Predstečajne nagodbe i “gaće na štapu”
Najavljena konferencija za medije, danas u 11,00 sati, nakratko je razveselila Hrvate. Ponadali su se „glasu razuma“ u Vladi RH, koja je od prije dva dana uporno dokazivala kako drži do socijalne osjetljivosti građana i brine o njima. Sve je jasnije da o narodu ne brine nitko. Slušajući jučer cjelodnevno izlaganje i vijesti na radio postajama o Milanovićevom priznanju pogreške koju se trudi ispraviti, pa će stoga ova skuplja vozila dati na raspolaganje drugim službama, a Vlada će ipak uzeti jeftinije, cijelo vrijeme se pitamo; „tko je tu lud?“
Marina Lovrić Merzel jučer je zvučala poput Ivane Orleanske dok su je mediji hvalili kako je velikodušno odlučila izdvojiti iz županijskog proračuna sto tisuća kn za poplavljene građane Sisačke županije. Dogovorila je, rekla je umilnim glasom, da se uz sudjelovanje vojske i Crvenog križa svaki dan, dok god za to bude potrebe, dostavi jedan topli obrok opkoljenim ljudima.
Eto, dogodilo se čudo, pomislili su svi odreda u Hrvatskoj, pa kad je najavljena hitna i izvanredna pressica za danas ujutro o predstečajnim nagodbama, koja druga misao bi se mogla nametnuti, osim jedne jedine normalne; predstečajne nagodbe se ukidaju!
Na žalost, to je ipak samo san! Umjesto očekivanih odgovora na sto i jedno pitanje, ministar Linić je na pressici sročio samodopadljivi govor u kojem je ne samo uzdizao sebe i svoje odluke, već se naljutio na sve one koji su predstečajne nagodbe okarakterizirali kao kriminalne. Naslušali smo se gomilu laži, na toj pressici danas; gomilu stvari koje bi se u jednom dahu mogle pobiti, ali što preostaje gladnom i porobljenom narodu?
Prijava Bajiću i DORH-u? Tako nas je uputio Linić! Vic mjeseca!
Četiri pune godine u Hrvatskoj djeluju „kreditni uredi“ registrirani za djelatnost kreditnog i financijskog poslovanja, za čiju kontrolu poslovanja – NITKO NIJE NADLEŽAN. Isto toliko godina, pa čak i nešto više kolao je novac austrijskih zadruga po Hrvatskoj, preko džepova lokalnih odvjetnika, i nadalje se otima hrvatski novac i imovina , i za to, također, NITKO NIJE NADLEŽAN. Sve je kriva ona prošla Vlada, i ona Vlada prije te Vlade, prije tog je kriva ona Vlada, pa bivša Jugoslavija, uglavnom „krivi su oni drugi“. Stoga predlažem da Vlada doživotno bude imenovana bez reizbora, ne bi li konačno progledali i na svoje vlastite pogreške i propuste. Nama je i tako svejedno. „Sjaši konja da uzjašeš magarca“ govorili su stari ljudi. I imali su pravo.
Linić je rekao da su predstečajne nagodbe odrađene gotovo pa savršeno. S tim se potpuno slažem. Tako savršeno planirana i izvršena pljačke može se isplanirati samo u glavi genija. Po njegovom izračunu i tako je bilo normalno otpuštanje dugova i u bivšoj Vladi, pa Ministarstvo financija ne znajući što da učini sa ogromnim potraživanjima, odlučilo je ne naplatiti ih, već oprostiti. Radilo se to i 1998 godine, kada je isto to Ministarstvo financija također oprostile porezne dugove, tvrdeći da su isti nastali uslijed ratnih nevolja. Rat je odavno prošao, a hrvatske Vlade od 1992 do danas uvijek se na nešto „vade“. Bitno je da imamo što opraštati „zemlja smo katolika, nama je opraštanje i otpuštanje dugova prirođeno!“
Prema zbirnim podacima Fine, predstečajnu nagodbu je od 1. listopada 2012. godine do 20. rujna 2013 godine zatražilo 5.035 tvrtki sa 41.790 zaposlenih. Ukupan zibrni iznos prijavljenih dugovanja iznosi 48,6 milijardi.
Zanimljivo je opravdanje ministra Linića da smo smanjili zaduženost oprostom većeg iznosa dugovanja zahvaljujući kojoj sada možemo „čistijeg obraza“ gledati prema Europi. Puno bi nam ljepše bilo gledati bilo kom u oči da nam gospodarstvo funkcionira, da je uvoz smanjen a izvoz povećan, da se svim ovim lihvarima i lopovima oduzela nepripadno stečena imovina, da se onima koji godinama duguju državi i radnicima oduzme to što su na nezakonit način i nemarom stekli. Tada bismo se možda osjećali kao ljudi.
Ovako nam pričaju bajke kako „car ima prekrasno ruho i haljine“, a car je gol da goliji ne može biti. I one „gaće na štapu“ koje su kao performans služile jučer u Hrvatskom Saboru, uskoro će biti jedino što nam je preostalo.
Što je bilo opravdanje otpuštanju dugova u tim predstečajnim nagodbama? Skrb o radnicima? Briga za njihova radna mjesta? Ako podijelimo ukupna prijavljena dugovanja FINI na ukupan broj zaposlenih radnika (41.790) u tim poduzećima, ispada da na svakog radnika otpada 1.162.957,64 kn otpuštenih dugova. Da li to znači da su radnici uludo potrošili svoje vrijeme radeći a u stvari stvarajući dugove, ili su za taj novac vlasnici poduzeća uskratili radnike – pa bi ti radnici sada trebali biti milijunaši? I osnovnoškolci mogu izračunati da radnici taj iznos ne mogu zaraditi niti za dvadeset godina rada. Znači da neplatiše nisu plaćali ništa, ne samo radnike. A mi sada nek im opraštamo svoj novac. Linić kaže; “Država je oprostila!”
Mi kažemo, hrvatski narod je Država, opraštanje tajkunima i prevarantima ide na naš teret!
O kome se u stvari Država brine u tim predstečajnim nagodbama i kome se mažu oči? Vlastiti promašaji i neuspjesi pretvaraju se lakoćom „čarobnog štapića“ i performansima u uspješne rezultate! Nije hrvatski narod ni toliko lud, a ni toliko gladan da može gutati svakakva sr…….. !“
N. Landeka
