Potaknuti jučerašnjom objavom na web portalu Novog lista, a i na nekim drugim web portalima, koja se odnosi na priopćenje Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska : “Krediti su odobravani u skladu sa zakonom“ i oštećenici koji su dužnici RBA austrijskih zadruga i drugih financijskih ustanova unutar Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska, imaju potrebu očitovati se o tom priopćenju
Doista fascinira jako dobra obaviještenost Raiffeisen bankarske grupacije o svakom javnom istupu ošećenika, pa se i prije nego li se objavi u medijima sadržaj istupa na novinarskoj konferenciji, pojavi se i priopćenje suprotne strane. Očigledno vrijedi ona narodna „para buši di burgija neće“.
Da bi svakom čitatelju bilo jasnije, u nastavku objavljujemo Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, a ispod njihovog priopćenja zakonsku regulativu u Republici Hrvatskoj i propise koje je svaka pravna i fizička osoba koja živi i djeluje na području RH dužna poštovati.
Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske
„Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska priopćila je u utorak, reagirajući na kritike predstavnika oštećenika austrijskih RB zadruga i saborskog zastupnika Istarskih demokrata Damira Kajina, da su krediti koje su austrijske banke odobravale hrvatskim građanima u Austriji bili u skladu sa zakonima i tada su bili najpovoljnija opcija hrvatskim građanima.
Neke lokalne austrijske banke, članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, vodeće bankarske grupacije u južnoj Austriji, odobravale su hrvatskim građanima kredite u Austriji (oko 3000 kredita) čija se vrijednost, po zadnjim podatcima, procjenjuje na 265 milijuna eura (dvije milijarde kuna), navodi se u priopćenju.
Raiffesen bankarska grupacija Štajerska pritom navodi da nije poslovala na teritoriju Republike Hrvatske te da su se hrvatskim državljanima krediti davali na teritoriju Republike Austrije. Davanje austrijskih kredita nerezidentima značilo je regularno i uobičajeno bankovno poslovanje po svim austrijskim i hrvatskim zakonima, a kreditni uvjeti tih banaka mnogim su građanima tada bili najpovoljnija solucija, čemu svjedoče mnogi zadovoljni korisnici koji regularno otplaćuju svoj kredit. Prilikom uzimanja tih kredita građani su kao jamstvo zalagali svoje nekretnine u skladu s hrvatskim zakonima.
Problemi su se pojavili s ekonomskom krizom, kada zbog teškoga financijskog stanja neki korisnici kredita, nažalost, više nisu mogli otplaćivati rate svojih kredita, što je rezultiralo time da su neke nekretnine ovršene. Deložacije, to jest ovrhe dosad su provedene u 70 slučaja (samo dva posto korisnika kredita), priopćila je Raiffesen bankarska grupacija.
Također je priopćila kako njezine članice imaju razumijevanja za teško stanje u kojem su hrvatski korisnici kredita i čine sve da u otvorenoj komunikaciji s njima nađu konstruktivna rješenja na obostranu korist“
Oštećenici austrijskih RBA zadruga, do sada su već višekratno istupali u javnosti s brojnim objašnjenjima u svezi vjernovničko-dužničkog odnosa između građana RH i austrijskih zadruga i banaka, a sve utemeljeno na zakonima RH, i na međunarodnim propisima, stoga se i ovaj put neće zadržati na principu „rekla-kazala“ već na činjenicama koje u njihovo ime objavljujemo u nastavku teksta; Zakonski propisi u RH obvezni za strane pravne osobe koja obavljaju djelatnost financijskog poslovanja i kreditiranja na području RH
- Potvrdom izdanom od austrijskog tijela FMA koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržiša izdaa od 16. listopada 2013. godine jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova – banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.
- Prema potvrdi HNB-a i važećih zakona na području RH, za obavljanje djelatnosti na području RH, u ovom slučaju davanja kredita i za druge bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva, ili dozvola od Ministarstva financija u slučaju kad se ne radi o banci
- Prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.
Pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost prema odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenuZakona o deviznom poslovanju, Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o javnom bilježništvu. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnih bilježnika u Hrvatskoj ovjeravani i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.
Kreditne ustanove Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske kontinuirano su duži niz godina davali kredite i obavljali kreditne poslove na području Republike Hrvatske, to sve organizirano putem mreže posrednika koji su vršili davanje kredita. Obavljali su kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske i to na temelju sklopljenih ugovora o kreditu za koje je vršena primopredaja istih u uredima posrednika (pa i nekih odvjetničkih ureda) i na temelju ovjerenih javnobilježničkih akata koji su ovjeravani u Hrvatskoj, bez prisustva druge strane prilikom solemnizacije i ovjere.
Cjelokupni postupak zadobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.
Ovi navodi proizlazi iz dokumentacije, i činjenica koje se neosporne:
Definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama. Bankovne usluge u Hrvatskoj smiju pružati samo pravne osobe koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.
Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga.
Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano je u odredbama čl. 3., 7. 11, 55.
Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti jasno određuje u čl. 1. Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno i člankom 4.Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.
Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.
„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).
Ako kreditor propisane dozvole nije imao, i poslovao je protivno Zakonu o zabrani obavljanja neregistrirane djelatnosti, a nesporno je da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne mogu se provoditi ovrši postupci te je ovrha nedopuštena.
Ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, i ne mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).
Nadalje, ukoliko Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska ustraje na tvrdnji da su Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, po zakonima i propisima zemlje u kojoj su registrirani, tada i takvi Ugovori o kreditu na kojima se temelji+e javnobilježnički i solemnizirani akti koji je stekao svojstvo ovršnosti podobno za provođenje ovrhe, i koji su javnobilježnički ovjereni u Hrvatskoj – imaju veliki pravni nedostatak – a to je legalizacija takvih ugovora. Sukladno odredbama Haške konvencije od 05. listopada 1961. godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, vrši se nadovjera potpisa i pečata na ispravi koja se koristi izvan Republike Hrvatske (državljani RH u inozemstvu) ili se koristi u Republici Hrvatskoj (strani državljani u Hrvatskoj).
Svi ugovori, punomoći i druge javne isprave koje se koriste na području Republike Hrvatske kao javna isprava, podliježu Zakonu o legalizaciji stranih javnih isprava radi korištenja u Hrvatskoj (Međunarodna punomoć, legalizacija javnih isprava, ugovora sklopljenih na stranom jeziku ovjerenih kod javnog bilježnika, putovnica i dr.).
U postupku pred sudom, suprotna strana, tj. banke i štedno kreditne zadruge čije se sjedište nalazi izvan Republike Hrvatske sukladno Haškoj konvenciji od 05. listopada 1961 godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, moraju posjedovati APOSTILLE tj. dokument s nadovjerom hrvatskog diplomatskog predstavništva iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište! U suprotnom takvi ugovori nemaju pravnu snagu i po njima se pred hrvatskim sudovima ne može postupati.
Punomoćnici i posrednici koji su zastupali ove banke, i koje i danas zastupaju te banke pred hrvatskim institucijama moraju imati međunarodnu punomoć prilikom zastupanja tužitelja i ovrhovoditelja u svim parničnim i ovršnim postupcima, kao i kod provedbe ovrha koje još uvijek u FINI provede odvjetnici, tražeći isplatu na svoj osobni račun, iako za to nisu ovlašteni.
Prema Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.
FINA OD 19.05.2015. GODINE SREDSTVA ZAPLIJENJENA OVRHOM VIŠE NE ISPLAĆUJE ODVJETNICIMA NA RAČUN
I na kraju, nakon pisane pritužbe i inicijative Hrvatske odvjetničke komore, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je FINA-i mišljenje na temelju kojeg je FINA izdala naputak prema kojem su dužne postupati sve podružnice FINA-e, a u kojem se navodi da od 19.5.2015. Agencija neće postupati temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, ako u zahtjevu za izravnu naplatu kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje, nije naznačen račun ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje dostavljene na izravnu naplatu.
lznimno, uvažavajući mišljenje Ministarstva pravosuđa, Agencija će postupiti i po zahtjevu za izravnu naplatu u kojem je kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje naznačen račun odvjetnika – punomoćnika ovrhovoditelja, samo u slučaju kada se zahtjev odnosi na isplatu troškova postupka i pod uvjetom da je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena valjana punomoć (punomoć iz koje je razvidno da je ovrhovoditelj u konkretnom predmetu ovlastio punomoćnika da primi na svoj račun novčana sredstva koja se odnose na trošak, uz navođenje poslovnog broja i tijela koje je donijelo osnovu za plaćanje) i to u izvorniku ili ovjerenoj preslici.
Dakle, prema zakonima Republike Hrvatske, prema zakonima Republike Austrije, prema međunarodnim Konvencijama, gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, ugovori o kreditu sklopljeni između vas i dužnika iz Hrvatske i javnobilježnički akti, gdje god da su sklopljeni, u Hrvatskoj ili u Austriji, nemaju pravnu snagu propisanu zakonom jer prilikom sklapanja nisu ispunjeni zakonom i Konvencijama propisani uvjeti.
I još na kraju, htjeli bismo znati odgovor, kako su osobe koje ne posjeduju putovnicu, ili oni koji su puno kasnije napravili hrvatsku putovnicu, uopće doputovali u Austriju, a takav jedan slučaj (Obitelj Dukić iz Zagreba) upravo je na redu za deložaciju u rujnu?
Uz to mene osobno zanima, kako nazivate kreditni odnos, u kojem vaš posrednik, odvjetnik, isplaćuje vašem dužniku novac sa svojeg vlastitog računa u svojem odvjetničkom uredu u Hrvatskoj, o čemu imamo i potvrde, a na isti taj račun i naplaćuje kredit?
(N.L., hazud.hr, HNP)
