MLADEN BAJIĆ ODLAZI! Kosturi ostaju u ladicama, a predstečajne nagodbe u cijevima |

MLADEN BAJIĆ ODLAZI! Kosturi ostaju u ladicama, a predstečajne nagodbe u cijevima

„Proces ide dalje, ono što je u cijevima nećemo dirati, to ostaje u cijevima“, izjavio je ozbiljno premijer Milanović za HRT Dnevnik Plus.   Samo dan nakon te legendarne izjave, za koju su svi Hrvati već odavno shvatili da je tako,   u javnosti odzvanja nova vijest.  „Mladen Bajić odlazi.“  Čep koji  čvrsto zaglavljeno  čuva  sve što je sakriveno i zadržano  u Milanovićevim  cijevima da ne bi  isplivalo  na površinu,  biti će razriješen dužnosti.  Još se ne zna tko je novi odabranik srca Vlade RH  i SDP-a, ali kažu da se traži netko „sposoban i pošten!“

„Što sa kosturima u ladicama“ pita se narod?

Tone  i tone ispisanog papira predanog DORH-u u obliku kaznenih prijava, u nadi da će se poštovati međunarodne Konvencije o borbi protiv korupcije,  domaće Strategije usvojene  po svim Vladama RH, potpisani Sporazumi sa Europskom unijom,  narod je prijavljivao kazneno-koruptivna djela i čekao provedbu istrage.   Hrvati prijavljivali – Bajić spremao u cijevi.  12 godina trajala je ta igra između glavnog državnog tužitelja i hrvatskog naroda, previše dugo da se doista cijevi u kojima je sve skriveno ne bi začepile.  Da li će nakon odstranjenja tog čepa koji je godinama poput Duha sve tajne skrivao u čarobnoj boci,  eruptirati poput šampanjca, a  pravda će se konačno razliti Hrvatskom?  Da li će nakon 12-godišnjeg djelovanja ovog  poslušnika svih Vlada RH  konačno iz ladica  ili boca  iskočiti i  jedan  Dobri duh koji će Hrvatima uliti malo nade?

„Sabrana nedjela Mladena Bajića“ zovu se sakupljene kaznene prijave koje je  DORH-u  prikupio i predao zviždač  Robert Matijević.   Sabrana nedjela Mladena Bajića, izdanje broj dva, tri, četiri, pet,  sakupili su i predali i  drugi zviždači. Imaju dovoljno saznanja o kriminalu značajnih iznosa i sustavnoj  pljački naše Lijepe Domovine.  Pretvorba, privatizacija, ratno profiterstvo, korupcija i kriminal u MUP-u, u DORH-u,  i u samom ODO-u  ne dira se. To je zabranjena zona i tabu tema. Tek pred reizbor vade se kosturi iz ormara i ladica, uhićuju se policajci dealeri koji danju istražuju prodavače droge a noću tu istu drogu preprodaju.  Uhićuju se uskočki povjerenici koji trže  mafiji tajne  podatke. Uhićuju se policijski šefovi  koji javno  love prostitutke a tajno  ih rentaju u elitnoj prostituciji.  Uhićuju se  oni koji su kazneno djelo počinili, ali njihovi šefovi koji su to sve znali, ali su na sve žmirili – NE.

Ono što je normalno u bilo kojoj zemlji Europe,  za Hrvatsku je nevažno.  U Europi  dužnosnik daje otkaz zato jer je kažnjen za prebrzu vožnju. Pri tome se još i ozbiljno rasplače u svojem pokajanju!  Ne zato jer je kažnjen, već zato jer nije poštovao propis zemlje u kojoj obavlja funkciju ministra.  Vozio je prebrzo i nije pokazao narodu svoje zemlje kako ministri  moraju prednjačiti u poštovanju propisa.  Prije nekoliko dana  u Njemačkoj je  također jedan ministar dao ostavku jer je  u njegovom resoru otkriven  kriminal.   Kod nas su dužnosnici  čvrstim kandžama pripijeni za svoj položaj.  Poput krpelja.  Žive od krvi koju piju  ovom jadnom napaćenom narodu i misle da su svi Hrvati iskrvarili i ostali bez glasa.  Zemlja apsurda.

Na čelu tog apsurda prije dvanaest godina imenovan je tada mladi  Baja  imenom Mladen Bajić.   Dvanaest godina je prošlo bez vidljivih rezultata u razotkrivanju ozbiljnih kriminalno-koruptivnih djela.  Isto toliko godina je prošlo u prikrivanju  zločina i kriminala koji mafija i zločinačke organizacije provode nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. Zviždači znaju da onog trenutka kada napišu pismo sa podacima kojima se upućuje na kriminal i naslove ga osobno na Mladena Bajića – počinje njihov progon.  Što više toga napišeš to imaš više šanse da budeš bliže centra za gađanje.  Začuđujuće kako u pojedinim slučajevima koji se moraju zataškati, a građanima koji se bore protiv kriminala i korupcije oduzeti sva prava – sve odlično funkcinira. Od MUP-a,  ODO-a,  ŽDO-a,  DORH-a pa i sudova,  sve do Vlade svi su kao jedan i složni u odluci da kriminala nema.  Kriminalac je zapravo onaj koji gura nos tamo gdje mu nije mjesto – točnije, zviždač. Tako se prema njima odnosi DORH. Takvu informaciju o prijavitelju  najčešće  svjesno plasiraju i u javnost s namjerom da se obezvrijedi iskaz prijavljivača kaznenog djela.    Ovo naročito dobro fukcionira kada pod istragom treba biti neki visoki politički dužnosnik, policijski inspektor, predstavnik Vlasti. Rijetko kad je neki visoki politički dužnosnik bio ispitan tijekom istražnog postupka.  O tome postoje čvrsti dokazi da DORH i MUP tako postupaju. Kao što postoje čvrsti dokazi da namjerno i svjesno lažiraju službena izvješća, ignoriraju dokaze i činjenice, prešućuju stvarnost da bi sakrili nemoral i kriminal.  Veliki i moćni se ne diraju!

Mafijaši i članovi zločinačkih organizacija utjecajni su i uspješni poduzetnici. Bez kriminalne prošlosti. Njihovi dosijei čisti su poput novorođenčeta. Bez i jedne mrlje. Ono što je običnom smrtniku teško ili gotovo nemoguće, uz dobru janjetinu, neki stančić, skupocjenu umjetničku sliku ili prepariranog medvjeda, stvarnom  kriminalnom miljeu  moguće je riješiti. Ali, nemojte ih vrijeđati, oni su fina gospoda. To tvrde čak i odvjetnici koji s djelatnicima ODO-a i DORH-a rješavaju njihovo puštanje uz cifre od 10.000,00 eur-a naviše.   Javna je tajna da život u Hrvatskoj vrijedi oko 10.000,00 eur-a. To je neka početna cifra oko koje se licitira. Toliko košta naručeni ubojica, toliko košta i  usluga djelatnika DORH-a i MUP-a koji će zažmiriti na dokaze koji upućuju na stvarnog naručitelja,  a postoji i lista psihičkih bolesnika i uličara koji će snositi odgovornost i biti osuđen.    Sve se plaća u čvrstoj valuti – novcu ili zlatu, ili vrijednim pokretninama.  Ima li medvjeda u Bajićevom podrumu, vidjet će se kad  neke stvari počnu izlaziti iz Milanovićevih cijevi!

Postotak rješavanja kriminala u statistici rješava se „malim“ slučajevima koji su u pravilu brzo i jednostavno rješavaju. Točnije to su oni „koji Bajićevcima stanu na žulj“ i koje vrlo brzo istraže, pritvore i osude.   Ista ta statistika tvrdi da u Americi, zemlji u kojoj posebno paze na zaštitu ljudskih prava, u zatvorima leži 35 % nevinih ljudi koji nisu počinili zločin, ali nisu mogli dokazati nevinost. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj nečija nevinost nije presudna činjenica  temeljem koje se odlučuje  o tome hoće li netko biti osuđen ili neće,  već o tome odlučuju  politička podobnost i jake veze, može se pretpostaviti da je ta brojka daleko veća.

Mladen Bajić odradio je svoj zadatak.  Dobro je i kvalitetno služio svim strukturama u Državi koje su na bilo koji način utjecali na gospodarstvo i političke odluke. On je  kruna svega. Kad Bajić kaže „nema kriminala“ onda to postaje ZAKON.  Točnije Mladen Bajić osobno Zakon je u Hrvatskoj.

Aktualni propisi, hrvatski  zakoni, Strategije o borbi protiv korupcije i kriminala,  Ustav RH međunarodne Konvencije o zaštiti ljudskih prava i borbi protiv korupcije,  nisu iznad Mladena Bajića.  On je temeljni zakon ove zemlje! Skila i Haribda! 

Glavni državni odvjetnik – kaže samo riječ „i bi tako!“  Vrijeme je da se u Hrvatskoj počne provoditi  red i rad. Da bi se uopće nešto pokrenulo sva struktura koja je naučila probleme i zločine trpati u ladicu – mora otići. Osobe koje nisu dosljedne, koje nemaju svoj čvrsti ja, osobe koje toleriraju različitu provedbu i primjenu  istog zakona i različito tumačenje i odluku  o istom slučaju, a  o kojem ovisi sudbina nekog čovjeka ili ustanove, nije dostojan povjerenja hrvatskog naroda.

Imaju li Hrvati pravo na riječ? Ako imaju, onda bi Vlada RH trebala poslušati riječ Naroda, i konačno upotrijebiti sve one silne Saborske odbore koji skoro pa ničemu ne služe i ispitati koliko je stvarno ozbiljnih  kazneno-koruptivnih djela  uzeto u istragu i riješeno?

Premijeru Milanoviću – ono što se dugo drži u cijevima, stvara ozbiljno začepljenje i vrlo brzo počinje smrditi! Hrvatskom narodu već odavno cijela ova priča sa tobožnjim otkrivanjem kriminala smrdi!  I to ozbljno!

autor; Nada Landeka

Nada Landeka: Predstečajne nagodbe i “gaće na štapu” |

Predstečajne nagodbe i “gaće na štapu” |

Predstečajne nagodbe i “gaće na štapu”

Najavljena konferencija za medije, danas u 11,00 sati,  nakratko je razveselila Hrvate. Ponadali su se „glasu razuma“ u  Vladi RH, koja je od prije dva dana uporno dokazivala kako drži do socijalne osjetljivosti  građana i brine o njima.  Sve je jasnije da o narodu ne brine nitko. Slušajući jučer cjelodnevno izlaganje i vijesti na radio postajama o Milanovićevom priznanju pogreške koju se trudi ispraviti, pa će stoga ova skuplja vozila dati na raspolaganje drugim službama, a Vlada će ipak uzeti jeftinije, cijelo vrijeme se pitamo; „tko je tu lud?“

Marina Lovrić Merzel jučer je zvučala poput Ivane Orleanske dok su je mediji hvalili kako je velikodušno odlučila izdvojiti iz županijskog proračuna sto tisuća kn za poplavljene građane Sisačke županije. Dogovorila je, rekla je umilnim glasom,  da se uz sudjelovanje vojske i Crvenog križa svaki dan, dok god za to bude potrebe, dostavi jedan topli obrok  opkoljenim ljudima.

Eto, dogodilo se čudo, pomislili su svi odreda u Hrvatskoj, pa kad je najavljena hitna i izvanredna pressica za danas ujutro o predstečajnim nagodbama,   koja druga misao bi se mogla nametnuti, osim jedne jedine normalne; predstečajne nagodbe se ukidaju!

Na žalost, to je ipak samo san!  Umjesto očekivanih odgovora na sto i jedno pitanje, ministar Linić je na pressici sročio samodopadljivi govor u kojem je ne samo uzdizao sebe i svoje odluke, već se naljutio na sve one koji su predstečajne nagodbe  okarakterizirali kao kriminalne.  Naslušali smo se gomilu laži, na toj pressici danas; gomilu stvari koje bi se u jednom dahu mogle pobiti, ali što preostaje gladnom i porobljenom narodu?

Prijava Bajiću i DORH-u? Tako nas je uputio Linić! Vic mjeseca!

Četiri pune godine u Hrvatskoj djeluju „kreditni uredi“ registrirani za djelatnost kreditnog i financijskog poslovanja, za čiju kontrolu poslovanja – NITKO NIJE NADLEŽAN.  Isto toliko godina, pa čak i nešto više kolao je novac austrijskih zadruga po Hrvatskoj, preko džepova lokalnih odvjetnika, i nadalje se otima hrvatski novac i imovina , i za to, također, NITKO NIJE NADLEŽAN.   Sve je kriva ona prošla Vlada, i ona Vlada prije te Vlade, prije tog je kriva ona Vlada, pa bivša Jugoslavija, uglavnom „krivi su oni drugi“. Stoga predlažem da Vlada doživotno bude imenovana bez reizbora,  ne bi li  konačno progledali  i na svoje vlastite pogreške i propuste.   Nama je i tako svejedno. „Sjaši konja da uzjašeš magarca“ govorili su stari ljudi. I imali su pravo.

Linić je rekao da su predstečajne nagodbe odrađene gotovo pa savršeno.  S tim se potpuno slažem. Tako savršeno planirana  i izvršena pljačke može se isplanirati samo u glavi genija.  Po njegovom izračunu i tako je bilo normalno otpuštanje dugova i u bivšoj Vladi, pa Ministarstvo financija ne znajući što da učini sa ogromnim potraživanjima, odlučilo je ne naplatiti ih, već oprostiti. Radilo se to i 1998 godine, kada je isto to Ministarstvo financija također oprostile porezne dugove,  tvrdeći da su isti nastali  uslijed ratnih nevolja. Rat je odavno prošao, a  hrvatske Vlade od 1992 do danas uvijek se na nešto „vade“.  Bitno je da imamo što opraštati „zemlja smo katolika,  nama  je opraštanje i otpuštanje dugova  prirođeno!“

Prema zbirnim podacima Fine, predstečajnu nagodbu je od 1. listopada 2012. godine do 20. rujna 2013 godine zatražilo 5.035 tvrtki sa 41.790 zaposlenih. Ukupan zibrni iznos prijavljenih dugovanja iznosi 48,6 milijardi.

Zanimljivo je opravdanje ministra Linića da smo smanjili zaduženost oprostom većeg iznosa dugovanja zahvaljujući kojoj sada možemo „čistijeg obraza“ gledati prema Europi. Puno bi nam ljepše bilo gledati bilo kom u oči da nam gospodarstvo funkcionira, da je uvoz smanjen a izvoz povećan, da se svim ovim lihvarima i lopovima oduzela nepripadno stečena imovina, da se onima koji godinama duguju državi i radnicima oduzme to što su na nezakonit način i nemarom stekli. Tada bismo se možda osjećali kao ljudi.

Ovako nam pričaju bajke kako „car ima prekrasno ruho i haljine“, a car je gol da goliji ne može biti. I one „gaće na štapu“ koje su kao performans služile jučer u Hrvatskom Saboru, uskoro će biti jedino što nam je preostalo.

Što je bilo opravdanje otpuštanju dugova u tim predstečajnim nagodbama? Skrb o radnicima? Briga za njihova radna mjesta?  Ako podijelimo ukupna prijavljena dugovanja FINI  na ukupan broj zaposlenih radnika (41.790) u tim poduzećima, ispada da na svakog radnika otpada 1.162.957,64 kn otpuštenih  dugova. Da li to znači da su radnici uludo potrošili svoje vrijeme radeći a u stvari stvarajući dugove, ili su za taj novac vlasnici poduzeća uskratili radnike – pa bi ti radnici sada trebali biti milijunaši?  I osnovnoškolci mogu izračunati da radnici taj  iznos ne mogu zaraditi niti za dvadeset godina rada. Znači da neplatiše nisu plaćali ništa, ne samo radnike. A mi sada nek im opraštamo svoj novac.  Linić kaže; “Država je oprostila!”

Mi kažemo, hrvatski narod je Država, opraštanje tajkunima i prevarantima  ide na naš teret!

O kome se u stvari Država brine u tim predstečajnim nagodbama i kome se mažu oči?  Vlastiti promašaji i neuspjesi pretvaraju se lakoćom „čarobnog štapića“ i performansima u uspješne rezultate!  Nije hrvatski narod ni toliko lud, a ni toliko gladan da može gutati svakakva  sr…….. !“

N. Landeka