitetno rješenje za oštećenike. Sami oštećenici podržavaju STAJALIŠTE Ustavnog suda RH kojim je dana uputa tijelima RH koje provode zakone kako se svi u Republici Hrvatskoj moraju držati Zakona, Ustava, Konvencija i drugih propisa, te se mora poštovati jednakost svih pred zakonom. No podsjećaju da nije dovoljno samo formalno pridržavanje zakona već Ustav i zakoni moraju imati sadržaj koji u sebi uključuje i jamstva ljudskih prava i sloboda, te sustav zaštite tih prava pred nositeljima vlasti i državnim tijelima. Pravo na „pravični postupak“ jedno je od najvažnijih temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za ljudska prava. U cilju uspostavljanja „korektnog“ odnosa politike, pravosuđa i naroda, pronalaženja zadovoljavajućeg modela uloge države obvezna je jedinstvena primjena zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2.) jednakost u zaštiti prava građana u postupku pred sudovima i drugim tijelima s javnim ovlastima (čl. 26.), pravo na žalbu (čl. 18. st. 11.) Sve opisano, u simbiozi s pravima zajamčenim Ustavom RH i Konvencijom određuje smisao, jačinu i vjerodostojnost načela „pravičnog suđenja“ i pravne države. U tom smislu su se vodili i razgovori sa predsjednicom RH i savjetnicima iz Ureda predsjednice. Oštećenici austrijskih RBA zadruga i oštećenici drugih ustanova koje su na nelegalan način poslovale u Republici Hrvatskoj (bez prijavljenog poslovanja i registriranih podružnica) obratili su se predsjednici RH prvenstveno radi zaštite ustavno-pravnog poretka i zaštite ustavnih prava svakog građanina, a sve u skladu s njenim ovlastima. Tijekom naših pregovora sa Uredom predsjednice držali smo se i STAJALIŠTA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE objavljenog nedavno kao pravno mišljenje u slučaju deložacije obitelji Cvjetković, koji je poprilično popraćen medijski; „Odgovornost (pojedinca, institucije, zajednice) najvažniji je jamac ostvarenja ustavne vladavine u Republici Hrvatskoj, a da sloboda u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava u prvom redu znači spremnost pojedinca da unutar ustavnog okvira zaštićenih prava preuzme odgovornost za vlastitu sudbinu. Riječ je o temeljnim odrednicama na kojima počiva hrvatski ustavnopravni poredak. Ustavni sud u tom smislu još jednom naglašava da na obvezujućoj snazi sudskih odluka (inter partes), zajedno s obvezujućom snagom Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (erga omnes), počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi. Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati.“ (Ustavni sud RH) Oštećenici austrijskih RBA zadruga, i oštećenici drugih kreditnih ustanova koje svoje poslovno djelovanje nisu imali, i nemaju prijavljeno u Republici Hrvatskoj, ni u skladu sa Zakonima RH, slažu se da je sloboda u demokratskom društvu utemeljena na vladavini prava, no pri tom podsjećaju Ustavni sud RH na obvezu propisanu Kodeksom sudačke etike – 2. Ustavnost i zakonitost „Dužnost je suca suditi po Ustavu, zakonu i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske te primjenjivati i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnim ugovorima ili zakonima Republike Hrvatske.“ Dakle, smisao borbe za pravdu i pravo oštećenika RBA austrijskih zadruga i oštećenika drugih nelegalnih kreditora je u tome da se o njihovom pravu pred pravosudnim tijelima (sudovima i ODO, DORH-u, odlučuje po Ustavu, Zakonu i na osnovi međunarodnih ugovora). Samim time, tj. poštivanjem svih u Hrvatskoj Zakona, Ustava, Konvencije i drugih propisa i prava svih oštećenika biti će u potpunosti zaštićena, dok će deložacije i veliki broj ovrha biti promptno zaustavljeno!
Nada Landeka

Oštećenici RBA zadruga: Pismo predsjednice doprinosi rješavanju problema

AUTHOR admin DATE July 29, 2015

Predstavnici oštećenika austrijskih RBA zadruga ocijenili su u utorak da je pismo predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o kreditima austrijskih zadruga veliki pomak u rješavanju tog problema.

“To je veliki vjetar u leđa u rješavanju ovog problema”, rekao je predstavnik skupine oštećenika Raiffeisen zadruga govoreći o pismu u kojem je predsjednica od glavnoga državnog odvjetnika te ministara unutarnjih poslova i pravosuđa zatražila da “poduzmu odgovarajuće mjere iz svog djelokruga kako bi se zaštitili hrvatski državljani od posljedica mogućih protupravnih aktivnosti”.

“Sada je svima jasno da je nemoguće više zataškavati taj slučaj, kao što je to radio bivši predsjednik Ivo Josipović”, rekao je Neno Koljaja na konferenciji za novinare koju je u Hrvatskome saboru održao Damir Kajin iz Istarskih demokrata.

Istaknuo je da je kreditima RBA zadruga pogođeno 20 tisuća obitelji, od Belog Manastira i Vukovara do Jadrana, da su one “poharale” Međimursku županiju, a na otoku Rabu pod ovrhama je više od 650 vrijednih nekretnina.

“Dovedeni smo do dužničkog ropstva”, ocijenio je Koljaja pitajući se kako drugačije nazvati situaciju u kojoj netko uzme kredit od 100 tisuća eura, za što mu se uzme kuća vrijedna 500 tisuća eura pa se proda za 80 tisuća.

“Nakon toga ostane dug od 20 tisuća na koji idu kamate pa se stvara novi dug i ulazi u začarani krug”, rekao je Koljaja i zaključio kako se “nitko ne može otrgnuti od tog kredita”.

Klijent RBA zadruga Ivica Marković odgovornima smatra hrvatske ustanove, ponajprije Hrvatsku narodnu banku (HNB). “HNB uporno pere ruke do ovog slučaja, a kao regulator prvi je trebao kontrolirati zakonitost i porijeklo kredita”, ustvrdio je.

Građani su se, po njegovim riječima, okrenuli austrijskim zadrugama jer je od njih bilo lakše dobiti kredit, nije ih zanimala kreditna sposobnost, nisu rađeni elaborati o procjeni vrijednosti nekretnina, a često su davani veći krediti od traženih.

Marković je ustvrdio i da su austrijske zadruge “na jednostran i nezakonit način ‘pumpale’ kamatu svaka tri mjeseca, što u konačnici i dovodi do toga da se kredit podignut na 10 do 12 godina, uz istu ratu, može otplatiti tek za 20-ak godina”.

“Ovdje se govori o hobotničkoj, kriminalnoj organizaciji koja je osmislila akciju do detalja od samog početka”, istaknuo je Marković i prozvao vladajući SDP što u Saboru šuti o slučaju RBA zadruga.

“Simptomatično je da cijeli SDP šuti. Pitamo se je li to stranačka disciplina ili nešto drugo”, rekao je Marković.

Damir Kajin upozorio je kako je riječ o ozbiljnom problemu, većem od onoga koji imaju građani zaduženi u švicarskim francima.

Gotovo 75 % dužnika ne može uredno servisirati obveze, rekao je zastupnik Kajin, koji drži da takav kreditni odnos ima samo jedan cilj – da se kreditor domogne nekretnina oštećenika.

“Ako je nenaplativost RBA kredita pet puta veća od drugih kredita, onda čitav postupak treba preispitati poput ovoga sa sporazumom o arbitraži sa Slovenijom”, zaključio je Kajin.

Nada Landeka: Gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska nemojte nam bacati prašinu u oči

http://uotv.biz/?p=619

Potaknuti jučerašnjom objavom na web portalu Novog lista, a i na nekim drugim web  portalima, koja se odnosi na priopćenje  Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska : “Krediti su odobravani u skladu sa zakonom“ i oštećenici koji su dužnici RBA austrijskih zadruga i drugih financijskih ustanova unutar Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska, imaju potrebu očitovati se o tom priopćenju

Doista fascinira jako dobra obaviještenost  Raiffeisen bankarske grupacije o svakom javnom istupu ošećenika, pa se i prije nego li se objavi u medijima  sadržaj istupa na  novinarskoj konferenciji, pojavi se i priopćenje suprotne strane. Očigledno vrijedi ona narodna „para buši di burgija neće“.

Da bi svakom čitatelju bilo jasnije, u nastavku objavljujemo Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, a ispod njihovog priopćenja zakonsku regulativu u Republici Hrvatskoj i propise koje je svaka pravna i fizička osoba koja živi i djeluje na području RH  dužna poštovati.

Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske

„Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska priopćila je u utorak, reagirajući na kritike predstavnika oštećenika austrijskih RB zadruga i saborskog zastupnika Istarskih demokrata Damira Kajina, da su krediti koje su austrijske banke odobravale hrvatskim građanima u Austriji bili u skladu sa zakonima i tada su bili najpovoljnija opcija hrvatskim građanima.

Neke lokalne austrijske banke, članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, vodeće bankarske grupacije u južnoj Austriji, odobravale su hrvatskim građanima kredite u Austriji (oko 3000 kredita) čija se vrijednost, po zadnjim podatcima, procjenjuje na 265 milijuna eura (dvije milijarde kuna), navodi se u priopćenju.

Raiffesen bankarska grupacija Štajerska pritom navodi da nije poslovala na teritoriju Republike Hrvatske te da su se hrvatskim državljanima krediti davali na teritoriju Republike Austrije. Davanje austrijskih kredita nerezidentima značilo je regularno i uobičajeno bankovno poslovanje po svim austrijskim i hrvatskim zakonima, a kreditni uvjeti tih banaka mnogim su građanima tada bili najpovoljnija solucija, čemu svjedoče mnogi zadovoljni korisnici koji regularno otplaćuju svoj kredit. Prilikom uzimanja tih kredita građani su kao jamstvo zalagali svoje nekretnine u skladu s hrvatskim zakonima.

Problemi su se pojavili s ekonomskom krizom, kada zbog teškoga financijskog stanja neki korisnici kredita, nažalost, više nisu mogli otplaćivati rate svojih kredita, što je rezultiralo time da su neke nekretnine ovršene. Deložacije, to jest ovrhe dosad su provedene u 70 slučaja (samo dva posto korisnika kredita), priopćila je Raiffesen bankarska grupacija.

Također je priopćila kako njezine članice imaju razumijevanja za teško stanje u kojem su hrvatski korisnici kredita i čine sve da u otvorenoj komunikaciji s njima nađu konstruktivna rješenja na obostranu korist“

Oštećenici austrijskih RBA zadruga, do sada su već  višekratno istupali  u javnosti s brojnim objašnjenjima u svezi vjernovničko-dužničkog odnosa između građana RH i austrijskih zadruga i banaka, a sve utemeljeno na zakonima RH, i na međunarodnim propisima, stoga se i ovaj put neće zadržati na principu „rekla-kazala“ već na činjenicama koje u njihovo ime objavljujemo u nastavku teksta; Zakonski propisi u RH obvezni za strane pravne osobe koja obavljaju djelatnost financijskog poslovanja i kreditiranja na području RH

1. Potvrdom izdanom od austrijskog tijela FMA koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržiša izdaa od 16. listopada 2013. godine jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova – banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.
2. Prema potvrdi HNB-a  i važećih zakona na području RH,  za obavljanje djelatnosti na području RH,  u ovom slučaju davanja kredita i za druge bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva, ili dozvola od Ministarstva financija u slučaju kad se ne radi o banci
3. Prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost prema odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenuZakona o deviznom poslovanju, Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o javnom bilježništvu. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnih bilježnika u Hrvatskoj ovjeravani i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.

Kreditne ustanove Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske kontinuirano su duži niz godina davali  kredite i obavljali kreditne poslove na području Republike Hrvatske, to sve organizirano putem mreže posrednika koji su  vršili davanje kredita. Obavljali su  kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske i to na temelju sklopljenih ugovora o kreditu za koje je vršena primopredaja istih  u uredima posrednika (pa i nekih odvjetničkih ureda) i na temelju ovjerenih javnobilježničkih akata koji su ovjeravani u Hrvatskoj, bez prisustva druge strane prilikom solemnizacije i ovjere.

Cjelokupni postupak zadobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Ovi navodi proizlazi iz dokumentacije, i činjenica koje se neosporne:  

Definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama. Bankovne usluge u Hrvatskoj  smiju pružati samo pravne osobe koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.  Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano je u odredbama čl. 3., 7. 11, 55.

Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti jasno određuje u čl. 1. Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno i člankom 4.Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.

Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Ako kreditor  propisane dozvole nije imao, i poslovao je protivno Zakonu o zabrani obavljanja neregistrirane djelatnosti, a nesporno je da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne mogu  se provoditi ovrši postupci te je ovrha nedopuštena. 

Ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, i ne mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Nadalje, ukoliko Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska ustraje na tvrdnji da su Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, po zakonima i propisima zemlje u  kojoj su registrirani, tada i takvi Ugovori o kreditu na kojima se temelji+e  javnobilježnički i solemnizirani akti koji je stekao svojstvo ovršnosti podobno za provođenje ovrhe, i koji su javnobilježnički ovjereni u Hrvatskoj  – imaju  veliki pravni nedostatak – a to je legalizacija takvih ugovora.   Sukladno odredbama Haške konvencije od 05. listopada 1961. godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, vrši  se nadovjera potpisa i pečata na ispravi koja se koristi izvan Republike Hrvatske (državljani RH u inozemstvu)  ili se koristi  u Republici Hrvatskoj (strani državljani u Hrvatskoj).

Svi ugovori, punomoći i druge javne isprave koje se koriste na području Republike Hrvatske kao javna isprava,  podliježu Zakonu o legalizaciji stranih javnih isprava radi korištenja u Hrvatskoj (Međunarodna punomoć, legalizacija javnih isprava, ugovora sklopljenih na stranom jeziku ovjerenih kod javnog bilježnika, putovnica i dr.).

U postupku pred sudom, suprotna strana, tj. banke i štedno kreditne zadruge  čije se sjedište nalazi  izvan Republike Hrvatske  sukladno Haškoj konvenciji  od 05. listopada 1961 godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, moraju posjedovati APOSTILLE tj.  dokument s nadovjerom hrvatskog diplomatskog predstavništva iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište! U suprotnom takvi ugovori nemaju pravnu snagu i po njima se pred hrvatskim sudovima ne može postupati.

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

Punomoćnici i posrednici koji su zastupali ove banke, i koje i danas zastupaju te banke pred hrvatskim institucijama moraju imati međunarodnu punomoć prilikom zastupanja tužitelja i ovrhovoditelja u svim parničnim i ovršnim postupcima, kao i kod provedbe ovrha koje još uvijek u FINI provede odvjetnici, tražeći isplatu na svoj osobni račun, iako za to nisu ovlašteni.

Prema Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

FINA OD 19.05.2015. GODINE SREDSTVA ZAPLIJENJENA OVRHOM VIŠE NE ISPLAĆUJE  ODVJETNICIMA NA RAČUN

I na kraju, nakon pisane pritužbe i inicijative Hrvatske odvjetničke komore, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je FINA-i mišljenje na temelju kojeg je FINA izdala naputak prema kojem su dužne postupati sve podružnice FINA-e, a u kojem se navodi da  od 19.5.2015. Agencija neće postupati temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, ako  u zahtjevu za izravnu naplatu kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje, nije  naznačen račun ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje dostavljene na izravnu naplatu.

lznimno, uvažavajući mišljenje Ministarstva pravosuđa, Agencija će postupiti i po zahtjevu za izravnu naplatu u kojem je kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje naznačen račun odvjetnika – punomoćnika ovrhovoditelja, samo u slučaju kada se zahtjev odnosi na isplatu troškova postupka i pod uvjetom da je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena valjana punomoć (punomoć iz koje je razvidno da je ovrhovoditelj u konkretnom predmetu ovlastio punomoćnika da primi na svoj račun novčana sredstva koja se odnose na trošak, uz navođenje poslovnog broja i tijela koje je donijelo osnovu za plaćanje) i to u izvorniku ili ovjerenoj preslici.

http://www.hok-cba.hr/hr/fina-postupak-izravne-naplate-s-osnova-za-placanje-u-svezi-isplate-novcanih-sredstava-na-racun

Dakle, prema zakonima Republike Hrvatske, prema zakonima Republike Austrije,  prema međunarodnim Konvencijama, gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, ugovori  o kreditu sklopljeni između vas i dužnika iz Hrvatske  i javnobilježnički akti, gdje god da su sklopljeni, u Hrvatskoj ili u Austriji, nemaju pravnu snagu propisanu zakonom jer prilikom sklapanja nisu ispunjeni zakonom i Konvencijama propisani uvjeti.

I još na kraju, htjeli bismo znati odgovor, kako su osobe koje ne posjeduju putovnicu, ili oni koji su puno kasnije napravili hrvatsku putovnicu, uopće  doputovali u Austriju, a takav jedan slučaj (Obitelj Dukić iz Zagreba)  upravo je na redu za  deložaciju u rujnu? 

Uz to mene osobno zanima, kako nazivate kreditni odnos, u kojem vaš posrednik, odvjetnik, isplaćuje vašem dužniku novac sa svojeg vlastitog računa u svojem odvjetničkom uredu u Hrvatskoj, o čemu imamo i potvrde, a na isti taj račun i naplaćuje kredit? 

(N.L., hazud.hr, HNP)

PRAVO I PRAVDA; Najviši zakon u našoj državi je POLITIKA, a jedini zakon morao bi biti PRAVDA!

Najviši zakon u našoj državi je POLITIKA, a jedini zakon morao bi biti PRAVDA!

WWW.HAZUD.HR

Hrvatski sudovi i FINA fiktivnu dokumentaciju i fiktivne tražbine smatraju  valjanim, Zakon propisuje, a i sudska praksa dokazuje da nisu u pravu i da postupaju protuzakonito kada na temelju nezakonitih i nevjerodostojnih akata donose sudske odluke

Velik broj sudskih rješenja, iz sudske prakse ukazuje na problem nejednakosti sudskih odluka. Domaći sudovi odluke često donose na temelju dokaza koji su fiktivni, krivotvoreni, nezakoniti. Nezakonit dokaz,  prema Zakonu o kaznenom postupku RH ne može biti valjani dokaz u postupku i na njemu se ne može temeljiti sudska odluka. Na žalost, sudovi često, pritisnuti Ministarstvom pravosuđa i drugim javnim tijelima koji  zahtijevaju  brzo rješavanje predmeta uz donošenje presude na štetu optuženog ili tuženika u parnici, donose nezakonite sudske odluke.

Da je tome tako, dokazuje sudska praksa i odluke Upravnog suda koji je mjerodavan za odlučivanje o zakonitosti akata javnih tijela i državnih institucija i povredama prava građana od strane tih tijela, kao i odluke Ustavnog suda koji donose odluke o povredama ustavnih i ljudskih prava građana RH.  Fakture bez popratnih dokumenata, fotokopirane fakture nisu vjerodostojni dokumenti i na njima se ne može temeljiti sudska odluka jer se ne smatraju knjigovodstvenim ispravama. U predstečajnim nagodbama prijavljene su tražbine koje nisu provedene kroz knjigovodstvo, što dokazuju javno objavljena izvješća, pa se također zaključuje da se radi o fiktivnoj dokumentaciji.

Ugovori s potpisom samo jedne ugovorne strane, krivotvoreni ugovor ili krivotvoreno sudsko rješenje – nezakonit su akt – koji je dužan ukinuti tijelo koje ga i donijelo već po službenoj dužnosti. Rješenje bez potpisa jedne strane, ili ugovor kojim se prekoračuju vlasnička prava, odnosno ugovori sklopljeni na temelju nedopuštenog raspolaganja stranaka nepostojeći su ugovori i ne trebaju se niti pobijati nikakvim posebnim radnjama. (Ustavni sud RH).  Na žalost, sva  sudska praksa, propisi, odluke najviših sudskih tijela RH nisu značajni  ni mjerodavni za donošenje odluke nižih sudova, ukoliko oni unaprijed žele nekog osuditi ili nešto naplatiti.  Najviši zakon u našoj državi je POLITIKA,  a jedini zakon morao bi biti PRAVDA!

IZ ODLUKE UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

UZZ-7/03 od 30. 3.2003.

Upravni sud Republike Hrvatske prihvaća da je između inozemnih tvrtki i tužitelja postojao poslovni odnos u smislu odredaba ugovora o dugoročno poslovno-tehničkoj suradnji koji je tužitelj sklopio s tvrtkom “A” i “A” 7. siječnja 1997. godine, međutim, prema ocjeni tog Suda računi na temelju kojih je tužitelj knjižio trošak, a bez popratne dokumentacije o obavljanju usluga (bilo da je riječ o transportu, promidžbi i sl.) nisu dostatni da bi se na temelju istih moglo nedvojbeno i bez sumnje zaključiti da su poslovne promjene nastale i kakve su prirode.

Ni sam tužitelji ne osporava da za te račune ne postoji popratna dokumentacija, što više, ističe da ju je i sam zatražio od poslovnih partnera, ali bez pozitivnih rezultata.

Upravni sud Republike Hrvatske osnovano se poziva na odredbe čl. 2. i odredbu čl. 5. st. 3. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 90/92).

Naime, prema odredbama čl. 2. tog Zakona:

(1) unos svih podataka u poslovne knjige poduzetnika utemeljuje se na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama;

(2) knjigovodstvena isprava jest pisani dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni, a služi kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljanjem poslovnog zahvata;

(3) za primaran unos podataka elektroničkom obradom podataka obvezatna Je knjigovodstvena isprava iz st. 1. ovog članka.

Prema odredbi čl. 5. st. 3. tog Zakona, knjigovodstvena isprava koja je kontrolirana mora biti takva da neutralna stručna osoba, koja nije sudjelovala u poslovnoj promjeni, može iz isprave nedvojbeno zaključiti i bez ikakvih sumnji saznati prirodu obavljene poslovne promjene.

U ovom slučaju predmetni ulazni računi nisu takve knjigovodstvene isprave.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske neosnovane se poziva na vjerodostojne isprave iz Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96 – proč. tekst i 29/99 – u nastavku teksta: OZ), jer je sasvim druga svrha te vjerodostojne isprave na temelju koje se određuje ovrha. Prema 61. 28. st. 1. OZ-a, račun je vjerodostojna isprava, međutim, prema čl. 28. st. 2. vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet i vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a prema 61. 54. st. 2. OZ-a, ako se rješenje o ovrsi pobija kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojem je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje.

Međutim, kad je riječ o porezu na dobit porez navedenih knjigovodstvenih propisa treba ukazati i na odredbu čl. 14. st. 3. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 35/95 – proč. tekst i 106/96). Prema toj zakonskoj odredbi izdaci koji nisu uredno i pravodobno evidentirani te vjerodostojno dokumentirani, ne priznaju se u svrtiu oporezivanja. Upravni sud je pravilno primijenio i tu zakonsku odredbu te valjano zaključio da su upravna tijela pravilno postupila kad nisu priznali trošak u iznosu od 3,409.308,63 kn i iznos predujma poreza na dobit za 1998. godinu u iznosu od 397.822,64 kn.

Kraj takvog stanja stvari u zahtjevu za zaštitu zakonitosti se neosnovano prigovara da se ne može preispitati obrazloženje iz osporene presude jer da nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom na spomenuti ugovor i zaprimljene račune koji prema danom mišljenju sadrže sve elemente za vjerodostojnost.

Nejednakost primjene zakona uzrok je najveće nepravde prema građanima

Građani su potpuno nezaštićeni. Činjenica da je sudstvo samostalno u svojim odlukama, i gotovo bez ikakve odgovornosti pojačava mogućnost zlouporaba službene osobe obavljajući službenu dužnost.  Stečajni upravitelji i odvjetnici osigurani su za slučaj štete koju počine prema trećem obavljanjem svoje dužnosti, suci nisu. Zakon njih ne obvezuje na namirenje štete koju su uzrokovali nego suprotno, za štetu koju počine suci, kao i zemljišno knjižni odjel odgovara Republika Hrvatska, pa sve opet pada na leđa građana Republike Hrvatske.

Službenik u državnoj službi, kao i djelatnik u privatnom sektoru, za svaku manju pogrešku dobiti će otkaz, bez imalo predumišljanja njegovog poslodavca. Pojedini suci pak, svojim odlukama znaju uništiti čitava poduzeća,  brojna radna mjesta, donijeti odluke na štetu građana, poduzeća, i za to nisu odgovorni.  Iznimka su osobe poput suca Kolakušića kojem bi prema našem mišljenju trebalo dodijeliti priznanje od strane predsjednika Republike Hrvatske.

Vrijeme je da Vlast i Vlada RH  prestane biti majčinski raspoložena prema svojim službenicima i da svatko od državnih službenika, u području u kojem obavlja svoju dužnost, bude odgovoran, savjestan, i da postupa po zakonu, kao i da poštuje zakon. U suprotnom, mora odgovarati kao i bilo koji drugi građanin i sanirati uzrokovanu štetu.

Tada bi Hrvatska bila  doista pravna država!

predsjednica Udruge  Veronika Vere, za zaštitu žrtava pravosuđa

VELIKA ZABLUDA; Ovršni zakon koji stupa na snagu 01. rujna 2014. godine ne može pomoći žrtvama organizirane pljačke od strane kreditnih ureda i lažnih banaka

Zaštita dostojanstva je ovršenicima uskraćena, žalbe ne odgađaju ovrhu, intervencija policijskih djelatnika novim zakonom obračunava se ovršenicima, do konačnog iseljenja iz ovršene nekretnine ovršenici će godinu dana plaćati najamninu novom vlasniku, ili će opet biti ovršeni zbog novih dugovanja. Djelatnici policije prema novom Ovršnom zakonu u slučaju ometanja provedbe ovrhe imaju pravo upotrijebiti i silu.   Naposljetku, ovršni zakon koji u rujnu 2014.  stupa na snagu primjenjuje se na ovrhe pokrenute nakon 01. rujna 2014 godine, pa u skladu sa njegovim odredbama OPLJAČKANE ŽRTVE KREDITNIH UREDA IZ HRVATSKE I AUSTRIJSKIH ŠTEDIONICA nad čijom imovinom je pokrenuta ovrha prije stupanja na snagu ovog zakona nemaju u njemu adekvatnu  pravnu zaštitu!

Ovršeni, blokirani, iscijeđeni, iscrpljeni i beznadni građani Republike Hrvatske s velikom nadom su očekivali donošenje novog ovršnog zakona koji je usvojen i stupa na snagu 01. rujna 2014. godine. Zakon je u medijima dočekan sa velikom pompom, s naznakom da se ovršenicima smiješi bolja budućnost u kojoj će biti zaštićeni od nezakonitih ovršnih postupaka, lihvarske pljačke, ovrha i blokada računa kojima iznenađeno ostaju bez svojih plaća.

Da se vlast dobro ogradila i zaštitila ovrhovoditelje, a ne ovršenike shvatili smo već pri početku čitanja novog ovršnog zakona!

Iz zakona je izbačen čl. 4. iz  Ovršnog zakona koji je prethodio novome, kojim je bila propisana zaštita dostojanstva ovršenika, odnosno protivnika osiguranja prilikom provedbe ovršnog postupka.

Ovrhe se i nadalje mogu provoditi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi (čl. 44 OZ-a), a žalba ne odgađa provedbu ovrhe. Starim ovršnim zakonom je također bila propisana alternativa da ovršenik može predložiti i druga manje bolna sredstva ovrhe, pa promjene u članku 5. kojim je propisano ograničenje sredstava ovrhe nisu neka novina, a odluka o ograničenju ovrhe na samo dio nekretnina u vlasništvu ovršenika   isključvio ovisi o raspoloženju, procjeni  i stavovima neovisnog hrvatskog sudstva.

Što se dostave tiče, u tom dijelu su načinjeni određeni pomaci nabolje, jer će se dostava pokušati izvršiti dva puta, i to u razmaku od 30-60 dana, a ako dostava na takav način ne uspije biti će objavljena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova pa bi svaki ovršeni građanin morao biti upoznat sa činjenicom što ga čeka u nastavku ovršnog postupka, te iskoristiti svoje pravo žalbe.

U slučaju ometanja sudskog ovršitelja u radu, kako smo već istaknuli, ovršenik ne samo da više nema pravo na svoje dostojanstvo već prema čl. 48 st. 2, st. 3. i st. 4 ovršenici mogu očekivati i puno teže i neugodnije sankcije. Naime, u slučaju ometanja provedbe ovrhe, ovršenika ili trećih osoba, sudski ovršitelj je ovlašten zatražiti pomoć policije. Policija može naložiti i upotrebu sile prema osobi koja ometa ovrhu. Troškovi pružene pomoći policije ulaze u troškove ovrhe i padaju na teret ovršenika.

Člankom 51. novog OZ-a propisano je da ukoliko ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave podobne za ispitivanje njezine dopuštenosti, sud prvog stupnja će odbaciti žalbu ne pozivajući ovršenika da ju dopuni ili ispravi. Dakle, građanima laicima prijeti opasnost da se zbog neupućenosti neće moći adekvatno zaštititi, a zbog nedostavljanja svih potrebnih dokaza na kojima se temelji žalba, neovisni sudac može donijeti odluku prema svojem vlastitom nahođenju  i samostalnoj procjeni da li su dokazi dovoljni ili nedostatni za dokazivanje žalbenih razloga i prihvaćanje žalbe.

Novost je da će u slučaju prosljeđivanja žalbe na rješavanje pred drugostupanjskim sudom, Županijski sud odluku o žalbu morati donijeti u roku od 60 dana, čime će se ovrha znatno ubrzati.

Ovršenici nad čijom imovinom ovrha bude pokrenuta nakon stupanja na snagu novog zakona (01. rujna 2014. godine), mogu predložiti sudu da se ovrha odgodi. U čl. 65. kojim je propisana odgoda ovrhe stavkom 9. i 10. uključene su i odredbe u slučaju proglašavanja katastrofe kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, te ukoliko se vodi kazneni  postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

Važno je naglasiti, da podnošenje kaznene prijave ne znači da je ona doista i osnovana, niti je sigurno  da će DORH  temeljem kaznene prijave oštećenika pokrenuti istragu ili podići optužnicu protiv osumnjičenih za počinjenje kaznenog djela, a bitna je i okolnost da se zakon primjenjuje za ovršne postupke pokrenute nakon 01. rujna 2014. pa promjene  novog ovršnog zakona donešene u korist ovršenika,  štite samo buduće oštećenike odnosno ovršenike,  ukoliko se nad njihovom imovinom vodi ovrha nastala kaznenim djelom ovrhovoditelja.

Promjene vlasništva u zemljišnim knjigama ne sprječavaju ovrhu protiv novog vlasnika nekretnine pa ovrhovoditelj na temelju čl. 80.a OZ-a ima pravo zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate hipotekom osigurane tražbine.

Temeljem čl. 84. ovršenik nad kojim je ovrha pokrenuta nakon stupanja na snagu novog zakona ima pravo podnijeti prijedlog za odgodu ovrhe u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi na nekretnini u kojoj stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba kao i osobe koje je ovršenik po zakonu dužan uzdržavati. Odluka o odgodi ovrhe ovisi o procjeni suda koji može procijeniti i da bi se odgodom ovrha mogla znatno oduljiti ili otežati, odnosno da bi ovrhovoditelj mogao odgodom pretrpjeti znatnu štetu, pa u tom slučaju neće odobriti odgodu.

Prodaja nekretnina u ovršnom postupku prema čl. 95 a provoditi će Agencija. Sud je dužan Agenciji dostaviti z.k. izvadak, rješenje o ovrsi i zaključak o prodaji.Ovrhovoditelj je prema zakonu dužan Agenciji platiti predujam za postupak prodaje nekretnine, koji trošak će se ovrhovoditelju kasnije namiriti iz sredstava od prodaje nekretnine (dakle na teret ovršenika). Prodaja nekretnine obavljati će se elektroničkom javnom dražbom. Poziv za sudjelovanje na elektroničkoj javnoj dražbi objaviti će se u sredstvima javnog priopćavanja ukoliko stranka (ovrhovoditelj) predujmi Agenciji za to potrebna sredstva, što znači, da ukoliko stranka ne plati objavu – o istoj javnost neće biti niti upoznata. Nekretnina se temeljem ovog članka može prodati i neposrednom pogodbom preko osobe ovlaštene za promet nekretnina, sudskog ovršitelja, javnog bilježnika ili na drugi način. Ugovor o neposrednoj prodaji u ime ovršenika sklapa osoba kojoj je povjerena prodaja na temelju zaključka suda.

Novost u ovršnom postupku je prodajna cijena nekretnine propisana člankom 102. OZ-a. U stavku 1. i 2. toga članka propisano je da se na prvoj elektroničkoj dražbi nekretnina ne može prodati ispod četiri petine utvrđene vrijednosti, dok se na drugoj ne može prodati isod tri petine utvrđene vrijednosti. Ukoliko se na drugoj dražbi nekretnina ne proda, sud će obustaviti ovrhu. Tri dana nakon završetka druge elektroničke javne dražbe, ovrhovoditelj može predložiti sudu da se nekretnina ne proda, a da se u njegovu korist na nekretnini zasnuje založno pravo radi osiguranja radi čije je naplate ovrha određena. Obustava ovrhe ne sprječava ovrhovoditelja da pokrene novi ovršni postupak radi iste tražbine na istoj nekretnini.

Oslobađanje od kupovnine

Ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova tražbina ili manje propisano je člankom 107. O oslobođenju kupca od polaganja kupovnine odredbama stavka 1. i 4. ovog članka sud će odlučiti na temelju zahtjeva kupca podnesenog najkasnije do završetka elektroničke javne dražbe.

Novost u prodaji nekretnina je i odobrenje ostvarenja založnog prava od strane kupca na nekretnini koju kupuje. Ubuduće će kupci nekretnina prodavanih na javnoj dražbi istu moći kupiti i putem kredita, zasnivanjem založnog prava na nekretnini koju kupuju. Sud će takvo postupanje odobriti već rješenjem o dosudi nekretnine kupcu.

Gubitak prava na posjed nekretnine i pravni položaj trećih osoba nakon prodaje nekretnine

Prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine, osim u slučaju kada mu se odobri korištenje nekretnine još godinu dana kao najmoprimca u kojem slučaju će plaćati propisanu najamninu novom vlasniku. Ako ovrhovoditelj osigura drugu nekretninu za korištenje koja je dovoljna za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba ovršenika – u trajanju od godine dana od donošenja zaključka o predaji nekretnine – SUD ĆE ODBITI PRIJEDLOG OVRŠENIKA ZA KORIŠTENJE NEKRETNINE KAO NAJMOPRIMAC.

Nakon donesenog zaključka o predaji nekretnine kupcu, iseljenje se provodi prema pravilima novog OZ-a – ispražnjenjem i predajom nekretnine. Sud će istovremeno narediti i drugim osobama koji ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine da je bez odgode predadu kupcu te će istim rješenjem odrediti ovrhu i protiv tih osoba. Žalba ne odgađa ovrhu.

Ovršenik može ostati i bez svojeg kućnog ljubimca, a i bez pribora za jelo, odjeće, obuće……

Prodaja pokretnina vršiti će se preko javnih komisionara koji su dužni osigurati smještajni prostor za pokretnine, uključujući građevinski materijal, rasute terete, gotove proizvode i poluproizvode, sirovine, gorivo u krutom, tekućem i plinovitom stanju, vozila, plovila, namještaj, tehničku robu, rasvjetna tijela, pribor za jelo, odjeća, obuća, knjige, rukopisi, umjetnine, te žive životinje za koje je komisionar dužan osigurati adekvatan smještaj.

Prodaju pokretnina organizirati će Hrvatska gospodarska komora.

Ovršni postupci u tijeku, pokrenuti prije stupanja na snagu novog zakona, dovršiti će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu novog ovršnog zakona. Iznimno, u dijelu Zakona koji se odnosi na vođenje kaznenog postupka po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, odredba novog zakona primjenjivati će se na postupke koji su u tijeku ako na dan stupanja na snagu ovog Zakona nisu započele radnje na koje se odnose!

http://www.hazud.ch/2013/05/nada-landeka-pravo-i-pravda-u-republici-hrvatskoj/

U ovršnim postupcima primjenjuju se odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, pa se dakle ovršenici čije su nekretnine već „na bubnju“ nemaju čemu posebno veseliti.

 Autor; Nada Landeka