PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN |

PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN |

PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN |

PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN

Datum objave; 30. kolovoz 2015./Piše: Nada Landeka

Hrvati su već nekoliko godina unazad svjesni da u Hrvatskoj vlada paralelni financijski sustav. Nemilosrdan i ubojit. Svakodnevno, iz brojnih gradova RH pristižu vijesti o samoubojicama, o ljudima koji su izgubili snagu, izgubili vjeru u pravnu državu, vjeru u zaštitu njihovih ustavnih prava,  o ljudima  s dužničkom omčom oko vrata.

Uvijek se u takvim situacijama postavlja pitanje tko je odgovoran, i tko je kriv za izgubljene živote

Ukoliko Država nije osigurala djelotvorne osigurače zaštite ljudskih života, tada je najvećim dijelom odgovorna Država i oni koji ju vode.

Tijekom 2010 i 2011 godine u medijima je odzvanjala afera s kreditnim uredima. Dok ista nije izbila u javnost, i dok mediji o njoj nisu otvoreno i javno progovorili, nije bilo  nade za zaštitu žrtava tih kreditnih ureda. Istovremeno, kriminal koji se nad tim ljudima i njihovom imovinom provodio, bio je žestok. Borba Davida protiv  golijata. Neupućenim ljudima mogućnost zaduživanja u kreditnim uredima, u austrijskim zadrugama, u uredima gdje im nisu provjeravali „krvnu sliku“ izgledalo je vrlo primamljivo.  Nisu mogli ni sanjati da  takvi uredi ne samo da nisu provjeravani od strane institucija koje su bile dužni provoditi nadzor, već još šokantnije, da postoje ozbiljne sumnje da su ti nelegalni kreditni uredi i nelegalne RBA austrijske zadruge i druge kreditne ustanove koje su na području RH poslovale bez potrebnih dozvola i kontrole, preko svojih plasmana prale novac opljačkan pretvorbom i privatizacijom, a i nakon okončanog rata sustavno isisavan iz Hrvatske.  Još se uvijek provjerava, ali mnogi neslužbeno tvrde da su upravo Hrvati inicirali osnivanje tih ureda i financiranje Hrvata putem  RBA zadruga i drugih malih i nepoznatih banaka s područja Austrije. Iako se kontrola može jednostavno i transparentno obaviti, do sada još uvijek, evo već nekoliko godina, pravog odgovora na brojna pitanja nema.

Zašto nema odgovora?

Hrvatska se u poraću smatra oazom za domaće i uvezene kriminalce.  Kriminalni kraci dijele se i razmnožavaju brzinom kakvom se razmnožavaju i gljive. Spore tog kriminala sežu u najdublje  dijelove financijskog poslovanja, gospodarstva, i u džepove građana. Uništili su sve što se uništiti dalo, i još uvijek drže čvrstim stiskom građane oko vrata.

Zbog takve teško podnošljive situacije HAZUD – Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore, zajedno sa još nekoliko udruga  s područja Hrvatske podnijeli su krajem 2014 godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske  prijedlog za obustavu ovrha i deložacije i za jedinstvenom odlukom o ukidanju nezakonitih ugovora i akata.

Takav prijedlog temeljio se na otkriću da su svi  takvi ugovori, javnobilježnički akti sklopljeni i ovjereni na nezakonit način (nisu poštovani domaći ni međunarodni propisi), dok su institucije koje su davale zajmove i kredite zapravo bili „padobranci“ na domaćem financijskom tržištu. Nelegalno i bez ikakvih prijava i dozvola za te financijske plasmane, nelegalne tvrtke i posrednici  isplaćivali su zajmove, a zauzvrat halapljivo gutali  nekretnine, poslovne prostore, domove Hrvata, i dobrim dijelom i hrvatskih branitelja.

Sporni ugovori o kreditu sklopljeni su na području Republike Hrvatske, dok su potpisnici tih ugovora, kao davatelji kredita  zadruge, štedionice, i trgovačka društva registrirana u Austriji, Mađarskoj, Češkoj i drugim europskim zemljama.

Pojedina trgovačka društva obavljala su djelatnost kreditnih institucija i kreditnih ureda na području Republike Hrvatske, registrirani kao d.o.o., u čijoj djelatnosti je opisano „kreditiranje, hipotekarni krediti i poslovanje s nekretninama“,  iako su ta društva registrirana sa samo 20.000,00 kn temeljenog kapitala. Ista su poslovala i sklapali ugovore o kreditima, bez potrebnih dozvola za financijsko poslovanje, za posredovanje s kreditima (kreditni uredi)  ili nekretninama (agencije) propisanih Zakonima RH, što nije sukladno sa važećim Zakonima i Ustavom RH, niti sa Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

Ugovori o kreditu sklopljeni sa brojnim „kreditnim uredima i štedionicama“ potpisivani su  na javnim mjestima, u kafićima, ili u hodnicima javnih bilježnika dok potpisnik (strani državljanin ili strana pravna osoba) uopće nisu bili prisutni kod javnih bilježnika prilikom potpisivanja akata u javnobilježničkim uredima.

Svi ovi nelegalni postupci legalizirani su činjenicom da tijela zadužena za nadzor  i sankcioniranje sivog financijskog tržišta i pranja novca, nisu do danas učinili ništa da bi isto spriječili, već upravo suprotno, svim snagama trude se dokazati nedokazivo, kako je takvo poslovanje prihvatljivo i legalno čime, umjesto ozbiljnim investitorima i ulagačima, šalju poruku kriminalcima i otimačima; „Dođite u Hrvatsku, ovdje vam je zajamčeno nekažnjeno i nelegalno poslovanje!“

Nedavno se zbog takve situacije ubio branitelj iz Kaštela, no nije jedini,  a vjerovatno niti posljednji branitelj koji se odlučio na taj  tužan i tragičan potez

Preminuli branitelj svojom smrću na žalost nije riješio problem, ali je ukazao na dramatičnu činjenicu da Hrvati učestalo moraju dokazivati institucijama nešto – što je zapravo njihova dužnost i zbog čega oni postoje.

Potpuno pogrešno institucije nastupaju kao da su one bitne i nezamjenjive građanima Hrvatske, a upravo je suprotno, bez građana koji pune državni proračun na koje su te institucije „uštekane“  one ne bi funkcionirale. No to očigledno njima nije dovoljno dobar razlog da pokažu malo više sućuti prema žrtvama njihovog vlastitog nerada i nemara.

Nepojmljivo je da u državi koja sebe naziva „pravnom“ , u državi u kojoj se pozivaju na Ustav i zakone, na pravomoćne sudske odluke, zapravo se svakodnevno događa da sve te odredbe ne predstavljaju ništa svima onima koji su se postavili „iznad zakona“ i koji su očigledno gospodari Hrvatske. U suprotnom,  nezakoniti ugovori o kreditima i javnobilježnički akti sklopljeni sa pravnim i fizičkim osobama  na području Republike Hrvatske,  koji nisu sklopljeni u okviru zakona, ne bi smjeli proizvoditi nikakve pravne učinke. Nadležne institucije, pa i sama Vlada RH, iste bi morala odlukom ukinuti  i to vlastitom inicijativom, a ne nikakvim posebnim uvjeravanjima, jer je njihova dužnost štititi zakon i Ustav RH.

Iako je do sada gotovo potpuno  razotkriveno bezakonje, i suprotnost istih svim domaćim i međunarodnim zakonima o financijskom i deviznom poslovanju, ipak se na temelju takvih nezakonitih ugovora i akata  pokreću  ovršni postupci pred hrvatskim sudovima, deložiraju se građani, blokiraju im se žiro računi, otima im se jedini dom i sva druga imovina.

Ne samo da institucije zadužene za nadzor takvog nelegalnog i kriminalnog poslovanja  još uvijek,   i nakon nekoliko godina od kad su im predane prve kaznene prijave,  nisu izvršile nadzor i dale izvješće  o tome, već nisu odgovorile niti na poziv predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović koja ih je javno pozvala da u što kraćem vremenskom (a i zakonom propisanom roku od 30 dana) očituju se o navodima oštećenih koji su se predsjednici obratili za pomoć. Isto tako, nisu se te institucije do sada očitovale ni na jednu kaznenu prijavu predanu u USKOK, DORH, mjesna ODO-a.  Čemu onda služi Zakon o kaznenom postupku, i Zakon o odvjetništvu kojim su jasno propisani rokovi u kojima bi insitucije morale provesti istragu, uputiti podnositelja prijave o učinjenom, a nakon čega se provodi ili kazneni postupak po službenoj dužnosti ili se prijavitelji upućuju da postupak nastave sami po Optužnom prijedlogu kao oštećenici. Nečinjenjem ničeg – građani su dodatno oštećeni, jer državni službenici nisu svoj posao odradili u zakonom propisanom roku, niti je građanima omogućeno da se obrane i zaštite sami kao alternativnom opcijom.

Služe li te institucije onda građanima, ili nekom trećem?

Građani su prepušteni kriminalnoj stihiji koja ih je proteklih godina ogulila do gole kože, a iz cjelokupnog slučaja očigledno je da  institucije ne poštuju ne samo svoju vlastitu dužnost,  kao niti dužnost svakog građanina da prijavi kriminal o kojem ima saznanja, već ne poštuju niti institut predsjednice RH, koja možda nema direktne ovlasti utjecaja na te institucije, ali itekako ima moralnu i građansku obvezu zaštititi građana od kriminala pozivanjem institucija da odrade sve one radnje za koje su zadužene.

Ovakvo postupanje, ili bolje rečeno nepostupanje institucija KOJE NE RADE SVOJ POSAO, predstavljaju direktnu povredu ljudskih prava,  apsolutnu pravnu i ustavnu nezaštićenost  građana Republike Hrvatske u kojoj paralelni sustav financiranja odnosno lihvarenja građana doslovno cvjeta.

Ovršenike/blokirane građane  bacilo se na koljena, oduzelo im  se dostojanstvo, dom, pravo na život! 

Otimanje nacionalnog blaga   i kolonizacija Hrvatske putem rasprodaje nekretnina na području RH postao je  glavni biznis stranih pravnih i fizičkih osoba koje iste stječu u ovršnim postupcima, kao ovrhovoditelji,  i to mahom temeljem nezakonitih i neustavnih ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata. Istovremeno im je ista ta naša neučinkovita vlast omogućila da nekretnine stječu bez plaćanja poreza na nekretnine i bez plaćanja poreza na dobit, što predstavlja apsolutnu diskriminaciju građana RH u odnosu na otimače iz inozemstva.  Za iste stvari građani RH odavno već bi sjedili u zatvorskim ćelijama služeći kaznu zbog utaje poreza.

Takvim postupanjem  direktno se  rasprodaje hrvatsko blago i imovina hrvatskih građana, dok  stranci stječu  hrvatske  nekretnine  bez ikakvog poštivanja zakonom propisanih procedura.

Šokira činjenica, što ne samo da te strane pravne i fizičke osobe nisu spriječene u činjenju kriminala, već upravo suprotno, potaknute su u svojem nezakonitom postupanju od Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke, pa i gruntovnica širom zemlje a što dokazuje slijedeće;

Strane pravne osobe iz Austrije, pa i strane fizičke osobe u Hrvatskoj su od Ministarstva financije dobile na upotrebu i u svrhu identifikacije i uknjižbe privremeni OIB, kako bi, iako nemaju registriranu podružnicu na području Republike Hrvatske,  mogle se upisati kao vlasnici nekretnina stečenih u ovršnim postupcima u zemljišnim knjigama.

Kako je moguće, da jedno od vodećih državnih tijela zaduženih za kontrolu toka novca, zapravo pogoduje stranim pravnim i fizičkim osobama, omogućujući im da posluju pomoću privremenog OIB-a, i koje se na području Hrvatske ponašaju kao da se radi o legalnim institucijama?  

Slučaj Općinskog suda u Ivanić Gradu, uz sve navedeno, dodatno šokira i dokazuje izrečene tvrdnje. Naime,  na jednoj od nekretnina koje su se našle u ovršnom postupku kao predmet ovrhe, uknjižba prava vlasništva u korist strane fizičke osobe izvršeno je temeljem Rodnog lista koje je izdao Matični ured Medvešćak u Zagrebu, što je nepojmljivo. Zakon vrlo jasno i precizno propisuje kako, temeljem kojih dokumenata i na koji način se može izvršiti uknjižba u zemljišnim knjigama, iz čega je vidljivo da ispravna dokumentacija predstavlja Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o kreditu ili zajmu sklopljen prema važećim zakonima zemlje u kojoj je sklopljen ili Rješenja nekog državnog tijela, te kao dodatno i obvezno fotokopija osobne iskaznice, fotokopija putovnice (ako nije osobna iskaznica), i domovnica, odnosno drugi dokaz o državljanstvu. Bez tih dokumenata ne može se izvršiti uknjižba, a neka isto pokuša bilo koji Hrvat, uknjižba će mu biti odbijena.

Kako je onda moguće da suprotno načelu reciprociteta, strana pravna osoba već godinama može se  ipak uknjižiti u zemljišnim knjigama i to bez regisrirane podružnice u Hrvatskoj  kojom bi  njihovo poslovanje na području RH bilo legalno, a fizička strana osoba na temelju rodnog lista koje mu je Bog zna kakvim kanalima ili vezama izdao matični ured Medvešćak?

Na upit,  referenti Gruntovnice Općinskog suda u Ivanić Gradu šutjeli su, dok u Matičnom uredu Medvešćak nisu znali dati odgovor, opravdavajući se da je to zastarjeli podatak s obzirom da se podaci čuvaju „samo dvije godine“.

Što propisuje Zakon u Republici Hrvatskoj?

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 i 73/00) u članku 356. stavak 1. određuje: “Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske”. U članku 356. stavak 2. navedenog Zakona propisano je: “Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa  Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno”. Sukladno članku 356. stavak 2. navedenog Zakona strana fizička ili pravna osoba koja želi steći pravo vlasništva na nekretnini u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog posla “inter vivos” treba ishoditi prethodnu suglasnost koju je ovlašten dati Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske. S time u svezi stranka može pokrenuti postupak za dobivanje suglasnosti, osobno ili putem punomoćnika, podnošenjem zahtjeva na hrvatskom jeziku koji se dostavlja izravno Ministarstvu vanjskih poslova, Odjel za konzularne poslove, Medulićeva 34, 10000 Zagreb, (niti jedan sud u RH nije zatražio odobrenje nadležnog ministarstva za uknjižbu prava vlasništva stranih fizičkih i pravnih osoba koji se temelje na ovršnim postupcima)

Kako su gruntovnice  širom Hrvatske uopće mogle izvršiti uknjižbu na temelju takvih Ugovora i javnobilježničkih akata sklopljenih sa strancima,  iako nemaju „nadovjeru“, Apostille, pa nisu „legalizirani“ na području RH zbog čega ne predstavljaju valjane isprave za pokretanje ovršnog postupka i uknjižbu prava vlasništva?  Uz sve navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske i nadalje šuti?

Ustavni sud Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske višekratno se oglušila na vapaj ovršenika koji su zatražili ustavno-zakonsku zaštitu od nadležnih tijela, iz razloga jer ugovori koji nisu u okviru Zakona i Ustava niti nemaju pravnu snagu i ništavni su ex tunc, tj. od dana sklapanja, a podredno s tim ništavne su i sve radnje načinjene u vezi s takvim ugovorima i javnobilježničkim aktima. Međutim, Ustavni sud RH na prijedlog za ocjenu suglasnosti takvih akata sa Ustavom RH, proglasio se nenadležnim prebacujući lopticu sa sebe na općinske sudove kao mjesno nadležne za postupanje.

Oštećenici  pak smatraju ove ugovore i javnobilježničke akte u cijelosti neustavnima zbog nesukladnosti sa Zakonom o kreditnim institucijama  “Narodne novine”, broj 117/08., 74/09., 153/09., 108/12. i 54/13,  sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Sl. l. SFRJ, br. 6/73) koji je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Nar. nov., br. 53/91.), Zakonom o deviznom poslovanju, Zakonom o javnom bilježništvu.

Europska Konvencija o ljudskim pravima, koje je i Republika Hrvatska potpisnica, i koja je iznad Ustava RH propisuje; „Ugovor je NIŠTAVAN ako nema PRAVNI TEMELJ u domaćem pravu“?

Članak 51. i čl. 52.  Europske Konvencije o ljudskim pravima propisuju;  “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu. (2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

Članak 52.  Konvencije; “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Članak 5. Ustava RH isto tako propisuje: „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“ , dok  iz članka 19. Ustava RH jasno i nedvojbeno proizlazi;  „Svi akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.“

Provedbom nezakonitih i nelegalnih akata, iseljavanjem građana iz njihovih domova bez da građani imaju potrebnu pravnu i ustavnu zaštitu u okvirima Zakona i Ustava Republike Hrvatske, direktno se krše ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom RH, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, Deklaracijom o pravima čovjeka, istovremeno  počinitelji kaznenih djela koji i nisu građani RH, niti su pravne osobe s pravom poslovanja na području Republike Hrvatske ne samo da se izjednačuju  sa građanima RH koji poštuju zakone i Ustav RH, nego je njihovo pravo i očigledno jače.

Šokira neujednačenost sudske prakse kakva je učestala u posljednje vrijeme pred hrvatskim sudovima.  Ovršni zakon omogućio je temeljem odredbi čl. 65. OZ-a odgodu ovrhe. Ista se može prijedlogom zatražiti ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani tim člankom, između ostalog ako je podnešena tužba za stavljanje izvan snage javnobilježničkog akta, revizija, tužba za ništetnost, ili se po službenoj dužnosti vodi kazneni postupak protiv ovrhovoditelja.

U nekoliko sudskih postupaka prvostupanjski sudovi donijeli su Rješenje o odgodi tijekom 2015. godine kojima su odgodili naplatu novčanih tražbina na temelju pravomoćnih i ovršnih isprava (pravomoćnih presuda, ovršnog javnobilježničkog akta i dr.), čime su direktno onemogućili ovrhovoditelja da naplati svoju novčanu tražbinu na računima ovršenika, iako su istu dokazali pravomoćnim ispravama.  Rješenja o odgodi na temelju odredbi čl. 65. OZ-a ovi sudovi donijeli su na neodređeni rok (više godina), sve do pravomoćnog okončanja poduzetih radnji na kojima se temelji odgoda ovrhe.

Istovremeno, niti jedan ovršni postupak u kojem se provode ovrhe na nekretninama, i na jedinom domu ovršenika nije odgođen. Leži li pravi razlog takvog postupanja sudova zapravo u višim nalozima, koji istovremeno dokazuju da sudstvo nije neovisno, ili kako i na koji način tumačiti takvu neujednačenost sudske prakse?

Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a i ovršnim zakonom propisano je da žalba na Rješenje o ovrsi ne odgađa izvršenje.  Zapljena novčanih sredstava vrši se odmah po donošenju Rješenja o ovrsi, a zapljenjena sredstva stoje rezervirana na posebnom računu FINE. Istima ne raspolažu ni ovršenik ni ovrhovoditelj??  Zapravo, bolje upućenima je sasvim jasno da zapljenjenim sredstvima sve dok se ne prenesu na račun ovrhovoditelja  raspolaže država.  Stoga sudovi mahom donose gotovo odmah Rješenje o odgodi ovrhe na novčanim sredstvima, bez da ovrhvoditeljima uopće upute Prijedlog za odgodu ovrhe, (što su zakonom dužni).

Proizlazi da tamo gdje postoji interes države, tamo se odluke donose promptno

Suci svoje odluke obrazlažu vlastitom procjenom trpi li ovrhovoditelj štetu zbog odgode ovršnog postupka ili ne, odnosno procjenjuju da ovršenik provedbom ovrhe na novčanim tražbinama trpi štetu, pa istu odgađaju, ali ovršenik time ne raspolaže novcem.  Nejasno je kako uopće sudac može procijeniti tko trpi veću štetu, i na koji način se ta šteta manifesitra, kao što je nejasno i po kojim se kriterijima donose Rješenja o odgodi u ovršnim postupcima na novčanim tražbinama a na nekretninama ne donose. Nameće li se u takvom postupanju sudova odgovor?

Naime, poznato je da u bankarskom i financijskom poslovanju nekretnine predstavljaju glavni bonitet financijskih institucija.  Bankama se bonitet mjeri prema vrijednosti nekretnina koje posjeduju a na temelju kojih pribavljaju  Pfandbrief – tj. kreditno pismo kojim se dalje zadužuju. Općenito, novčani tok ili rizik ili oba svojstva neke temeljne  imovine prenosi se investitorima na tržištu kapitala izdavanjem obveznica čija obilježja u pogledu rizika i povrata na ulaganje proizlaze iz rizika i povrata temeljne imovine.

Ekonomski analitičari tumačeći Hrvatski zakon o sekuritizaciji  pokazuje da se neto utjecaj na vanjski dug može kontrolirati. Štoviše, postoje scenariji koji na određeni način mogu dovesti do smanjenja vanjskoga duga. Takva se mogućnost može ostvariti zbog ugrađenog poticaja bankama da primitke od sekuritizacije (zaduženost temeljem pfandbriefa) iskoriste za vraćanje obveza prema inozemstvu, ili drugim rječima otetim nekretninama od ovršenika, kojima banke postaju vlasnici – država je omogućila vraćanje vanjskog duga Republike Hrvatske.

Dakle, očigledno je da se s jedne strane novčane ovrhe odgađaju iz razloga jer se novac „zamrzava“  na posebnim računima  kojima ne raspolažu niti ovršenik, niti ovrhovoditelj, dok se ovrhe u pravilu, nikad ne odgađaju na nekretninama, koje predstavljaju jamstvo u kreditnim poslovima financijskih institucija, koje mahom kreditiraju i samu državu.

Srbija, Mađarska, Slovenija,  Poljska, zabranile su odlukama najviših sudova u njihovoj zemlji rad i djelovanje takvim nelegalnim institucijama, a protiv počinitelja kaznenih djela koji kaznena djela čine kroz takve neustavne i nelegalne ugovore i akte  podignute su optužnice.

U svhu  pravovremene i adekvatne  zaštitu svojih građana Ustavni sudovi ovih zemalja su ovršne postupke i već određene deložacije na temelju ovakvih nezakonitih akata,  koji predstavljaju kazneno djelo, te direktnu povredu ljudskih prava i sloboda,  i u neskladu su sa Zakonima i Ustavom tih zemalja  obustavili.

U Republici Hrvatskoj građani su nezaštićeni, prema svemu sudeći zbog interesa vlasti i države, koju istovremeno ovršenici financiraju iz svojih ionako praznih džepova

JOŠ JEDNA ŽRTVA: Ratni veteran u Kaštelima digao ruku na sebe zbog kredita u švicarcima |

JOŠ JEDNA ŽRTVA: Ratni veteran u Kaštelima digao ruku na sebe zbog kredita u švicarcima

Datum objave: 17. kolovoza 2015./Piše: Nada Landeka

Ratni veteran u Kaštelima digao je ruku na sebe zbog kredita čija je rata veća od iznosa mirovinu koju prima. I prije dva mjeseca htio se ubiti a tada mu je pomogao Ivan Kontrec iz Udruge Franak.

Dok  pravne bitke za zaštitu ovršenika i  kreditnih dužnika traju, vrijeme nezaustavljivo curi.  Prezaduženi građani nemaju ni dovoljno snage  ni mogućnosti, a još manje sredstava kojima bi ustrajali u tim opakim i teškim bitkama.

48-godišnji  ratni veteran nije izdržao.  U petak je sebi oduzeo život. Iza sebe je ostavio suprugu i tri kćeri.  Iz Udruge Franak kažu da se ubio zbog kredita u švicarskim francima zbog kojih je rata kredita nezaustavljivo rasla. Sve dok nije  daleko  nadmašila mjesečna primanja.

“Već je jednom namjeravao počiniti suicid. Prije dva mjeseca me zvao kada smo imali veliki prosvjed u Zagrebu. Nazvao me je i rekao da će se ubiti. Plakao je da ne može svojoj djevojčici priuštiti izlet sa školom i marendu. Ja sam odmah nazvao policiju, prvi put su mi poklopili slušalicu. Nisam odustao, našli su ga kasnije na Rivi i odveli. Ovaj put nije bilo nikakve najave”, kazao nam je Kontrec, o čemu izvještava index.hr.

U Hrvatskoj se sve više osjeća potreba za stručnom pomoći osobama koji su pali do samog dna. Gotovo svakog dana u nekom dijelu Hrvatske po jedna osoba, a i više njih, izgubi život ili digne ruku na sebe. Nisu u mogućnosti nositi se sami sa problemima s kojima se susreću, a pomoći i razumijevanja ni od kud, ili od vrlo malo osoba.  Mnogi koji su se založili na rješavanju ovog bitnog problema i pružanju pomoći i podrške ovršenima i prezaduženima i sami su na meti za odstrel.

Ovrhe ubiru veći danak u životima nego nekad kuga i kolera. Istovremeno se od ovršenika oni bogatiji  i imućniji odmiču kao da su kužni. Sirotinju i osobe u problemima mnogi ne vole.  Još malo, ako se ovako nastavi postat će nepoželjni kao i elementarna nepogoda. I od nje se gube životi.

Ukoliko se hitno nešto ne poduzme u zaštitu ovršenika i  dužnika kojima nije omogućeno njihovo ustavno pravo na rad, na obitelj, na dom, kojima je uskraćena mogućnost da iz svojih primanja mogu vraćati dugove, prijeti opasnost da zavlada prava epidemija ovršenih.

Standard je pao, ljudi ostaju bez radnih mjesta, primanja su sve manja, švicarac sve jači

Rezultat toga je da je švicarac pojeo cijelu mirovinu, rata kredita narasla je do iznosa većeg od mjesečnih primanja.

Bivši branitelj koji je sebi oduzeo život uzeo je kredit na 25 godina. Na početku je rata bila nešto manja od polovice mirovine, no otkako je tečaj počeo nekontrolirano divljati  a banke povećavati ratu, sve je teže postalo boriti se sa dugom i kreditnim obavezama.

U međuvremenu mirovina mu je umanjena čak dva puta.  Supruga radi, no i na ima primanja nedovoljna za podmirenje duga i za normalan život.  Moratoriji koje banka odobrava nisu izlaz, i u stvari su “duda varalica” za očajne dužnike. Za vrijeme “mirovanja” kredit se ne otplaćuje ali banke zaračunavaju redovnu ili interkalarnu kamatu pa iznos koji duguju dužnicima postaje nesavladiva planina.  To je slomilo i ovog bivšeg branitelja. U ratu neustrašiv, hrabar i čvrst, u miru je pao pred nesavladivom preprekom a najviše zbog nezainteresiranosti društva i institucija  za rješenje ovog bitnog problema za cijelo društvo.  Dok banke i bankari dijele milijunsku dobit, nagrađuju se međusobno  udjelima u bankama, ljudi od kojih žive gube život malaksali, nemoćni, bez snage, i bez ikakve perspektive da bi problem mogli riješiti.

Iako je već nekoliko puta ova bitna tema istaknuta za saborskom govornicom, još uvijek je daleko veći broj onih kojima paralelni financijski sistem, ovaj lihvarski, i te kako pogoduje. Stoga se protive rješenju kojim bi se pomoglo dužnicima.  Niti jedan pokušaj, ni prijedlog do sada nije adekvatno riješio problem dužnika i ovršenih.

Deložacije su privremeno u mirovanju, prvo zbog godišnjih odmora  ali i  zbog turističke sezone. Već početkom rujna nastavlja se agonija i to za mnoge. Ako do rujna prežive!

JOŠ JEDNA ŽRTVA: Ratni veteran u Kaštelima digao ruku na sebe zbog kredita u švicarcima |

JOŠ JEDNA ŽRTVA: Ratni veteran u Kaštelima digao ruku na sebe zbog kredita u švicarcima

Datum objave: 17. kolovoza 2015./Piše: Nada Landeka

Ratni veteran u Kaštelima digao je ruku na sebe zbog kredita čija je rata veća od iznosa mirovinu koju prima. I prije dva mjeseca htio se ubiti a tada mu je pomogao Ivan Kontrec iz Udruge Franak.

Dok  pravne bitke za zaštitu ovršenika i  kreditnih dužnika traju, vrijeme nezaustavljivo curi.  Prezaduženi građani nemaju ni dovoljno snage  ni mogućnosti, a još manje sredstava kojima bi ustrajali u tim opakim i teškim bitkama.

48-godišnji  ratni veteran nije izdržao.  U petak je sebi oduzeo život. Iza sebe je ostavio suprugu i tri kćeri.  Iz Udruge Franak kažu da se ubio zbog kredita u švicarskim francima zbog kojih je rata kredita nezaustavljivo rasla. Sve dok nije  daleko  nadmašila mjesečna primanja.

“Već je jednom namjeravao počiniti suicid. Prije dva mjeseca me zvao kada smo imali veliki prosvjed u Zagrebu. Nazvao me je i rekao da će se ubiti. Plakao je da ne može svojoj djevojčici priuštiti izlet sa školom i marendu. Ja sam odmah nazvao policiju, prvi put su mi poklopili slušalicu. Nisam odustao, našli su ga kasnije na Rivi i odveli. Ovaj put nije bilo nikakve najave”, kazao nam je Kontrec, o čemu izvještava index.hr.

U Hrvatskoj se sve više osjeća potreba za stručnom pomoći osobama koji su pali do samog dna. Gotovo svakog dana u nekom dijelu Hrvatske po jedna osoba, a i više njih, izgubi život ili digne ruku na sebe. Nisu u mogućnosti nositi se sami sa problemima s kojima se susreću, a pomoći i razumijevanja ni od kud, ili od vrlo malo osoba.  Mnogi koji su se založili na rješavanju ovog bitnog problema i pružanju pomoći i podrške ovršenima i prezaduženima i sami su na meti za odstrel.

Ovrhe ubiru veći danak u životima nego nekad kuga i kolera. Istovremeno se od ovršenika oni bogatiji  i imućniji odmiču kao da su kužni. Sirotinju i osobe u problemima mnogi ne vole.  Još malo, ako se ovako nastavi postat će nepoželjni kao i elementarna nepogoda. I od nje se gube životi.

Ukoliko se hitno nešto ne poduzme u zaštitu ovršenika i  dužnika kojima nije omogućeno njihovo ustavno pravo na rad, na obitelj, na dom, kojima je uskraćena mogućnost da iz svojih primanja mogu vraćati dugove, prijeti opasnost da zavlada prava epidemija ovršenih.

Standard je pao, ljudi ostaju bez radnih mjesta, primanja su sve manja, švicarac sve jači

Rezultat toga je da je švicarac pojeo cijelu mirovinu, rata kredita narasla je do iznosa većeg od mjesečnih primanja.

Bivši branitelj koji je sebi oduzeo život uzeo je kredit na 25 godina. Na početku je rata bila nešto manja od polovice mirovine, no otkako je tečaj počeo nekontrolirano divljati  a banke povećavati ratu, sve je teže postalo boriti se sa dugom i kreditnim obavezama.

U međuvremenu mirovina mu je umanjena čak dva puta.  Supruga radi, no i na ima primanja nedovoljna za podmirenje duga i za normalan život.  Moratoriji koje banka odobrava nisu izlaz, i u stvari su “duda varalica” za očajne dužnike. Za vrijeme “mirovanja” kredit se ne otplaćuje ali banke zaračunavaju redovnu ili interkalarnu kamatu pa iznos koji duguju dužnicima postaje nesavladiva planina.  To je slomilo i ovog bivšeg branitelja. U ratu neustrašiv, hrabar i čvrst, u miru je pao pred nesavladivom preprekom a najviše zbog nezainteresiranosti društva i institucija  za rješenje ovog bitnog problema za cijelo društvo.  Dok banke i bankari dijele milijunsku dobit, nagrađuju se međusobno  udjelima u bankama, ljudi od kojih žive gube život malaksali, nemoćni, bez snage, i bez ikakve perspektive da bi problem mogli riješiti.

Iako je već nekoliko puta ova bitna tema istaknuta za saborskom govornicom, još uvijek je daleko veći broj onih kojima paralelni financijski sistem, ovaj lihvarski, i te kako pogoduje. Stoga se protive rješenju kojim bi se pomoglo dužnicima.  Niti jedan pokušaj, ni prijedlog do sada nije adekvatno riješio problem dužnika i ovršenih.

Deložacije su privremeno u mirovanju, prvo zbog godišnjih odmora  ali i  zbog turističke sezone. Već početkom rujna nastavlja se agonija i to za mnoge. Ako do rujna prežive!

Nada Landeka: Neetičnost odvjetnika i ravnodušnost odvjetničke komore |

Neetičnost odvjetnika i ravnodušnost odvjetničke komore |

Neetičnost odvjetnika i ravnodušnost odvjetničke komore

Datum objave: 29. srpanj 2015./Piše: Nada Landeka

Kakav bi to liječnik bio kada bi umjesto liječenja rasprodavao organe, bubreg, jetru, koštanu srž i  slično,  klijenta koji mu je povjerio svoj život?  Ne bi smio, liječnici su vezani Hipokratovom prisegom!

Odvjetnici su vezani Kodeksom odvjetničke etike. (http://www.hok-cba.hr/hr/kodeks-odvjetni%C4%8Dke-etike) .

Poslovne i privatne tajne spremljene u odvjetničkom spisu, predstavljaju život svakog klijenta. Kad odvjetnik rasprodaje „organe“ iz spisa,  koji su dio njegovog klijenta i dio njegovog života, to je  veća izdaja od one koju počini liječnik. Bez jednog bubrega možda se i može preživjeti, a kad se nekog dočepa nemoralan  i neetičan odvjetnik, tu spasa nema. Stranku slijedi gubitak parnice, visoki sudski troškovi, gubitak imovine, pa i života.

Ova  kolumna  o nemoralnom odvjetniku jednaka je  priči mnogih građana ove zemlje.

Ni bolja ni gora, gotovo jednaka.

Planiraš, uložiš, radiš, stvaraš, napreduješ, a onda naletiš na neku budalu, i počneš polako tonuti jer se krpelj ne odmiče iz tvojeg života Dok se ne napije krvi ne miče se. Onda razmišljaš bi li ga tužio, ili bi pustio, pa ti je nekako glupo da on/ona od tebe radi budalu.  Na kraju svejedno ne tužiš, pustiš ga  i misliš, svakoga će sustići plaća prema zaslugama. Jednog dana, taj kojem si bio tolerantan, tuži tebe.

Sudovi  laika ne smatraju dostojnim  samostalne  obrane

Čim uđeš u sudnicu, prvo je pitanje suca; „A gdje vam je odvjetnik?!“  Iako zakon propisuje da svaki čovjek, ukoliko je raspravno sposoban (čitaj: normalan) može zastupati samog sebe. No već nakon dvije, tri sudske rasprave postaješ lagano nenormalan pa ti pod hitno treba stručna potpora –  odvjetnik.  E, tu sad prijateljstvo puno znači, i dobra preporuka. Preporuči ti „prijatelj“ odvjetnika, a ti sav sretan, misliš kako si ojačan znanjem, pravnom pomoći, podrškom.  Potpisuješ punomoć, predaješ sebe i svoju sudbinu u ruke neznanca. Pa što bude.

Već na prvoj raspravi shvatiš da je tvoj odvjetnik poprilično nepripremljen, iako si ga par dana prije zvao po nekoliko puta da ga podsjetiš kad je zakazana prva rasprava. Ti se znojiš, u pitanju je tvoj život, tvoja  tvrtka, poslovi, radnici, plaće,  egzistencija tvoje obitelji, tvoje djece, a pitanje odvjetnika kojeg ti je preporučio „prijatelj“ na kraju rasprave glasi;  Jeste li ponijeli novac za platiti račun?“ Plaćaš bez njegovog računa naravno, sve po sistemu „cash and carry“.  Odvjetnik  se amerikanizirao i postao svjetski praktičan, a u duši mu ostao čisti balkanski mentalitet.

Tarife su po raspravi, takve kakve su, kaže. Od dvije tisuće kn pa nadalje, sve do 100.000,00 kn po raspravi u  onim predmetima kojima je vrijednost milijunskog iznosa.  Za iznos koji platiš, kod ovog  odvjetnika po preporuci,  ne možeš vidjeti što je napravio za tebe, što je poslao na sud, je li poslao podneske, prijedloge ili žalbe,  a ne  možeš ni saznati kad će poslati. Moraš  mu vjerovati.  Onda, kad te već zastupa, misliš, sad i  tako zna sve o tvojim brigama, opunomoćiš ga i u drugom predmetu, pa u slijedećem, i doveo si sebe u situaciju da si sav njegov. Potpuno te drži u šaci.

Jednog dana uočiš  da si izdan.  Tvoji dokumenti u rukama su nekog trećeg, na mjestima gdje ne bi smjeli biti, informacije kolaju, doduše nepotpune i netočne, no svejedno  na tebe se zbog toga vrši pritisak. Ili ćeš kako odvjetnik i njegova ekipa žele, ili  ti je poslovna i egzistencijalna  budućnost upitna.  Postaješ predmet ucjene nekih trećih ljudi, počnu te iznuđivati, linčovati, pa čak ti  i prijetiti, a ti još uvijek ne znaš kako si upao u taj vrtlog!

Razočaran misliš;  Pravda je na mojoj strani, ja sam u pravu, zakon me štiti,  odvjetnik je i tako, zastupajući me izgubio jednu parnicu, drugu parnicu, treću parnicu, pa što ti takav može učiniti?

Dok shvatiš što se događa već si potpuno prodan!  Neetični odvjetnik, koji ne prizna Zakon o odvjetništvu i Kodeks odvjetničke etike,   koji ne zna novac zaraditi na način da pošteno i korektno postupa prema svojem klijentu, štiteći  njegova prava  i pružajući  mu zajamčenu pravnu pomoć,  on  ne prodaje  samo informacije i dokumente iz spisa, oni zapravo trguje s dijelom klijentovog  života. Pa tko mu  da više!

Tako se odjednom u cijeloj  priči neđe nekoliko predatora  koji imaju  određene pretenzije na  kapital, i gle čuda, jednog dana nađeš se opet u sudnici, s jedne strane tužitelj onaj „prijatelj“ što  ti je i preporučio odvjetnika, a s druge strane ti. Između  vas – odvjetnik koji je do jučer zastupao tebe, danas zastupa njega. Sad više nije samo tvoj odvjetnik, sad postaje vaš. Interes mu je jači od etike.  I opet izgubi parnicu.

Nekoliko mjeseci kasnije, stigne lažna tužba. Nisi kriv, ali te tuže. Nije prvi put viđeno.  Npr. prošle godine jednu gospođu tužila  je „prijateljica“.  Nadopisala je na iznos od 3.000 kn jednu O i podigla tužbu tražeći  30.000,00 kn. Iako su postojala dva dokumenta jedan ovaj izvorni sa 3.000,00 kn i ovaj drugi nadopisani sa cifrom zbog nadopisane nule  uvećanom za 27 tisuća kn, sud je povjerovao tužiteljici. Toliko o „pravičnosti“ pred sudovima!

Nisu uvijek ni pravedni ni pravični!

No pustimo sad to,  vratimo se na lažnu tužbu.   Taj odvjetnik s pedigreom, odvjetnik po preporuci,  podigao je tužbu u nekom svemirskom iznosu, i dođe na sud, kad tamo, osoba koja je do jučer pila kavu sa tuženom, koja je prosipala obećanja o vjernosti i odanosti  kao iz korpe, sad je ta osoba zastupana  po istom  tom „odvjetniku s četiri zvjezdice“. Zvjezdice je zaradio time što je čak četiri puta izdao i prodao svojeg klijenta. Juda je za njega anđeo. Tužba je naravno opet odbačena, a tužena je potpuno sama, bez odvjetnika, dobila spor bez ikakvog problema.

Odvjetnik se uvukao u naš život poput dječje zarazne bolesti. Jednu preboliš, druga dođe.  Prikupio je sve moguće podatke, sve informacije pa gdje god je mogao unovčiti takvu informaciju, eto njega tamo. Od nečeg se mora živjeti.

I tako, iznajmim poslovni prostor jednom poduzeću, i čovjek mirno posluje u njemu  godinama, među nama red, mir, sloga, poštovanje.  Sve dok se u taj mir nije umiješao nemirni odvjetnik. Obećao on zakupcu da će mu „srediti“ da ne mora plaćati zakupninu,  obeća da će poslovni prostor  jednog dana možda biti  i njegov, bez plaćanja, ako bude slušao odvjetnika?!!  Treba samo platiti odvjetničke usluge, naravno.  Zakupcu nije dugo trebalo da ga posluša. Kad ti netko kaže: ne plaćaj, ja ću ti to srediti, nemaš razloga ne povjerovati mu.

I ja sam jednako tako vjerovala istom tom odvjetniku,  u vrijeme  kada  su mene i moju tvrtku zastupali odvjetnici njegovog  odvjetničkog  ureda. Vjerovala sam kad me njegov otac  zastupao u prvom sporu, još uvijek sam mu vjerovala kad me zastupao i u drugom sporu, vjerovala sam kad me pravno savjetovao, sastavljao ugovore, isprave, sve dok nisam te isprave vidjela kao sastavni dio tužbe tužitelja.

Zbog svega odlučimo izbaciti tog zakupoprimca  koji je i ono malo časti i morala što je možda bilo posijano u njemu izgubio negdje na putu između dna i prijestolja. Učas je zaslijepljen obećanjima postao krastava žaba s krunom, misleći, poput ostalih ljigavaca, da se čarobnim štapićem može pretvoriti u bogatog princa. Čarobni štapić je naravno „odvjetnik s preporukom“ ili odvjetnik s pedigreom.

Tako dođem u sudnicu, kad tamo, odvjetnik iz ureda,  koji je  skoro do jučer  zastupao mene i  moju tvrtku,  a onda me izlicitirao.  Raspisao nemoralni odvjetnik  prodaju poslovnih tajni i na prvoj slobodnoj dražbi izvršio prodaju, pa tko da više za informaciju, njegova je.

Naravno da sam bila šokirana  ugledavši ga. Razmišljala sam o onom famoznom Kodeksu odvjetničke etike,  o još famoznijem Zakonu o odvjetništvu, Kaznenom zakonu, posebno o etici i moralu koji je kod ovog  „odvjetnika s pedigreom” potpuno zakržljao i devoluirao,  dugoročno gledano, nema ni teoretske šanse da se u njemu probudi čovjek.  Tu se nešto gadno pobrkalo u kodnom programu i nikakav reset, pa ni formatiranje više  ne pomažu. Jer tko bi normalan prvo bio uz vas, zastupao vas u svim sporovima koje vodite, isisao iz vas novac i informacije, a onda vas onako „iscijeđene“ od sudova, od novca, od nada, prodao za tridesetak škuda (srebrenjaka).

Sve su mi te misli prošle kroz glavu u onom trenutku kad sam ga onako jadnog, mizernog, prodanog ugledala, a on je spustio pogled i zagledao se u svoje markirane cipele. Pitam se, što Odvjetnička komora radi, na koji način sankcionira  nepridržavanje  Kodeksa  odvjetničke etike, ako se ovakvi nemoralni i štetni činovi, koji bacaju ljagu i na one poštene, moralne i kvalitetne odvjetnike, toleriraju?

Realno govoreći, za vrijeme dok je mene  i moje tvrtke zastupao, sve i do jedan spor je izgubio..  Dakle, nemoralni odvjetnik došao je na ruševine svojih djela. On je bio taj koji je bio opunomoćen da sačuva moju  imovinu, živote, čast, a ipak, sve to što je bio dužan štititi – on je  razrušio.

Kad me prošao prvi šok i zatečenost, prije bih rekla šokiranost, zbog neetičnog postupanja, ili  bolje reći inkriminiranog i pokvarenog,  zrelo razmislivši, shvatila sam  iz kakvog vrtloga sam se zapravo spasila.   Drugoj strani, veće zlo nitko ne bio mogao poželjeti.

Nemoralni krvožedni krpelj samo se ušaltao na novu kožu koju će sisati, dok ju ne ispije do kraja. Potom će opet naći neku novu žrtvu, možda nekog poslovnog partnera sadašnjeg klijenta o kojem će saznati zastupanjem. Takav mu je sistem rada.

Ukoliko mu rad ne prestane reagiranjem Hrvatske odvjetničke komore, koja bi nužno trebala trule dijelove svojeg članstva pod hitno amputirati, s obzirom da takav trulež baca ljagu na ostale etične  članove.

Nada Landeka: Gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska nemojte nam bacati prašinu u oči |

Gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska nemojte nam bacati prašinu u oči |

Gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska nemojte nam bacati prašinu u oči

Datum objave: 28. srpanj 2015./Piše: Nada Landeka

Potaknuti jučerašnjom objavom na web portalu  Novog  lista, a  i na nekim drugim web  portalima, koja se odnosi na priopćenje  Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska : “Krediti su odobravani u skladu sa zakonom“ i oštećenici koji su dužnici RBA austrijskih zadruga i drugih financijskih ustanova unutar Raiffeisen bankarske grupacije Štajerska, imaju potrebu očitovati se o tom priopćenju

Doista fascinira jako dobra obaviještenost  Raiffeisen bankarske grupacije o svakom javnom istupu ošećenika, pa se i prije nego li se objavi u medijima  sadržaj istupa na  novinarskoj konferenciji, pojavi se i priopćenje suprotne strane. Očigledno vrijedi ona narodna „para buši di burgija neće“.

Da bi svakom čitatelju bilo jasnije, u nastavku objavljujemo Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, a ispod njihovog priopćenja zakonsku regulativu u Republici Hrvatskoj i propise koje je svaka pravna i fizička osoba koja živi i djeluje na području RH  dužna poštovati.

Priopćenje Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske

„Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska priopćila je u utorak, reagirajući na kritike predstavnika oštećenika austrijskih RB zadruga i saborskog zastupnika Istarskih demokrata Damira Kajina, da su krediti koje su austrijske banke odobravale hrvatskim građanima u Austriji bili u skladu sa zakonima i tada su bili najpovoljnija opcija hrvatskim građanima.

Neke lokalne austrijske banke, članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, vodeće bankarske grupacije u južnoj Austriji, odobravale su hrvatskim građanima kredite u Austriji (oko 3000 kredita) čija se vrijednost, po zadnjim podatcima, procjenjuje na 265 milijuna eura (dvije milijarde kuna), navodi se u priopćenju.

Raiffesen bankarska grupacija Štajerska pritom navodi da nije poslovala na teritoriju Republike Hrvatske te da su se hrvatskim državljanima krediti davali na teritoriju Republike Austrije. Davanje austrijskih kredita nerezidentima značilo je regularno i uobičajeno bankovno poslovanje po svim austrijskim i hrvatskim zakonima, a kreditni uvjeti tih banaka mnogim su građanima tada bili najpovoljnija solucija, čemu svjedoče mnogi zadovoljni korisnici koji regularno otplaćuju svoj kredit. Prilikom uzimanja tih kredita građani su kao jamstvo zalagali svoje nekretnine u skladu s hrvatskim zakonima.

Problemi su se pojavili s ekonomskom krizom, kada zbog teškoga financijskog stanja neki korisnici kredita, nažalost, više nisu mogli otplaćivati rate svojih kredita, što je rezultiralo time da su neke nekretnine ovršene. Deložacije, to jest ovrhe dosad su provedene u 70 slučaja (samo dva posto korisnika kredita), priopćila je Raiffesen bankarska grupacija.

Također je priopćila kako njezine članice imaju razumijevanja za teško stanje u kojem su hrvatski korisnici kredita i čine sve da u otvorenoj komunikaciji s njima nađu konstruktivna rješenja na obostranu korist“

Oštećenici austrijskih RBA zadruga, do sada su već  višekratno istupali  u javnosti s brojnim objašnjenjima u svezi vjernovničko-dužničkog odnosa između građana RH i austrijskih zadruga i banaka, a sve utemeljeno na zakonima RH, i na međunarodnim propisima, stoga se i ovaj put neće zadržati na principu „rekla-kazala“ već na činjenicama koje u njihovo ime objavljujemo u nastavku teksta;

Zakonski propisi u RH obvezni za strane pravne osobe koja obavljaju djelatnost financijskog poslovanja i kreditiranja na području RH

1. Potvrdom izdanom od austrijskog tijela FMA koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržiša izdaa od 16. listopada 2013. godine jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova – banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.
2. Prema potvrdi HNB-a  i važećih zakona na području RH,  za obavljanje djelatnosti na području RH,  u ovom slučaju davanja kredita i za druge bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva, ili dozvola od Ministarstva financija u slučaju kad se ne radi o banci
3. Prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost prema odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenuZakona o deviznom poslovanju, Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o javnom bilježništvu. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnih bilježnika u Hrvatskoj ovjeravani i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.

Kreditne ustanove Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske kontinuirano su duži niz godina davali  kredite i obavljali kreditne poslove na području Republike Hrvatske, to sve organizirano putem mreže posrednika koji su  vršili davanje kredita. Obavljali su  kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske i to na temelju sklopljenih ugovora o kreditu za koje je vršena primopredaja istih  u uredima posrednika (pa i nekih odvjetničkih ureda) i na temelju ovjerenih javnobilježničkih akata koji su ovjeravani u Hrvatskoj, bez prisustva druge strane prilikom solemnizacije i ovjere.

Cjelokupni postupak zadobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Ovi navodi proizlazi iz dokumentacije, i činjenica koje se neosporne:  

Definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama. Bankovne usluge u Hrvatskoj  smiju pružati samo pravne osobe koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.  Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano je u odredbama čl. 3., 7. 11, 55.

Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti jasno određuje u čl. 1. Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno i člankom 4.Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.

Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Ako kreditor  propisane dozvole nije imao, i poslovao je protivno Zakonu o zabrani obavljanja neregistrirane djelatnosti, a nesporno je da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne mogu  se provoditi ovrši postupci te je ovrha nedopuštena. 

Ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, i ne mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Nadalje, ukoliko Raiffeisen bankarska grupacija Štajerska ustraje na tvrdnji da su Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, po zakonima i propisima zemlje u  kojoj su registrirani, tada i takvi Ugovori o kreditu na kojima se temelji+e  javnobilježnički i solemnizirani akti koji je stekao svojstvo ovršnosti podobno za provođenje ovrhe, i koji su javnobilježnički ovjereni u Hrvatskoj  – imaju  veliki pravni nedostatak – a to je legalizacija takvih ugovora.   Sukladno odredbama Haške konvencije od 05. listopada 1961. godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, vrši  se nadovjera potpisa i pečata na ispravi koja se koristi izvan Republike Hrvatske (državljani RH u inozemstvu)  ili se koristi  u Republici Hrvatskoj (strani državljani u Hrvatskoj).

Svi ugovori, punomoći i druge javne isprave koje se koriste na području Republike Hrvatske kao javna isprava,  podliježu Zakonu o legalizaciji stranih javnih isprava radi korištenja u Hrvatskoj (Međunarodna punomoć, legalizacija javnih isprava, ugovora sklopljenih na stranom jeziku ovjerenih kod javnog bilježnika, putovnica i dr.).

U postupku pred sudom, suprotna strana, tj. banke i štedno kreditne zadruge  čije se sjedište nalazi  izvan Republike Hrvatske  sukladno Haškoj konvenciji  od 05. listopada 1961 godine, koju je Konvenciju potpisala i Republika Hrvatska, moraju posjedovati APOSTILLE tj.  dokument s nadovjerom hrvatskog diplomatskog predstavništva iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište! U suprotnom takvi ugovori nemaju pravnu snagu i po njima se pred hrvatskim sudovima ne može postupati.

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

Punomoćnici i posrednici koji su zastupali ove banke, i koje i danas zastupaju te banke pred hrvatskim institucijama moraju imati međunarodnu punomoć prilikom zastupanja tužitelja i ovrhovoditelja u svim parničnim i ovršnim postupcima, kao i kod provedbe ovrha koje još uvijek u FINI provede odvjetnici, tražeći isplatu na svoj osobni račun, iako za to nisu ovlašteni.

Prema Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

FINA OD 19.05.2015. GODINE SREDSTVA ZAPLIJENJENA OVRHOM VIŠE NE ISPLAĆUJE  ODVJETNICIMA NA RAČUN

I na kraju, nakon pisane pritužbe i inicijative Hrvatske odvjetničke komore, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je FINA-i mišljenje na temelju kojeg je FINA izdala naputak prema kojem su dužne postupati sve podružnice FINA-e, a u kojem se navodi da  od 19.5.2015. Agencija neće postupati temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, ako  u zahtjevu za izravnu naplatu kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje, nije  naznačen račun ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje dostavljene na izravnu naplatu.

lznimno, uvažavajući mišljenje Ministarstva pravosuđa, Agencija će postupiti i po zahtjevu za izravnu naplatu u kojem je kao račun na koji će se izvršiti isplata temeljem osnove za plaćanje naznačen račun odvjetnika – punomoćnika ovrhovoditelja, samo u slučaju kada se zahtjev odnosi na isplatu troškova postupka i pod uvjetom da je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena valjana punomoć (punomoć iz koje je razvidno da je ovrhovoditelj u konkretnom predmetu ovlastio punomoćnika da primi na svoj račun novčana sredstva koja se odnose na trošak, uz navođenje poslovnog broja i tijela koje je donijelo osnovu za plaćanje) i to u izvorniku ili ovjerenoj preslici.

http://www.hok-cba.hr/hr/fina-postupak-izravne-naplate-s-osnova-za-placanje-u-svezi-isplate-novcanih-sredstava-na-racun

Dakle, prema zakonima Republike Hrvatske, prema zakonima Republike Austrije,  prema međunarodnim Konvencijama, gospodo iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, ugovori  o kreditu sklopljeni između vas i dužnika iz Hrvatske  i javnobilježnički akti, gdje god da su sklopljeni, u Hrvatskoj ili u Austriji, nemaju pravnu snagu propisanu zakonom jer prilikom sklapanja nisu ispunjeni zakonom i Konvencijama propisani uvjeti.

I još na kraju, htjeli bismo znati odgovor, kako su osobe koje ne posjeduju putovnicu, ili oni koji su puno kasnije napravili hrvatsku putovnicu, uopće  doputovali u Austriju, a takav jedan slučaj (Obitelj Dukić iz Zagreba)  upravo je na redu za  deložaciju u rujnu? 

Uz to mene osobno zanima, kako nazivate kreditni odnos, u kojem vaš posrednik, odvjetnik, isplaćuje vašem dužniku novac sa svojeg vlastitog računa u svojem odvjetničkom uredu u Hrvatskoj, o čemu imamo i potvrde, a na isti taj račun i naplaćuje kredit? 

Nada Landeka: Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca

Ukupna šteta za Hrvatsku nastala ratnim profiterstvom, privatizacijom, korupcijom, organiziranim i umreženim kriminalom otprilike je jedan godišnji državni proračun. Tako procjenjuju stručnjaci. 

Hrvatski političari imaju  negativnu reputaciju dodatno ocrnjenu najnovijim procesima u politici, uhićenjima Nadana Vidoševića i Marine Lovrić Merzel, smjenom Sabe i Linića, a i mnogim drugim događajima koji se tek naziru. Politički lonac kuha,  i poput dugo zatvorenog ekspres lonca prijeti totalno rasulo. Kažu poslije 25. svibnja karte se stavljaju na stol. Do tada navodno nitko nikom ne želi naškoditi – među političarima naravno. Narodu se može naškoditi, narod može trpjeti i do dvadesetpetog i od dvadesetpetog. Naučio je!   Što nas više uopće može šokirati?  U zatvoru nam je dojučerašnji premijer, dojučerašnji čelnik političke stranke koja je koalicijski partner i koja odlučuje o našim sudbinama, u zatvoru je  bivši kandidat za predsjednika države i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore, u zatvoru je i županica Sisačko-moslavačke županije, a šuška se da bi mogle i joše neke elitne zvijezde političke scene na poduži odmor.   Kriminal je duboko involviran u sve pore političkog života i teško je uopće naslutiti što će biti sutra.  S obzirom na sve dosadašnje dosadašnje događaje, na sve tamne priče iz domaće političke zbilje koje svaki dan stižu s najviših razina hrvatske države, shvatljivo je zašto mnogi hrvatski stručnjaci tvrde da je moral u prosječnog stanovnika Hrvatske na najnižoj razini od osamostaljenja.  

Kriminalu smo dopustili da pusti korijenje do najviših instanci hrvatskog društva, i upravo ta činjenica navodi nas na ključno pitanje; zar  se moralo sve izdogađati ovako tragično, gdje je politička i moralna odgovornost?  Problem je možda što smo zajedno sa samostalnom državom Hrvatskom naslijedili i političare iz prošlog sustava, ljude  na vlasti koji su zatrovani totalitarnim i nedemokratskim načelima?

Kada pogledate političke elite, ljude koji upravljaju društvom i društvenim bogatstvom, ljude kojima je glavni zadatak da sve usklade i provedu prema zajedničkim dogovorenim ciljama, u interesu općeg dobra, shvatiti ćete da mi ništa od toga nemamo.  Tijekom svih ovih godina samostalnosti,  pitanje kriminala uopće nije dotaknuto. Procesi koji su u tijeku u kojima se sudi pojedinim osobama zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela proizašli su ne samo iz opravdane sumnje i dokazivosti počinjenja kaznenih djela, već prvenstveno  iz međusobne netrpeljivosti i političkih podvala. Rješavaju se samo oni slučajevi pljačke,  kriminala i korupcije za koje postoji politička volja, ostali ostaju netaknuti i zaboravljeni.

Borba za vlast opaka je igra u kojoj pobjeđuje onaj tko više zna – o onom drugom naravno!  Ako imaju dovoljno grubosti i nemorala, dovoljno čvrstine da ucijene i podmetnu, vrlo brzo njihov politički  protivnik će pasti, biti ocrnjen ili okrivljen, a prostor ostaje čist za nove političke struje. Igra se podlo i prljavo, a sve pod zajedničkim nazivnikom – politika!

Sve nas je bio oduševio film „Igra gladi“ – u kojem je bilo potrebno odraditi brojne akcije i svladati brojne poteškoće kako bi najhrabriji, najčvrći i najuporniji pobijedio. Bez obzira na cijenu. U Hrvatskoj  se već duže vrijeme prikazuje film „Igra vlasti“ – glumci su živući i aktivni političari, žrtve te igre – hrvatski narod.

Sve društveno disfunkcionalne pojave povezane su u svojevrstan sinergijski učinak; ratno profiterstvo, gospodarska pljačka i uništenje, pretvorba i privatizacija – sve su to aktivnosti za koje se mnogi trude dokazati kako su odrađene „po zakonu“. No i holokaust je bio po zakonu, baš kao i staljinistički gulag, što ne znači da godinama kasnije nije od svih prezren i osuđen kao specifičan čin genocidnog  uništenja naroda.  Svako društvo poznaje model kriminala kada netko uzme nešto što mu ne pripada, međutim, u Hrvatskoj je takav model postao  praksa i uobičajeni način življenja. Policija i sudovi često staju u zaštitu modernih kriminalnih skupina koji „operiraju“ u skupocjenim odijelima; gentlemeni, bogati „bankari“,  kreditni posrednici, šverceri, doušnici, postali su zaštićena vrsta pa je postalo uobičajeno da kriminalac dobije ili zatraži zaštitu  policije i vlasti od poštenih ljudi.  

Što možemo očekivati u budućnosti,  kada se takva poruka šalje mladima?

Prema izjavama brojnih stručnjaka vrti se procjena da je od osamostaljenja Hrvatske ukupno oprano/izvučeno/ukradeno novca oko jedan godišnji proračun Republike Hrvatske.  Nadalje, pretpostavka je da svaka osoba tijekom svojeg životnog vijeka, ovisno o kvalifikacijama proizvede novih vrijednosti otprilike do nekoliko milijuna dolara.  Kada pogledamo broj mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske iz razloga jer u njoj nisu vidjeli nikakvu perspektivu ni budućnost, jasno je da je Hrvatska na gubitku  ne samo za vrijednost opljačkanog novca već i za iznose  izgubljenih vrijednosti koje su mogli stvoriti zaposleni, mladi, stari, brojni stručnjaci, inovatori, znanstvenici. Milijarde dolara otišle su u vjetar i bacile Hrvatsku na koljena.

Gdje bi Hrvatska danas bila uz poštenije političko vodstvo koje je vodilo Hrvatsku proteklih godina?

Ekonomski stručnjaci procjenjuju da je šteta načinjena Hrvatskoj mjerljiva u milijardama kuna. Zahvaljujući kriminalu, ne samo da cvjeta pljačka, ne samo da je država osiromašena zahvaljujući svim provedenim radnjama u pretvorbi i privatizaciji,  ratnim profiterstvom, već se dodatno osiromašuje i „sivom ekonomijom“, švercom proizvoda, prodajom na crno, neplaćanjem poreza. Stručnjaci nas tješe da u usporedbi sa drugim zemljama, stanje je slično. Sve su one više manje dotaknute kriminalom i korupcijom koju tek treba suzbiti. Međutim, ne samo kriminal i korupcija, pljačka i profiterstvo već i loša gospodarska i porezna politika usporili su ekonomski razvoj Hrvatske.

Razlog svemu tome je nedovoljna čvrstina! Da je političko vodstvo odmah krenulo s čvrstim odlukama i radnjama za suzbijanje kriminala, možda bismo danas živjeli u boljem i stabilnijem društvenom okruženju i boljim ekonomskim prilikama.

Zašto ni jedna politička struktura koja je došla na vlast, tijekom protekle 23 godine nije pokrenula obračun s tim repovima. Reklo bi se, zato, što je njima svejedno tko nas je i za koliko novca opljačkao!

Građani Hrvatske očekuju da se država za njih pobrine i da im omogući normalne životne uvjete. Zdrave životne uvjete! Međutim dobar dio odgovornosti je i na građanima. I sami se trebaju potruditi stvoriti uvjete za bolji život.  Vlada RH na žalost nije sposobna riješiti nakupljene probleme, članovi Vlade nisu gospodarstvenici, nisu poduzetnici, nisu praktičari, oni su tek teoretičari.

Kada političari donesu odluku koja je pogrešna i koja može izazvati veliku, skupocjenu i trajnu grešku koja košta cijeli narod, oni ne odgovaraju tom narodu koji ih plaća, već samo svojem stranačkom šefu koji ih je postavio na njihovu dužnost.

Postoji li onda nešto, što bi moglo udahnuti duh pozitive u ovim teškim vremenima? 

Postoji! Narod će živnuti kada bude vidio da ministar financija ne udara samo po njihovom džepu da bi plaćali ono što su drugi ljudi s konkretnim imenom i prezimenom pokrali ili upropastili. Prvi puta kada narod bude čuo ili se uvjerio da je Ministarstvo financija tajkunima i novopečenim bogatašima proisteklim iz  ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije, kriminala ili šverca, oduzelo milione i usmjerilo ih u državni proračun, kad narodu taj proces bude bio vidljiv, tada će stvari krenuti nabolje.

U drugim zemljama Europe, političari čije odluke imaju posljedice u životu drugih ljudi, preuzimaju ne samo vlast već i moralnu, političku, kaznenu i materijalnu odgovornost sa svom svojom imovinom, što je za sada kod nas još neshvatljivo.

Tek kada tim političarima budu svakodnevno „za vratom“ stotine i stotine nezadovoljnika koji će revno isticati nepravilnosti i nezakonitosti sa zahtjevima da se poštuje red i zakon, baš kao u boljim demokratskim zemljama, onda će se tek vidjeti pomak nabolje.

Naša je sudbina, očigledno dotaknuti dno da bi se mnogi osvijestili.  Stoga je za očekivati da je pred nama duga kriza i agonija.  Vrijeme je da se svi probudimo i počnemo se baviti ključnim problemima u zemlji – a to je drastična, čvrsta i nemilosrdna borba protiv kriminala, neopraštanje poreznih dugova tajkunima već naplata poreza, i povrat svega otetog u državnu blagajnu. Samo čvrsta ruka, ruka koja nije umočena u kriminal i to osobe koju nitko ničim neće moći ucijeniti, niti ocrniti, u stanju je biti dovoljno snažna da takve radnje i poduzme!

Autor; Nada Landeka

Foto;Nada Landeka

UDBA NA DJELU: Tko stoji iza organiziranog, višemjesečnog zlostavljanja Nade Landeka, tajnice HAZUD-a i predsjednice Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa i zašto? |

UDBA NA DJELU: Tko stoji iza organiziranog, višemjesečnog zlostavljanja Nade Landeka, tajnice HAZUD-a i predsjednice Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa i zašto?

ZAŠTO MUP I DORH NISU PUNE DVIJE GODINE  ODRADILI SVOJ POSAO I  SUKLADNO ZAKONU ZAŠTITILI ŽIVOT I RAD NADE LANDEKA? Postoje li u Hrvatskoj građani drugog reda s jedne strane i privilegirane osobe sumnjivih aktivnosti s druge strane?

  

Jučerašnji prljavi napad Ivana Šalaja izjavama klevetničkog, uvredljivog i sramotnog sadržaja,  kojim podmetanjima je pokušao diskreditirati rad i ime Nade Landeka, predstavnice Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa i tajnice HAZUD-a u Hrvatskoj, a koji je putem portala Večernji list postao   dostupan široj javnosti, autor novinar Zvonimir Markač iz Koprivnice, samo je „šlag na torti“ kojim je „začinjeno“  višemjesečno podmetanje, napadi na rad pa i na život, čast i ugled, i na obitelj (privatni život)  Nade Landeka.

Landeka je već mjesecima progonjena i zlostavljana putem interneta,  virtualno, putem facebook profila Branimira Petranovića Make/Žakline Bujdić – vlasnika tvrtke za posredovanje kreditima i osiguranja Makafinanz Ag, Švicarska, Schafhausen,  Mirjane Babić (Djordjić), Damira Ajdukovića – Tinkija (Tinki dalmatinski galeb) i drugih osoba okupljenih kao grupa, i  u zločinačkoj facebook grupi UDRUGA – ŽRTVE NADE LANDEKA,  putem elektronske pošte info@makafinanz.ch,  te  raznih internet portala na kojima su objavljivane neistine, uz povremeno uključivanje i drugih lažnih ili pravih – Landeki nepoznatih osoba na facebooku koji imaju zadatak dijeliti uvrede, dezinformacije i laži putem mailova i facebook inboxa .

Kaznena prijava protiv počinjenja ovih kaznenih djela predana je MUP-u i DORH-u dana  18.06.2013., 13.08.2013.g.,  15.10.2013., MUP-u i DORH-u, u prosincu 2013 godine, te nadopuna  u veljači 2014 godine,  ožujku,  te posljednji puta 09.08.2014. godine, 14.08.2014. u nekoliko navrata sve do jučer.   Zbog ovog rijetko viđenog višegodišnjeg zlostavljanja grupe nad pojedincom – Nadom Landeka i njenim suradnicima od jučer su svoju podršku dale i najpoznatije hrvatske i međunarodne Udruge za zaštitu ljudskih prava. 

Darinka Prežec i Mirsad Micko Grcić    Članak iz Narodnog lista o prijevarama s kreditima

Kako je o ovom zlostavljanju već pisano više puta, naročito nakon prošlogodišnje  objave sramotnog videa sa identičnim sadržajem i identičnom osobom u glavnom liku Ivana Šalaja, snimljenog  u realizaciji Udruge Živi zid i njihovogaktiviste Danijela Padovića, samo ćemo načiniti poveznicu na događaje, i ljude koji u tim napadima sudjeluju.

NADA LANDEKA – DEMANTI TEKSTOVA OBJAVLJENIH NA RADIO LIBERUMU – POTPISNIK TEKSTOVA IVA ANZULOVIĆhttp://trosjed.net.hr/ekipa/veronika_vere/blog/

Zanimljivo je da se u internetski teror i ovo dugotrajno zlostavljanje uključene  osobe bez kriterija, osobe dvostrukih mjerila,  koje uopće ne žele komunicirati nakon što odrade zadatak za koji su naručeni, vjerovatno i plaćeni,  i ono što je suprotno svim pravilima i zakonima – ne zanima ih priča ili dokazi druge strane niti drugoj strani daju priliku nešto za reći u svoju obranu. Da je to istina, dokazuje  prepiska sa Živim zidom – koji je višekratno  na uvid dobio svu pravomoćnu  dokumentaciju kojom se dokazuje o kriminalnim radnjama Darinke Prežec, Ivana Šalaja i Jasne Marić, te dokazi da je osoba koju svojim aktivnostima  podržavaju zapravo osoba koja se u javnosti predstavlja kao bankar.

Članak o bankarskim prijevarama             Branimir Petranović Maka

Koliko ima istine u vijesti o tome kako je Tino Ropar, jedan od osnivača Živog zida, ucjenjivao svoju bivšu djevojku tražeći od nje razne uslugehttp://www.vecernji.hr/zg-vijesti/osnivac-zivog-zida-uhicen-zbog-podvodjenja-i-prijetnji-bivsoj-curi-596345 , ne znamo, ali ono što sa sigurnošću znamo da je Nada Landeka upravo preko aktivista Živog zida  – Danijela Padovića,  Mirjane Babić (Djordjić), Ive Anzulović, Mirsada Micka Grcića, Damira Ajdukovića –višemjesečno  izložena uhođenju, mobingu,  javnom linču, reketu, ozbiljnim prijetnjama, širenju laži i neistina,   pa i ucjeni za što je predana kaznena prijava DORH-u još 2013 godine.

                                                                                         Aktivisti Živog zida sa Darinkom Prežec

Vrhunac njihovih „aktivnosti“ je bio upad upravo ove ekipe u poslovni prostor – koji je u posjedu Nade Landeka, gdje su od vlasnika poduzeća koji tamo posluje, tražili da se novac koji duguje trgovačkom društvu – vlasništvo Nade Landeka isplaćuje drugim osobama – u ovom slučaju na račun Ivana Šalaja????  Što je to, ako nije reket? Osim upada u poslovni prostor, reket i mobing vrši se preko facebook profila Mirjane Babić – koja do jučer na svojem faceook profilu imala objavljenu  hakiranu dokumentaciju koja pripada Nadi Landeka i drugim osobama a cirkulirala je isključivo Landekinim mailom i nije javno dostupna dokumentacije, te Mirjana Babić  (Djordjic) nije imala ničije dopuštenje za objavu iste. Kako je Mirjana Babić mogla doći do dokumentacije i službenih mailova  osim krađom, objasniti će djelatnicima MUP-a koji su Landeku uvjerili da će oni to  otkriti i sankcionirati! 

  

Dio hakirane dokumentacije i elektronske pošte  objavljene na facebook profilu Mirjana Babić

Niti jedna od udruga koja djeluje na aktivističkoj sceni, ni njihovi aktivisti,  nisu  ovlašteni nikom suditi, niti javnim linčom donositi svoje osobne presude.  Javni linč, ma o kome se radi je protuustavan, ali kad se radi o istovremeno svjesnoj zaštiti pravomoćno osuđenih osoba i deklariranih  kriminalaca a  na štetu boraca za pravdu i protiv korupcije, onda se nameću brojna pitanja i zaključci.

Osim toga, krajnje je smiješno da Udruga ili Građanska akcija koja istovremeno štiti građane od bankara i bankarskog nasilja na svojem facebook profilu veliča švicarskog bankara štiteći ga, dok on  preko njihovih članova napada osobe protiv kojih nešto isključivo osobno  ima, u ovom slučaju napad je bio usmjeren na predsjednicu Udruge koja je razotkrila rad kreditnih ureda u Hrvatskoj i neviđenju pljačku Hrvata.

Još je zanimljivije, da ako se već donose  osobni sudovi, koji sukladno Europskoj konvenciji, Deklaraciji o pravima čovjeka i Ustavu RH nikako ne bi smjele biti uvrede  i osobne kvalifikacije utemeljene na vrijeđanju i osobnom životu pojedinaca,  da su ti sudovi drastično različiti u odnosu na njihove aktiviste i one druge – koji im nisu dragi i ne pripadaju NJIMA. Pa tako  ONI  mogu oko sebe okupljati bivše zatvorenike kao članstvo ili suradnike, ili njihovi aktivisti smiju biti u vezi sa zatvorenicima, dok druge osobe linčuju i prije donošenja pravomoćnih presuda ili zbog njihovog angažmana oko zaštite nevino optuženih!

Kako linčuju – može se vidjeti na facebook profilu Mirjane Babić (Djordjic) u čijoj arhivi Fotografija je pune dvije godine bilo pospremljeno preko 30 dokumenata prikupljenih hakiranjem privatne i službene elektronske pošte Nade Landeka.  Nakon prijave MUP-u o hakiranju elektronske pošte Mirjana Babić (Djordjić)  je iste maknula, očigledno jako dobro upućena u sve poduzete radnje i činjenicu da se radi o krađi (hakiranju) i kaznenom djelu.    Landekina  elektronska pošta puna je dokumenata što osobnih, što poslovnih, a što tuđih, jer kao predsjednica Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa  dobivala je veliki broj dokumentacije radi pomoći ljudima. Na žalost, zbog neprekidnog mobinga nad  Nadom Landeka, hakiranja pošte, te uznemiravanja onih  ljudi koji su se obratili za pomoć radi zaštite u ovršnom postupku  ili nekom drugom sudskom postupku od osoba navedenih u ovom tekstu –  Izvršni odbor Udruga Veronika Vere bio je prisiljen zatražiti gašenje Udruge, o čemu je dobio službeno rješenje prije nekoliko dana.  Humanitarni i aktivistički rad članova Udruge Veronika Vere i dojučerašnje predsjednice nastaviti će se kroz HAZUD koji po Statutu ima također uvrštenu zaštitu žrtava pravosuđa i borbu protiv kriminala i korupcije.

I ovaj postupak kojim je Izvršni odbor Udruge zaštitio svoje članove i sve obespravljene koji su tražili pomoć, zlorabljen je na facebook profilu Mirjane Babić koja prenosi lažne i neistinite informacije navodeći „da je u Udrugu upao USKOK i KRIM policija te da je Udruga zbog toga u likvidaciji“.  Bez komentara.

Zašto toliko dugo traje ovo zlostavljanje i zašto MUP i DORH nakon višekratnih kaznenih prijava i obraćanja elektronskom poštom do sada nisu  poduzeli potrebne mjere za zaštitu Nade Landeka, i za sprječavanja nasilja, službeno ćemo upitati MUP, a redakcija ima dokaze da su o svemu obaviješteni, i da ono što vidi i prati „cijeli svijet“ moraju sigurno vidjeti i oni.

Jesu  li  svjesno i namjerno – djelatnici MUP-a i vlasti prepustili Nadu Landeka ciljanom i namjernom zlostavljanju teroru te prepustili ovim osobama da Landeku poput zvijeri rastrgaju upravo zbog njenog djelovanja za opće dobro i na razotkrivanju kriminala, i zbog njezine vlastite pravosudne bitke za zaštitu tvornice u Dugom Selu,  pokazati će vrijeme.

Jedno je sigurno, zlostavljanje koje traje već tri godine,  spalo je na niske grane –  atakirajući na  osobni ugled, nemoral, zadirući u privatne i obiteljske stvari  i javno napadajući obitelj i članove Landekine obitelji. 

Dokaz o zajedništvu i poveznici “bankara” i  ovih  “aktivista”  sa višektratno pravomoćno osuđivanim osobama pogledajte ovdje;

IVAN ŠALAJ – kojeg na svojem facebook profilu „u nebesa uzdiže“ aktivistica Mirjana Babić (Djordjić) koja istovremeno veliča i „bankara“ Branimira Petranovića Maku i koja je hakirala poštu – vlasništvo Nade Landeka i Udruge Veronika Vere;

http://www.hazud.hr/ivan-salaj-patoloski-lazljivac-omiljen-koprivnickim-sudovima/

O vlasniku  kreditnog ureda i kreditnom  posredniku  – Branimiru Petranoviću  Maki  i njegovovim aktivnostima  u Hrvatskoj i Švicarskoj pogledajte ovdje:

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

kao i o razlozima njegovih napada na Nadu Landeka, javno na njegovom facebook profilu u periodu od 2011 do 2013 godine, te skriveno slanjem nedoličnih i nemoralnih poruka u inboxe facebook profila brojnih ljudi tijekom 2014 godine.

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-maka-koljem-za-svoje-novce/

o “poslovnim uspjesima” Branimira Petranovića Make:

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-crna-ovca-iz-iseljenistva-tragom-kreditnih-varalica/

Sam Branimir Petranović Maka  aktivno se uključio u medijsku i internetsku hajku nad Nadom Landeka braneći prijateljicu Darinku Prežec – http://www.hazud.hr/darinka-prezec-tko-je-zena-koja-posljednjih-dana-budi-empatiju-u-srcima-osiromasenih-hrvata/ a pohvalio se i zajedničkom fotografijom Darinke Prežec, Cvijete Kapetanić i Svetlane Šalaj – tadašnje  supruge Ivana Šalaja, a koja sada preudana  živi također u Švicarskoj pod drugim imenom i prezimenom –  Svjetlana Čolić.

 

Poznanstvo sa Darinkom Prežec i Svetlanom Šalaj, suprugom Ivana Šalaja, te poziv njih oboje u Švicarsku sa Petranovićevog fb profila

Da se svi oni poznaju i prije 2010 godine dokazuje i prepiska između Darinke Prežec i Branimira Petranovića Make koja je slana faxom iz Cugovca – o čemu također postoje dokazi, a da je Branimir Petranović Maka glavni organizator svih napada dokazuju mailovi poslani sa njegove službene adreseinfo@makafinanz.ch na adrese brojnih suradnika Nade Landeka –  i njegove poruke brojnim ljudima u inboxe  na facebooku, zadnji puta ove godine neposredno iza Velike Gospe.

Napad je svaki puta žešći i jači što je bliži datum suđenja između Branimira Petranovića Make i Nade Landeka za kazneno djelo klevete,  pred Općinskim sudom u Selskoj, pa tako i ovaj puta – jer je sudska rasprava, 15 po redu,  zakazana za slijedeći tjedan. Osim napada na Nadu Landeka, napadaju se i svjedoci u postupku, te su i oni izloženi javnom linču i mobingu.

Slijedeća suradnica i prijateljica kojoj su „aktivistica i borac za pravdu“ Mirjana Babić  (Djordjic) i Branimir Petranović Maka – „bankar“ „obećali vjernost“ dok je na odsluženju zatvorske kazne je Jasna Marić koja je nakon uhićenja promijenila identitet u Jasna Kasun – šireći priču kako je ona jadna žrtva. O aktivnostima Jasne Marić/Jasne Kasun – pročitajte ovdje;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-predsjednica-sindikata-pravosuda-uprave-i-lokalne-samouprave-jasna-maric-jasna-kasun-najveca-organizatorica-kreditnih-prijevara-iz-zatvora-povlaci-konce-svojih-marioneta/

a poveznicu između “bankara”, “aktvistice Mirjane Babić”  i Jasne Marić/Jasne Kasun   imate u statusu objavljenom na facebook profilu Mirjane Babić od prije nekoliko dana.

 

Na svojem facebook profilu i u grupama koje su osnovali s namjerom širenja mržnje Mirjana Babić (Djordjić) potiče na mržnju, na nasilje,  navodeći ljude da šire mržnju prema Nadi Landeka i da je javno i medijski linčuju, te su se  tako,  na njen  facebook status u kojem je objavljivala zemljišno knjižne podatke i druge osobne podatke  koji se tiču Nade Landeka, a koji dokazuju da Mirjana Babić (Djordjić) u nečije ime neprekidno  uhodi, prati a potom i objavljuje iskrivljene dokaze, Boris Šestan i Damir Ajduković prijetili se ubojstvom zbog čega je protiv Damira Ajdukovića podignuta optužnica u ožujku 2014 godine, a Boris Šestan je prijavljen zbog ozbiljne prijetnje ubojstvom MUP-u u kolovozu ove godine, zajedno sa Mirjanom Babić (Djordjic). Valja napomenuti, da i u slučaju “blažeg postupanja” djelatnika MUP-a prema ovim javnim zlostavljačima, oštećena Nada Landeka i druge organizacije koje predstavlja imaju pravo nastavka kaznenog progona kao privatni tužitelji, i, što će sigurno i učiniti ukoliko se ne podigne optužnica po službenoj dužnosti.

Svu nastalu štetu koju su učinili  ovi počinitelji svojim nezakonitim i protupravnim ponašanjem, kako poslovnu zbog prisilnog gašenja tvrtki, tako i štetu nastalu zbog prisilnog gašenja Udruge Veronika Vere,   štetu uzrokovanu ugledu i osobnom životu Nade Landeka i njenih suradnika, legalnih predstavnika legalnih organizacija, te štetu uzrokovanu članovima njene obitelji širenjem neistinih informacija i nezakonitim atakama   – snositi će sukladno Zakonu RH i Ustavu – oni koji su štetu i izazvali po okončanju građanskih parnica.

autor; F.S.