OTETI HRVAT U EGIPTU Kontinuiran rad na spašavanju Salopeka

• Hrvatska i Svijet

od HRnews - 09/08/2015

Nema novih informacija o Tomislavu Salopeku, kojega su u Kairu oteli teroristi tzv. Islamske države., javljaHRT.

Vodi se teška utrka s vremenom, velike napore i dalje ulaže diplomacija. I egipatske vlasti nastavljaju s opsežnom potragom, mediji navode da vojska, policija i obavještajne službe pretražuju glavna uporišta terorističke organizacije. Prema nekim izvorima, provedene su i racije na mjestima za koja se sumnja da bi se ondje mogao nalaziti oteti Salopek.

U priopćenju koje je uputilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova navodi se da Vlada i ministarstvo, koristeći se svim mehanizmima koji su im na raspolaganju, kontinuirano rade na rješavanju slučaja. Zbog osjetljivosti situacije nisu u mogućnosti objavljivati detalje te apeliraju da se ne objavljuju neprovjerene informacije.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da će se nastaviti boriti za njegovo oslobađanje.Zbog razumljivih razloga ne mogu vam govoriti o detaljima, ali vam mogu reći da se svi borimo kako bi oslobodili Tomislava, dodala je.

Neizvjesna sudbina Tomislava Salopeka

Hrvatsko novinarsko društvo upozorilo je na senzacionalizam dijela hrvatskih medija u izvještavanju o otetom Salopeku. HND apelira na medije koji iskorištavaju tragediju obitelji Salopek kako bi povećali broj klikova, čitanost ili slušanost da to prestanu činiti. Nedopustivo je licitiranje sudbinom otetoga na temelju neprovjerljivih podataka, pozivanjem na nepouzdane izvore i nagađanja, ističe se u priopćenju HND-a.

Komentar Antuna Babića: Političari trgovci!

AUTHOR admin DATE August 9, 2015

Kao dugogodišnji vodeći član Hrvatske seljačke stranke u Australiji i član Središnjeg odbora HSS-a u iseljeništvu, osnovanom u Londonu 1980. godine, osjećam se pozvan komentirati zadnje događaje na hrvatskoj političkoj sceni u kojima «središnju» ulogu imaju hrvatske seljačke stranke.

Na samom početku želim istaknuti kako, u ovom trenutku, nisam član niti jedne političke stranke u Hrvatskoj. Da se pred hrvatskim narodom ne nalazi novi povijesni izbori, jednako važni kao i oni 1990. godine, i da u Hrvatskoj postoji uređeno i stabilno društvo, ne bi se upuštao u ovaj komentar. Naravno, predmet sličnog komentara mogle biti i brojne pravaške stranke, ali to je izvan okvira moje dovoljne informiranosti.

Prodaja za šaku Judinih škuda

Hrvatski narod uistinu nema baš puno sreće sa svojim političarima, kako onim u vrhu politike (naravno, čast ne baš brojnim iznimkama), tako i onim u malim i nevažnim strankama i strančicama. I danas, kao i toliko puta kroz našu tešku povijest, ima onih političara koji su, kako je svojedobno rekao prvi predsjednik hrvatske države Franjo Tuđman, spremni «prodati svoju dušu za šaku Judinih  škuda». Upravo se to u zadnje i vrijeme događa, a za Judinim škudama trče marginalne vođe i još marginalniji političari u brojnim «seljačkim» strančicama u Hrvatskoj. Sve je to, nažalost, već viđeno nekoliko puta u dvadeset godina postojanja hrvatske države.

Kao najjača hrvatska demokratska stranka između dva svjetska rata u prošlom stoljeću, HSS je u Republici Hrvatskoj obnovljenja koncem 1989. godine. Nažalost bilo je to prekasno i s pogrešnim ljudima, da bi ta stranka, s velikim potencijalom i još većim naslijeđem, odigrala važniju ulogu u vrijeme stvaranja hrvatske države i obrane Hrvatske od 1990. do 1995. godine. Već prije izbora 1990. godine došlo je do raskola u stranci. Zbog raznih prijepora, predsjednik HSS-a dr. Nikola Novaković, koji je zbog HSS robijao dvanaest godina u Foči i gospođa Neda Prpić, pokušali su iz stranke isključiti potpredsjednika stranke Ivana Zonimira Čička i tako su nastale dvije hrvatske seljačke stranke. HSS koju je vodio Novaković stala je na stranu Koalicije narodnog sporazuma, u kojoj je bila i Liberalna stranka Slavka Goldsteina, a Čičkova frakcija je, na moju inicijativu kao predsjednika HSS-a za Australiju, i nakon mojeg telefonskog razgovora s dr. Tuđmanom, stala na stranu Hrvatske demokratske zajednice tj. Hrvatskog bloka. U tim sam trenutcima bio jako svjestan povijesnog trenutka i činio sam sve što je bilo moguće da HSS ponovno ne bude na pogrešnoj strani u vremenu stvaranja samostalne hrvatske države. Za prvi raskol u domovinskoj HSS najodgovorniji je potpredsjednik Središnjeg odbora HSS-a u emigraciji dr. Josip Torbar, koji je, zbog osobnog straha i zazira od politike Hrvatske demokratske zajednice, odbijao vratiti se u Hrvatsku sve do 1991. godine, ili čak i kasnije.

Tomčić je čekao svoj trenutak

Na prvim slobodnim izborima ni jedna frakcija HSS-a nije posebno dobro prošla i HSS se još više podijelio. Niklo je oko pet novih seljačkih stranaka, pod raznim imenima. Nakon višemjesečnih pregovora kasnije je došlo do ujedinjavanja tih stranaka, a za predsjednika je 1991. godine izabran kompromisni kandidat, Drago Stipac, koji na toj dužnosti ostao do 1994. godine. Nakon izbora za predsjednika Stipac je odmah zauzeo vrlo kritično stajalište prema predsjedniku države i HDZ-a dr. Franji Tuđmanu. No, cijelo to vrijeme u pozadini je svoju unutarstranačku strukturu izgrađivao Zlatko Tomčić (čiji ljudi su bili povezani s Josipom Manolićem) koji je u međuvremenu postao i ministar graditeljstva u Valentićevoj vladi. Nakon izbora za predsjednika HSS-a Tomčić, za kojeg mnogi kažu da je bio član KPJ, odmah je okrenuo leđa svojim «prijateljima» i tehnomenadžerima u HDZ-u i približavao se najprije liberalima, a kasnije Ivici Račanu i SDP-u. Inače, na izborima za predsjednika HSS 1994. godine Kašinska inicijativa me je kandidirala za predsjednika HSS-a. No, Tomčićev tjelohranitelj «Joža» je spriječio, držeći za za pištolj koji je imao za pojasom, da dr. Josip Stojanović i ja uđemo u dvoranu gdje se održavala Izborna skupština HSS-a. O tom događaju opširno je izvijestila Slobodna Dalmacija.

Zajedno s Draženom Budišom, Tomčić je nakon izbora 2000. godine ušao u koaliciju s SDP-om i tom izdajom ideje i nauka Stjepana Radića udario zadnji čavao u lijes povijesne i uspješne Hravatske seljačke stranke. I ne samo to. Tomčić je čvrsto stao uz Račanovu politiku detuđmanizacije Hrvatske i rasporodaje hrvatskog teritorija (Piranski zaljev). Za uzvrat Tomčić je dobio mjesto predsjednika Hrvatskog sabora i mogućnost velikog bogaćenja. Sjetimo se samo njegovog umirovljenja na jedan dan da bi dobio privilegiranu mirovinu.

Zbog velikog nezadovoljstva članstva njegovim vodstvom i politikom, Tomčića na čelu HSS-a 2005. godine zamjenjuje regionalni stranački lider i malo poznati Josip Friščić, koji, s više ili manje uspjeha, nastavlja Tomčićevu trgovačku politiku. Godine 2007., nakon predizborne koalicije s nekoliko manjih stranaka, Friščić pristupa u koaliciju s HDZ-om. Zbog blijede i neprepoznatljive politike pod Friščićevim vodstvom ta stranka gotovo nestaje s političke pozornice i na izborima 2011. godine dobiva samo jednog zastupnika (predsjednika Josipa Friščića).  Godinu dana kasnije Josipa Friščića na čelu HSS-a zamjenjuje Branko Hrg, koji potom ulazi u predizbornu koaliciju s HDZ-om. Tu koaliciju podržavam, kao što sam ju podržao u travnju 1990. godine. Ovoga puta to činim samo kao nazavisni promatrač i komentator, koji je svjestan opasnosti trenutka u kojem se Hrvatska danas nalazi.

Stjepan Radić se mrtav u grobu okretao 

Prošli petak dogodio se jedan od najbizarnijih događaja na političkoj sceni u Hrvatskoj od 1990. godine. Stjepan Radić se vjerojatno u grobu mrtav okretao.  Desperatni Zoran Milanović poslao je potpredsjednika SDP-a Gordana Marasa da na Mirogoju, u društvu s predsjednikom Autohtone hrvatske seljačke stranke Stankom Grčićem, položi vijenac na grob hrvatskog mučenika, vođe i učitelja hrvatskog naroda Stjepana Radića. Najprije sam se zapitao tko je taj Stanko Grčić? No, nije mi trebalo dugo da otkrijem kako se radi o jednom od najbližih suradnika Zlatka Tomčića i dugogodišnjeg glavnog tajnika HSS-a u Tomčićevo vrijeme. Zato nikako ne isključujem ni mogućnost da iza te nove ljubavi SDP-a i A-HSS ne stoji prevrtljivi Zlatko Tomčić, čovjek koji je uništio povijesni HSS.

Nije mi uopće čudno što SDP, koji je u koaliciji s prosrpskim HNS-om, doveo Hrvatsku na sam rubi svekolike gospodarske, demografske, moralne i svake druge propasti, traži spas i u koalicijama s ideološki i povijesno potpuno nesrodnim strankama. Kao i za Hrvatsku, tako će i za Milanovića slijedeći izbori biti – «biti ili ne biti» – «oni ili mi». Kad se političar nađe u takvoj situaciji da je slijepo zaljubljen u sebe i kad on i stranka koju vodi nisu svjesni svoje velike nepopularnosti u širokim slojevima hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske, onda se ne biraju sredstva da se ostane na vlasti.

Za manje upućene ljude čudno bi trebalo da je ponovno jedna «seljačka» stranka u Hrvatskoj spremna ući u koaliciju s nekomunističkim, neojugoslavenskim i prosrpskim HNS-om, koji čini sastavni dio lijeve koalicije u Hrvatskoj. No, kad se otkrije da je Stanko Grčić, kao visoki dužnosnik HSS-a, već bio u koaliciji s SDP-om i HNS-om u vrijeme Zlatka Tomčića, onda to nije samo pitanje «šake Judinih škuda», nego i osobne ideološke i političke identifikacije sa strankom, u kojoj je Stanko Grčić vjerojatno bio dok se SDP zvao SKH.

Da HSS nisu početkom 90-tih godina kidnapirali članovi KPJ i sitni trgovci te da je stranka odigrala onu ulogu koju je, na temelju svojeg velikog povijesnog naslijeđa trebala odigrati, danas u Hrvatskoj ne bi trebali strahovati hoće li neokumunisti ponovno dobiti izbore i zavesti strahovladu u Hrvatskoj. Imali bi nepobjedivu koaliciju domoljubnih i hrvatskih stranaka HDZ-a i HSS-a, u kojoj bi svakako trebala biti i jedna snažna pravaška stranka.

Stjepan Radić nije bio samo vođa seljaka nego i vođa cijelog hrvatskog naroda

Svi oni koji znaju i nešto malo o Stjepanu Radiću ne mogu niti u snu govoriti o seljačkom političaru. Stjepan Radić je bio jedan od najobrazovanijih hrvatskih političara u modernoj hrvatskoj povijesti. Zbog školovanja u Francuskoj i brojnih dužih boravaka i putovanja po Europi, od Londona do Beča, Praga i Moskve, imao je i vrlo veliko vanjskopolitičko iskustvo. Stjepan Radić je svojoj stranci dao ime seljačka samo zato što je 1904. godine, kad je stranka osnovana, 95%  hrvatskog naroda živjelo na selu. Stjepan Radić bio je vizionar koji je vidio više od sto godina unaprijed. Žalosno je i tragično što se danas na njega pozivaju bivši članovi KPJ, politički nepismeni ljudi i, na kraju, ljudi koji nisu hrvatski domoljubi. Vođe HSS-a i hrvatski seljaci bili su od 1918. do 1941. godine izloženi najtežim progonima, batinjanima pa i brojnim ubojstvima od strane velikosrpskog i krtaljevskog režima u Beogradu. Nažalost, o tome postoji velika praznina u znanju hrvatskog naroda, jer su komunisti u bivšoj državi propagirali tzv. «bratstvo i jedinstvo», pa se nije smjelo znati da su «braća Srbi» i četnici smrtno ranili najpopularijeg hrvatskog političara i vođu hrvatskog naroda i ubili dva zastupnika HSS-a u Beogradskoj skupštini.

Mislim da je važno da glasači na slijedećim izborima znaju kojoj hrvatskoj seljačkoj stranci trebaju dati svoj glas. Svakako ne onoj koja ide u koaliciju sa strankama čiji su djedovi, orijunaši, slavili u Hrvatskoj kad su u Beogradu ubijeni narodni zastupnici HSS-a i smrtno ranjen Stjepan Radić.

I ja sam bio teško razočaran nesagledivim gospodarskim i političkim posljedicama politike HDZ-a pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Današnji HDZ, prema onome što govori njegovo novo vodstvo, vraća se temeljnim načelnima politike dr. Franje Tuđmana. Ne preostaje nam ništa drugo nego nadati se da će to tako biti i kad dođu na vlast nakon dolazećih parlamentarnih izbora. Mislim da su izvukli neke pouke iz prošlosti. Ako nisu, to neće biti dobro ni za njih ni za hrvatsku državu.

Tuđman je bio veliki simpatizer Stjepana Radića 

U zaključku, kad bi danas bio član ili simpatezer ovog ili onog HSS-a i kad bi se morao opredijeliti za koaliciju s HDZ-om ili SDP-om, uvijek bi se odlučio za koaliciju s HDZ-om. Prije osnivanja HDZ-a i tijekom njegovih putovanja u Kanadu i Ameriku 1988. godine, dr. Franjo Tuđman je razmišljao da u Hrvatskoj obnovi Radićev HSS. Uglavnom zbog pozitivnog imidža koji je ta stranka imala u svijetu. Sada vidimo da je dobro što neki stari hasesovci u emigraciji nisu na to pristali. HDZ je u datom trenutku 1990. godine bio daleko bolja i uspješnija opcija. Nadam se da mnogi čitatelji, a posebno članovi HSS-a u Hrvatskoj, znaju da je dr. Franjo Tuđman, a ne Ivica Račan, u «Hrvatskom tjedniku», koji je 1971. godine izdavala Matica Hrvatska, pisao najvažnije članke o Stjepanu Radiću i Hrvatskoj seljačkoj stranci. Zato i danas svi iskreni haesesovci i radićevci trebaju dati svoj glas onom HSS-u koji je u novim povijesnim trenutcima zajedno s Tuđmanovom strankom.

(A.B., HNP)

Nada Landeka: Gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska nemojte nam bacati prašinu u oči

http://uotv.biz/?p=619

Potaknuti jučerašnjom objavom na web portalu Novog lista, a i na nekim drugim web  portalima, koja se odnosi na priopćenje  Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska : “Krediti su odobravani u skladu sa zakonom“ i oštećenici koji su dužnici RBA austrijskih zadruga i drugih financijskih ustanova unutar Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska, imaju potrebu očitovati se o tom priopćenju

Doista fascinira jako dobra obaviještenost  Raiffeisen bankarske grupacije o svakom javnom istupu ošećenika, pa se i prije nego li se objavi u medijima  sadržaj istupa na  novinarskoj konferenciji, pojavi se i priopćenje suprotne strane. Očigledno vrijedi ona narodna „para buši di burgija neće“.

Da bi svakom čitatelju bilo jasnije, u nastavku objavljujemo Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, a ispod njihovog priopćenja zakonsku regulativu u Republici Hrvatskoj i propise koje je svaka pravna i fizička osoba koja živi i djeluje na području RH  dužna poštovati.

Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske

„Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska priopćila je u utorak, reagirajući na kritike predstavnika oštećenika austrijskih RB zadruga i saborskog zastupnika Istarskih demokrata Damira Kajina, da su krediti koje su austrijske banke odobravale hrvatskim građanima u Austriji bili u skladu sa zakonima i tada su bili najpovoljnija opcija hrvatskim građanima.

Neke lokalne austrijske banke, članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, vodeće bankarske grupacije u južnoj Austriji, odobravale su hrvatskim građanima kredite u Austriji (oko 3000 kredita) čija se vrijednost, po zadnjim podatcima, procjenjuje na 265 milijuna eura (dvije milijarde kuna), navodi se u priopćenju.

Raiffesen bankarska grupacija Štajerska pritom navodi da nije poslovala na teritoriju Republike Hrvatske te da su se hrvatskim državljanima krediti davali na teritoriju Republike Austrije. Davanje austrijskih kredita nerezidentima značilo je regularno i uobičajeno bankovno poslovanje po svim austrijskim i hrvatskim zakonima, a kreditni uvjeti tih banaka mnogim su građanima tada bili najpovoljnija solucija, čemu svjedoče mnogi zadovoljni korisnici koji regularno otplaćuju svoj kredit. Prilikom uzimanja tih kredita građani su kao jamstvo zalagali svoje nekretnine u skladu s hrvatskim zakonima.

Problemi su se pojavili s ekonomskom krizom, kada zbog teškoga financijskog stanja neki korisnici kredita, nažalost, više nisu mogli otplaćivati rate svojih kredita, što je rezultiralo time da su neke nekretnine ovršene. Deložacije, to jest ovrhe dosad su provedene u 70 slučaja (samo dva posto korisnika kredita), priopćila je Raiffesen bankarska grupacija.

Također je priopćila kako njezine članice imaju razumijevanja za teško stanje u kojem su hrvatski korisnici kredita i čine sve da u otvorenoj komunikaciji s njima nađu konstruktivna rješenja na obostranu korist“

Oštećenici austrijskih RBA zadruga, do sada su već  višekratno istupali  u javnosti s brojnim objašnjenjima u svezi vjernovničko-dužničkog odnosa između građana RH i austrijskih zadruga i banaka, a sve utemeljeno na zakonima RH, i na međunarodnim propisima, stoga se i ovaj put neće zadržati na principu „rekla-kazala“ već na činjenicama koje u njihovo ime objavljujemo u nastavku teksta; Zakonski propisi u RH obvezni za strane pravne osobe koja obavljaju djelatnost financijskog poslovanja i kreditiranja na području RH

1. Potvrdom izdanom od austrijskog tijela FMA koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržiša izdaa od 16. listopada 2013. godine jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova – banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.
2. Prema potvrdi HNB-a  i važećih zakona na području RH,  za obavljanje djelatnosti na području RH,  u ovom slučaju davanja kredita i za druge bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva, ili dozvola od Ministarstva financija u slučaju kad se ne radi o banci
3. Prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost prema odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenuZakona o deviznom poslovanju, Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o javnom bilježništvu. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnih bilježnika u Hrvatskoj ovjeravani i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.

Kreditne ustanove Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske kontinuirano su duži niz godina davali  kredite i obavljali kreditne poslove na području Republike Hrvatske, to sve organizirano putem mreže posrednika koji su  vršili davanje kredita. Obavljali su  kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske i to na temelju sklopljenih ugovora o kreditu za koje je vršena primopredaja istih  u uredima posrednika (pa i nekih odvjetničkih ureda) i na temelju ovjerenih javnobilježničkih akata koji su ovjeravani u Hrvatskoj, bez prisustva druge strane prilikom solemnizacije i ovjere.

Cjelokupni postupak zadobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Ovi navodi proizlazi iz dokumentacije, i činjenica koje se neosporne:  

Definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama. Bankovne usluge u Hrvatskoj  smiju pružati samo pravne osobe koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.  Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano je u odredbama čl. 3., 7. 11, 55.

Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti jasno određuje u čl. 1. Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno i člankom 4.Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.

Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Ako kreditor  propisane dozvole nije imao, i poslovao je protivno Zakonu o zabrani obavljanja neregistrirane djelatnosti, a nesporno je da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne mogu  se provoditi ovrši postupci te je ovrha nedopuštena. 

Ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, i ne mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Nadalje, ukoliko Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska ustraje na tvrdnji da su Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, po zakonima i propisima zemlje u  kojoj su registrirani, tada i takvi Ugovori o kreditu na kojima se temelji+e  javnobilježnički i solemnizirani akti koji je stekao svojstvo ovršnosti podobno za provođenje ovrhe, i koji su javnobilježnički ovjereni u Hrvatskoj  – imaju  veliki pravni nedostatak – a to je legalizacija takvih ugovora.   Sukladno odredbama Haške konvencije od 05. listopada 1961. godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, vrši  se nadovjera potpisa i pečata na ispravi koja se koristi izvan Republike Hrvatske (državljani RH u inozemstvu)  ili se koristi  u Republici Hrvatskoj (strani državljani u Hrvatskoj).

Svi ugovori, punomoći i druge javne isprave koje se koriste na području Republike Hrvatske kao javna isprava,  podliježu Zakonu o legalizaciji stranih javnih isprava radi korištenja u Hrvatskoj (Međunarodna punomoć, legalizacija javnih isprava, ugovora sklopljenih na stranom jeziku ovjerenih kod javnog bilježnika, putovnica i dr.).

U postupku pred sudom, suprotna strana, tj. banke i štedno kreditne zadruge  čije se sjedište nalazi  izvan Republike Hrvatske  sukladno Haškoj konvenciji  od 05. listopada 1961 godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, moraju posjedovati APOSTILLE tj.  dokument s nadovjerom hrvatskog diplomatskog predstavništva iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište! U suprotnom takvi ugovori nemaju pravnu snagu i po njima se pred hrvatskim sudovima ne može postupati.

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

Punomoćnici i posrednici koji su zastupali ove banke, i koje i danas zastupaju te banke pred hrvatskim institucijama moraju imati međunarodnu punomoć prilikom zastupanja tužitelja i ovrhovoditelja u svim parničnim i ovršnim postupcima, kao i kod provedbe ovrha koje još uvijek u FINI provede odvjetnici, tražeći isplatu na svoj osobni račun, iako za to nisu ovlašteni.

Prema Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

FINA OD 19.05.2015. GODINE SREDSTVA ZAPLIJENJENA OVRHOM VIŠE NE ISPLAĆUJE  ODVJETNICIMA NA RAČUN

I na kraju, nakon pisane pritužbe i inicijative Hrvatske odvjetničke komore, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je FINA-i mišljenje na temelju kojeg je FINA izdala naputak prema kojem su dužne postupati sve podružnice FINA-e, a u kojem se navodi da  od 19.5.2015. Agencija neće postupati temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, ako  u zahtjevu za izravnu naplatu kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje, nije  naznačen račun ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje dostavljene na izravnu naplatu.

lznimno, uvažavajući mišljenje Ministarstva pravosuđa, Agencija će postupiti i po zahtjevu za izravnu naplatu u kojem je kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje naznačen račun odvjetnika – punomoćnika ovrhovoditelja, samo u slučaju kada se zahtjev odnosi na isplatu troškova postupka i pod uvjetom da je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena valjana punomoć (punomoć iz koje je razvidno da je ovrhovoditelj u konkretnom predmetu ovlastio punomoćnika da primi na svoj račun novčana sredstva koja se odnose na trošak, uz navođenje poslovnog broja i tijela koje je donijelo osnovu za plaćanje) i to u izvorniku ili ovjerenoj preslici.

http://www.hok-cba.hr/hr/fina-postupak-izravne-naplate-s-osnova-za-placanje-u-svezi-isplate-novcanih-sredstava-na-racun

Dakle, prema zakonima Republike Hrvatske, prema zakonima Republike Austrije,  prema međunarodnim Konvencijama, gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, ugovori  o kreditu sklopljeni između vas i dužnika iz Hrvatske  i javnobilježnički akti, gdje god da su sklopljeni, u Hrvatskoj ili u Austriji, nemaju pravnu snagu propisanu zakonom jer prilikom sklapanja nisu ispunjeni zakonom i Konvencijama propisani uvjeti.

I još na kraju, htjeli bismo znati odgovor, kako su osobe koje ne posjeduju putovnicu, ili oni koji su puno kasnije napravili hrvatsku putovnicu, uopće  doputovali u Austriju, a takav jedan slučaj (Obitelj Dukić iz Zagreba)  upravo je na redu za  deložaciju u rujnu? 

Uz to mene osobno zanima, kako nazivate kreditni odnos, u kojem vaš posrednik, odvjetnik, isplaćuje vašem dužniku novac sa svojeg vlastitog računa u svojem odvjetničkom uredu u Hrvatskoj, o čemu imamo i potvrde, a na isti taj račun i naplaćuje kredit? 

(N.L., hazud.hr, HNP)