OKRUGLI STOL O ALARMANTNOM STANJU U HRVATSKOM PRAVOSUĐU |

OKRUGLI STOL O ALARMANTNOM STANJU U HRVATSKOM PRAVOSUĐU

Datum objave: 23. listopad 2015./Piše: Nada Landeka/hop.hr

Ima li se pravo umirati dok čekamo pravdu? pitanje je s kojim je na današnji Okrugli stol pristiglo preko stotinu sudionika iz svih krajeva Hrvatske i iz inozemstva

1. Prešućeni kriminal u hrvatskom pravosuđu
2. Kako je hrvatsko pravosuđe uništilo vjeru u pravdu i pravnu zaštitu
3. Foto prezentacija nezakonitih sudskih akata
4. Zloupotreba zakona, položaja i ovlasti od strane sudaca
5. Nefunkcioniranje pravosuđa u RH
6. Što možemo učiniti da zavlada pravna sigurnost i jednakost svih pred zakonom?
7. Zaključci okruglog stola

Udruga za zaštitu i promicanje prava Veronika Vere, Udruga za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Korektiv,  Pokret otpora Riječani protiv korupcije organizirali su Okrugli stol na gore navedene teme. Razlog je apsolutna nesigurnost građana pri ostvarivanju prava i pravde pred hrvatskim sudovima. Iako se ne može generalizirati, i osuđivati sve suce i sve sudove da su koruptivni, da u njima vlada nepotizam, ili da svi zajedno surađuju u sprezi na otimanju imovine građana i poduzetnika, možemo bez imalo susprezanja tvrditi da je stanje u pravosuđu katastrofalno loše.  Nakon trosatnog izlaganja predstavnika organizatora i gostiju govornika; saborskog zastupnika Damira Kajina, predsjednika udruge Korektiv Antona Bačoke, novinara  Darka Petričića, osnivačice Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije Slavice Šota, predsjednice udruge Veronika Vere  i  urednice portalawww.hazud.hr Nade Landeka, urednika portala www.hop.hr i novinara Igora Drenjančevića, poduzetnika i investitora dipl. politologa Gojka Mraovića, hrvatske iseljenice i borca protiv korupcije gdje Ljubica Koenig,  zlatara Paška Kačinarija, dipl. pravnika Krunoslava Isakovića,  višesatnoj vrlo konstruktivnoj debati  pridružili su se i brojni drugi govornici između ostalih bivša čelnica udruge Franak Katarina Lucić, podpredsjednik udruge BlokiraniAntun Rupa, Marija Cvrtak predstavnica Udruge nezadovoljnih i diskriminiranih građana Hrvatske, predsjednica podružnice UDNG Varaždin Snežana Častven,Žarko Flanjak iz pokreta Zajedno, poduzetnica sa Hvara Anka Popović,  psiho-soc supervizor Karmela Lauc, aktivisti Neno Koljaja, Branko Čačuga,Zorica Gregurić, kolumnistica portala www.hop.hr i akademska slikarica Ingrid Runtić,  novinar Ivica Grčar,  Ivan Valek, oštećenici RBA austrijskih nelegalnih zadruga iz svih krajeva Hrvatske te  brojni građani.  Među sudionicima je nezamjetno sjedio i u posljednje vrijeme često viđen na TV ekranima – Krešimir Macan, ugledni  hrvatski PR stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije, direktor tvrtke Manjgura – agencije  specijalizirane za odnose s javnošću.

Ovaj Okrugli stol jedinstven je po mnogo čemu.

Kao prvo na njemu je putem videa sudjelovao i poduzetnik Anđelko Jagečić, koji je zbog bolesti bio spriječen osobno sudjelovati a koji je svojim riječima upečatljivo opisao što je njemu, njegovim tvrtkama i djelatnicima učinilo hrvatsko pravosuđe. Jagečić je hrvatski branitelj, nositelj Spomenice Domovinskog rata (1991), nekadašnji sportaš, a koji nije klonuo u najtežim životnim situacijama, niti pred  napornim sportskim i poduzetničkim aktivnostima, međutim neučinkovito hrvatsko pravosuđe ozbiljno je načelo njegovo zdravlje.  Godine parničenja kroz koje godine su protiv njega podnijeli čak deset kaznenih prijava od kojih su za osam donešene pravomoćne presude kojim se oslobađa optužbi, a devetom nepravomoćno. Znači da je zbog brojnih isceniranih procesa, namještaljki i podvala Jagečić više od 17 godina obilježen stignom  prekršitelja zakona iako je pravomoćnim sudskim presudama dokazao da je zapravo žrtva pravosuđa.  Po prvi put je danas premijeru doživio i kratki film o kriminalnim radnjama djelatnika sa  Općinskog i Županijskog suda u Požegi. Jagečić je uvidjevši da USKOK i DORH slabo zapažaju, sam podigao kaznene prijave tražeći procesuiranje odgovornih predsjednika tih sudova neposredno odgovornih za pravilan rad suda, a ne samo djelatnika, no kaznene prijave još uvijek se nalaze u statusu „čekanja“.

Sudeći prema odazivu na ovaj Okrugli stol, tema o kojoj se raspravljalo iznimno je bitna i važna kako za građane tako i za poduzetnike.  Na samom početku  Okruglog stola uz izlaganja, prikazane su i fotoprezentacije nezakonitih, nadopunjenih, nadopisanih, krivotvorenih, brisanih sudskih rješenja, a i onih – donešenih nedjeljom.  Osnivačica Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije Slavica Šota  vrlo je rječito pozvala sve prisutne da više ne šute, da se suprotstave korupciji i kriminalu u sudstvu, te da svatko da svoj doprinos u raskrinkavanju korupcije i kriminala.  I saborski zastupnik Damir Kajin izložio je svoje viđenje o stanju u pravosuđu, ili bolje rečeno o pravosudnoj močvari. Kajin je stanje u pravosuđu više nego odlično upoznao kroz višemjesečno aktivno pomaganje oštećenicima nelegalnih RBA zadruga i nelegalnih kreditnih ureda, za koje i danas malo tko zna da su Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uspjeli spasiti svoje domove, te da je nadležni sud dužan donijeti presudu radi ništetnosti nelegalnih ugovora i javnobilježničkih akata, te odgodu ovrhe do pravomoćnosti presude radi ništetnosti.

Darko Petričić, osim što je izložio najvažnije kancerogene zone hrvatskog pravosuđa, pročitao je i pismo zviždača i novinara Saše Radovića, koji bi rado sudjelovao na današnjem Okruglom stolu da ga hrvatsko krivosuđe po kratkom postupku nije osudilo. Bolje rečeno po „prijekom sudu“ s unaprijed donešenom osuđujućom odlukom.

Predsjednik Udruge Korektiv Anton Bačoka na neposrednom primjeru ukazao je na probleme u hrvatskom pravosuđu, na ponašanje sudaca, i na situacije koje nužno i hitno treba mijenjati da bi građani bili adekvatno pravno zaštićeni.

I Nada Landeka, predsjednica udruge Veronika Vere i urednica portalawww.hazud.hr na praktičnim je primjerima, uz foto prezentaciju  ukazala kako i na koji način hrvatsko pravosuđe ne funkcionira, odnosno kako se neposredno, pažljivim čitanjem sudskih rješenja, proučavanjem spisa,  može uočiti kriminal, postupci krivotvorenja, nadopisivanje sudskih rješenja, sudska rješenja donešena nedjeljom i drugo. Spomenula je i zapanjujuću činjenicu da uz blagoslov  predsjednika sudova, Općinski građanski sud u Zagrebu vodi ovršni predmet već 23 godine, iako posljednjih sedam godina ne postoji ovršenik, dužnik niti vjerovnik. U postupku samo sudjeluje monopolistička Hrvatska banka za obnovu i razvitak iOpćinski građanski sud u Zagrebu, kojima druga strana u postupku očigledno nije niti potrebna.

Dio pisma  koji je Božo Pendo uputio u Ministarstvo pravosuđa iVladu RH, te ostalim institucijama u Hrvatskoj pročitala je i Karmela Lauc;„Konkretni dokazi protiv nabrojanih kriminalaca, kao i ostalih pripadnika institucionalne zločinačke organizacije nalaze se u svim nadležnim represivnim državnim tijelima RH, ali i Vladi RH i drugim državnim institucijama, kao što su Ured predsjednika Republike, Sabor ili Ustavni sud RH, i na njih se nikada ne odgovara argumentirano i u skladu sa zakonima i Ustavom RH. Ako u arhivima nema tih dokaza, onda su sustavno uništavani, što nema veze sa mnom. Dokazi su putem predstavki i kaznenih prijava predavani u dužem vremenskom periodu od brojnih građana i organizacija hrvatskog društva i na njih se organizirana mafija uporno oglušivala. Da su optužbe dokazane, govori i činjenica da je mafija organizirano  provodila teror nad prijaviteljima, pokušavajući ih zastrašiti, proglasiti neubrojivima ili prisiliti na odustajanje od sudskog dokazivanja. Svirepost osvećivanja je bila strašna i zato je na vama odgovornost da ne dopustite mafiji provociranje nužne samoobrane i prirodne obrane života, prava i sloboda pojedinaca.“

Novinar Igor Drenjančević iznio je  otkrića koja do danas nitko nije procesuirao o ratnim zločinima na području Škabrnje. To je najteži zločin nakon II svjetskog rata, zločin genocida.

Poduzetnik i investitor, dipl. politolog  Gojko Mraović uz pomoć je Power Point prezentacije slikovito opisao stanje u pravosuđu. Suce je označio kao Anđele i Demone, tj. one koji primjenjuju zakon i brinu o sudbini svakog čovjeka ili pravne osobe, i Demone, koji su koruptivno povezani i koji su spremni upropastiti  ljudske sudbine međusobnim dogovorima, koruptivnim radnjama, zbog nepotizma i sl.  Ukazao je na problem duljine sudskih postupaka, što je naročito bitno u poduzetničkom svijetu, gdje se rok naplate potraživanja putem suda produžuje i na 12 godina uslijed pojedinih sudskih odluka o odgodi ovrhe sve do konačnog rješavanja revizije, a što investitori i gospodarstvenici ne mogu financijski izdržati.

Ljubica Koenig, pripadnica Iseljene Hrvatske, na Okrugli stol je došla iz Njemačke. Gdja Koenig jako je dobro upoznala otrovne krake hrvatskog pravosuđa koji su je jednom prilikom, za posjete Domovini, osudili na pritvor jer se suprotstavila pljački svoje imovine. Izvijestila je da je tijekom svoje borbe, koja je vrlo aktivna, o stanju u hrvatskom pravosuđu upoznala sve strane pravosudne institucije i europske sudove, kao i medije. Međutim, došla je do zaključka da građani moraju ujedinjeno i organizirano boriti se protiv korupcije, i to svakodnevno i bez posustajanja. Inaše, za Hrvatsku i njeno gospodarstvo teško da ima nade.

Svojim izlaganjem šokirala je i Katarina Lucić,  bivša čelnica Udruge Franak na koju je vršen iznimno veliki pritisak,  posljednjih je tjedana praćena od strane nepoznatih osoba, doživljava prijetnje i fizičke napade, prijetnje na telefon, klevete putem medija. Zbog svega živi u strahu, sve prijetnje  prijavila je  policiji,  čiji službenik je moglo bi se reći, vrlo nehajno zaprimio kaznenu prijavu.  Unatoč prijetnjama, neću se dati slomiti, odlučno je rekla Katarina.

Ivica Grčar dao je zanimljive informacije. Upoznao je prisutne  sa propisima DSV-a  o mogućnosti smjene sudaca; „- ako to sam zatraži ( zahtjev se podnosi Vijeću putem predsjednika suda u kojem taj sudac obnaša sudačku dužnost),

– ako trajno izgubi sposobnost obnašanja svoje dužnosti (što se utvrđuje na temelju pravomoćne odluke suda o oduzimanju poslovne sposobnosti ili na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela da su tjelesna i duševna svojstva takva da onemogućavaju obavljanje sudačke dužnosti). Ako iz ponašanja suca ili njegovog odnosa prema radu proizlazi sumnja na trajni gubitak sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti, Vijeće može samostalno ili na prijedlog predsjednika suda odrediti da se sudac podvrgne liječničkoj prosudbi tjelesnih i duševnih sposobnosti.

– ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,

– ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenog teškog stegovnog djela, tako odluči Vijeće, ili

– kad navrši sedamdeset godina života.“

Grčar je na neki način pozvao i svoje kolege novinare da ne šute o koruptivno-kriminalnim radnjama unutar sudstva, te da iste razotkrivaju. Rekao je da je jedan od razloga ovakvog stanja u zemlji i pravosuđu činjenica da jedan broj novinara moraju često slušati svoje urednike, te da pišu teme po narudžbi, a sve je to razlog da se u javnosti ne objavljuje više priča  i činjenica o ovoj vrlo važnoj temi.

Pašk Kačinari ispričao je vrlo zanimljivu  genezu hrvatskog pravosuđa povezanog sa  još uvijek neprocesuiranom  pretvorbom i privatizacijom i  sa krađom hrvatske imovine.

Gdja Anka Popović, baš kao i oštećenici RBA nelegalnih kreditnih zadruga doputovali su sa otoka. Popović sa Hvara a oštećenici RBA sa Raba.  Označene teme više su nego bitne i značajne, naročito za one koji su značajno oštećeni od nefunkcionalnog pravosuđa.

Što učiniti? Zna li itko? Netko to mora rješavati, a i znati riješiti?ozbiljno je upitila pitanje gdja Popović koja muku muči sa još uvijek neriješenim zemljišnim knjigama i posjedovnom stanju u katastarskoj općini u kojoj živi.

Gotovo sličnu priču iznio je i gospodin Branko Čačuga koji godinama vodi pravosudne bitke radi zaštite svoje imovine.

Neno Koljaja, poduzetnik i aktivist na razotkrivanju kriminala nelegalnih RBA zadruga, rekao je par riječi o  aferi „nelegalni krediti“ uz koje se nužno nameće i pitanje, tko će oštećenicima nadoknaditi troškove, izgubljenu štetu, zdravlje, pa i život? Njegove riječi pažljivo najpažljivije su slušali oštećenici RBA austrijskih nelegalnih zadruga  među kojima su bili i Mirko Dukić te Branko Hlebkoji su i sami doprinijeli upoznavanju javnosti sa nelegalnim kreditima RBA austrijskih zadruga, a i oštećenici RBA nelegalnih zadruga koji su na Okrugli stol o pravosuđu pristigli sa udaljenog otoka Hvara. 

U Okrugli stol uključili su se pitanjima i drugi sudionici.

Cijeli skup osiguran je bio i prisustvom dvojice zaštitara, koji su se tamo našli upravo kao pljuska institucijama, ODO, DORH-u,  pa i MUP-u koji godinama  ne reagiraju na učestale kaznene prijave osoba kojima su upućene ozbiljne prijetnje,  kao što je to  npr. slučaj sa bivšom čelnicom udruge Franak Katarinom Lucić  i čelnicom udruge Veronika Vere Nadom Landeka, već  institucije zapravo dopuštaju da zlostavljači i progonitelji vrše kaznena djela nad zlostavljanim osobama,  bez da bar pruže potrebnu zakonsku zaštitu ili mjeru opreza. Upravo su iz tog razloga, na ovom Okruglom stolu  angažirani i privatni zaštitari, ponajprije kako bi se poslala slika u javnost, i  nadležnim institucijama da životi aktivista, boraca za pravdu i zaštitu drugih oštećenika jesu ugroženi prijetnjama i fizičkim, verbalnim i medijskim napadima, ali i da se napadnuti neće ni u kom slučaju predati, već će se potruditi osigurati zaštitu, kako fizičku tako i zakonsku.  Na žalost, zakon o zaštiti aktivista i zviždača do danas, i nakon pet godina čekanja, još uvijek nisu dočekali.

Bitno je naglasiti da su pojedini organizatori ovog skupa danima prije održanog događanja dobivali svakodnevne prijetnje, kojima se svakako treba pozabaviti MUP i ODO.

Nakon izlaganja donešeni su zaključci s kojima su se svi prisutni složili.

Što možemo učiniti da zavlada pravna sigurnost i jednakost svih pred zakonom?

1. Da nova Vlada i Sabor oforme neovisno tijelo koje će biti sastavljeno od javnog bilježnika, sudskog vještaka, općinskog državnog odvjetnika, suca, pravnika, odvjetnika – koje tijelo će imati zadatak žalbenog tijela na postupanje sudaca
2. Da neovisno tijelo, koje nije sastavljeno od sudaca, već od ljudi iz pravne struke, odlučuje na temelju izvješća posebne komisije iz točke 1. o skidanju imuniteta sudaca i podizanju kaznene prijave sukladno zakonu
3. Da se uvede obveza sudskih tijela da u svojem radu, i pri donošenju svojih odluka primjenjuju zakone koji su na snazi u RH, i sudsku praksu najviših sudova RH, te praksu  europskih sudova, odnosno da se primjenjuje jedinstvena sudska praksa.
4. Pri objavi sudskih odluka na e-pločama (na internetu) mora se primjenjivati pravilo o anonimizaciji sudskih odluka, tj. primjenjujući propis o zaštiti osobnih podataka
5. Radi sigurnosti stjecanja nekretnina, gruntovnica i upis vlasništva u zemljišne knjige trebaju se riješiti na način da javni bilježnici, kao i u slučaju sudskog registra imaju obveze provjere stanje u zemljišnim knjigama prije prodaje nekretnine, isprintaju z.k. izvadak, priklope ga ugovoru, ovjere dokumentaciju, te odmah po ovjeri i potpisu stranke, dostave odmah internetom podatak da je nekretnina prodana, tj. radi stavljanja zabilježbe.
6. Uvesti obvezu sucima plaćanja  police osiguranja radi naknade štete uslijed nesavjesnog poslovanja sudaca
7. Kaznene prijave i prigovori moraju se rješavati u zakonom zadanom roku. Iste ne smiju ležati u ladicama.
8. Ograničiti moć i ovlasti sudaca smjenom korumpiranih, nezakonite sudske odluke koje su donijeli suci zlouporabom položaja i nesavjesnim obavljanjem ukinuti.
9. Zakonom onemogućiti donošenje različitih sudskih odluka o jednakim pravnim stvarima
10. Odrediti uvjete pod kojim Državno odvjetništvo pokreće istragu protiv sudaca
11. Omogućiti građanske tužbe protiv sudaca za nanešenu štetu nezakonitim aktima (ne isključivo protiv Države)
12. Suce na više položaje imenovati putem sudjelovanja građanskih udruga pravne struke koji prate rad sudaca
13. Pokrenuti postupak ispitivanja porijekla imovine sudaca, te načiniti popis rodbinski i obiteljski povezanih sudaca na sudovima (zbog nepotizma)
14. Ukinuti praksu da suci sami sebe tuže ili sami sebe opravdavaju temeljem zahtjeva o očitovanju Ministarstva pravosuđa, omogućiti zakonom da Pravosudna inspekcija nema samo status pozornika, već i da stvarno djeluje kao inspekcija koja utvrđuje povrede zakona

Svi sudionici Okruglog stola suglasni su da se ovakve aktivnosti moraju pojačati, da se na problemima u pravosuđu mora svakodnevno  raditi, i da je stanje u pravosuđu alarmantno, dramatično, gotovo pa utopijsko.  Pravosuđe odnosi živote građana, guši proizvodna poduzeća, krade elan i snagu poduzetnicima, otima imovinu, i nitko ne radi ništa da stanje bude bolje. Sudionici Okruglog stola i organizatori   stoga su  usuglasili stajalište da će uskoro održati slične akcije. Niti bojkot TV kuća, kojima očigledno nije dovoljno zanimljiv skup sa preko stotinu ljudi, predsjednika udruga, političara, stručnjaka i gospodarstvenika nije bacio prisutne u depresiju. Cijeli skup je snimljen, i već sutra biti će dostupan javnosti putem web portala i društvenih mreža.

Nada Landeka

GALERIJA:

  

  

  

  

  

  

Mrtva punica doktora znanosti sa stanarskim pravom, ima više prava nego živi vlasnik? |

Mrtva punica doktora znanosti sa stanarskim pravom, ima više prava nego živi vlasnik? |

Datum objave: 01. listopad  2015./Piše: Nada Landeka

Ako mislite da nije moguće, varate se! U  jeku pravosudnih afera i aferica, kritika usmjerenih prema hrvatskom pravosuđu, mnogi misle kako su iste pretjerane, brane se i opravdavaju...... No ima li opravdanja za sudsko rješenje višeg suda - Županijskog suda u Zagrebu - na kojem je označen datum 26.06.2011. godine - u nedjelju???

Člankom 48. Ustava Republike Hrvatske jamči se pravo vlasništva. Zakon o vlasništvu propisuje da je vlasništvo iznad svega. Nedodirljivo je.  Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, tako piše u članku 3. Ustava RH.

Gdje je onda zapelo u slučaju Drage Raspudića i njegove obitelji?

Nakon niza godina suđenja u kojem sudskom postupku punica doktora znanosti, koja čak i nije bila vlasnik predmetnog stana, već je bila nositelj stanarskog prava, iako već godinama mrtva ima veća prava od živog vlasnika.  Zapelo je očigledno u nejednakosti svih pred sudovima. Doktor znanosti i njegova supruga, tužiteljica, privilegirana je od strane  hrvatskih sudova. Iako je opet tim našim Ustavom propisano „Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“,  na očigled je vidljivo da u ovoj pravnoj stvari puno toga nije ustavno, i puno toga nije zakonito.

Za doktora znanosti Mustafu Nušinovića i njegovu suprugu sud radi nedjeljom?

Na raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, održanoj 01. listopada 2015. godine odvjetnik Milko Križanović iznio je pred sutkinjom šokantno otkriće; Rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim se potvrđuje odluka prvostupanjskog suda o iseljenju Drage Raspudića  iz vlastitog stana, iako nije ni dužnik, ni ovršenik, a ne vodi se niti spor oko vlasništva,  donešeno je nedjeljom. Sutkinja Laura Crnić Klapšić kaže da je označeni dan donošenja rješenja zapravo omaška. Ali nitko od sudskih djelatnika  nije obrazložio, ako je doista omaška kojeg je dana zapravo rješenje donešeno i kad onda postaje pravomoćno. Jer ako sudovi ne rade nedjeljom, a Sudskim poslovnikom je propisano da ne rade, i ako u upisniku ne postoje podaci o donošenju rješenja toga dana, od kojeg dana teku rokovi?

  

Da im rokovi baš ne štimaju, također je obrazložio odvjetnik Milko Križanović navodeći da u rješenju Pp-716/95 od 03.06.2008. godine stoji klauzula pravomoćnosti i ovršnosti sa datumom 03.11.2011. godine dok je prijedlog za ovrhu podnešen dana  07.10.2011. godine iz čega je vidljivo da je prijedlog za ovrhu podnešen prije pravomoćnosti sudske odluke. Sutkinja nije obrazložila je li i to omaška, ali na činjenicu da  u vrijeme podnošenja Prijedloga za ovrhu Raspudić još rješenje sa Županijskog suda nije niti dobio, nije imala komentar. Tim više jer su rokovi za ovrhu temeljem Rješenja o smetanju posjeda prekluzivni, prijedlog za ovrhu može se podnijeti isključivo u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

Vratimo se u davnu 1992. godinu.  Drago Raspudić tada je bio zaposlenik trgovačkog društva Parket. Parket je posjedovao stanove u svojem vlasništvu a u njima su stanovale uz odobrenje Parketa, osobe  sa stanarskim pravom. Margita Kekelj živjela je u jednom od tih stanova, te je bila nositelj stanarskog prava. Da bi se stanarsko pravo prenosilo na nasljednike, potrebno je između ostalog da član obitelji (nasljednik stanarskog prava)  bude prijavljen kao sustanar u tom istom stanu i da u njemu živi. Božica Nušinović nije stanovala sa Margitom Kekelj, i nije bila upisana kao nositelj stanarskog prava, niti je mogla biti prema zakonu nasljednica istog. Međutim, Božica Nušinović preskočila je sve zakonske prepreke, te je zaobišla i Zakon o nasljeđivanju i Zakon o vlasništvu, temeljem kojih nesporno ne bi mogla ostvariti baš nikakva prava, ali se zato usmjerila na tužbu radi smetanja posjeda. Prema stanju spisa kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ispada da nije uopće važno što Drago Raspudić ima stan, koji je uredno platio, i čiji je vlasnik pune 23 godine, već je za hrvatske sudove upravo važno to što Božica Nušinović tvrdi da je ona zadnja imala ključeve. Sudovi su na temelju takve tvrdnje tužiteljice i svjedoka, njezinog supruga doktora znanosti Mustafe Nušinovića,  potpuno ignorirali Raspudićevo pravo  na nepovredivost vlasništva, ignorirali su i činjenicu da je Drago Raspudić stan platio u cijelosti, dok je pokojna Margita Kekelj prema priloženoj dokumentaciji uplatila stan 15 dana nakon svoje smrti???

Margita Kekelj - krivotvorena uplatnica sa datumom uplate nakon smrti

Smrtni list Margite Kekelj

 

"U to vrijeme bila sam šefica računovodstva u parketu, a problem je nastao kad je jedna uplatnica po mom mišljenju falsificirana. Navodno je pripadala Margiti Kekelj, tadašnjoj stanarki, udovici našeg radnika. Uplatnica je bila datirana na travanj 1992. godine, ali taj novac nitko u poduzeću nije vidio. Na nju se pozvao prvostupanjski sud kad je donio presudu koja ide na štetu Dragi Raspudiću, kojeg mi je izuzetno žao", kaže Hudinčec – šefica računovodstva Parketa u vrijeme kad je spor oko stana začet.

„Novac za stan od strane gospođe Kekelj stigao je 16. srpnja“, tvrdi Hudinčec, šefica računovodstva poduzeća Parket.

– „Kad sam vidjela da je na ime gospođe Kekelj uplaćen stan, znajući da je ona umrla petnaest dana prije, ja sam automatski vratila te novce. Nisu se u firmi zadržali niti jedan dan, što je evidentno po uplatnicama. Pobogu, ona je u to vrijeme petnaest dana bila mrtva. Radnički savjet Raspudiću je dao pravo na stan, čovjek je u njega ušao s troje djece. Nakon što je je mu stan dodijeljen, obitelj pokojnice se pojavila jer je shvatila da je izgubila pravo na stan. To je sva istina, spremna sam to izjaviti gdje god treba i ostajem pri tome. Žao mi je Raspudića, smatram da je u pitanju jedna velika muljaža“, ustvrdila je Hudinčec.

Dakle, novac koji je u ime mrtve Margite Kekelj uplaćen 15 dana nakon njezine smrti, vraćen je sa žiro računa poduzeća Parket na račun s kojeg je uplaćen. Netko sigurno ima saznanja o tom novcu, a taj netko sasvim sigurno zna da stan nije plaćen.

Zrcalni pečat na Ugovoru o kupoprodaji

Osim ovog bitnog pitanja, drugo je pitanje vjerodostojnosti Ugovora o kupoprodaji. Božica Nušinović, kćerka pokojne Margite Kekelj raspolaže sa više  različitih Ugovora o kupoprodaji  istog stana.

59 m2 pretvorilo se u 59 tona tereta u životu Drage Raspudića. San svakog čovjeka o sretnoj obitelji i idili u svojem domu, već 23 godine za Dragu Raspudića predstavlja noćnu mora. Ispunio je sve zakonske pretpostavke. Dobio je odobrenje Radničkog savjeta poduzeća Parket za kupnju stana.  Ugovor o kupoprodaji po zakonu ovjerio je i kod Javnog pravobranitelja, platio cjelokupnu kupovninu i porez, uknjižio se kao vlasnik, prijavio se u MUP-u...... što bi to još čovjek trebao učiniti da zaštiti svoje vlasništvo? Hoće li Javni pravobranitelj odgovarati za pečat kojim je ovjerio Ugovor o kupoprodaji, kao znak da je s kupnjom sve u redu, a nakon toga spor ipak traje 23 godine?

Zahrđalim ključevima do posjeda stana

Cijeli slučaj zakomplicirala  je  jedna mala sitnica. Božica Nušinović pred sudom tvrdi da ima neke zahrđale ključeve, stare 23 godine, koji možda odgovaraju bravi na stanu u vlasništvu Drage Raspudića, možda i ne odgovaraju, nitko to nije provjeravao, ali Nušinovićka tvrdi da ključeve posjeduje  i da je baš ona zadnja, tim ključevima otvarala vrata na spornom stanu, a da je Drago Raspudić, uz sve zakonom ispunjene pretpostavke, i uz zakonitu uplatu, nezakonito uselio.   Dakle da rezimiramo; Božica Nušinović koja nije imala stanarsko pravo, niti pravo nasljeđivanja istog, čija je majka Margita Kekelj petnaest dana nakon smrti uplatila novac za stan koji je već bio prodan, i koja je, iako već dva tjedna mrtva ipak primila novac natrag na svoj račun,  čiji pečati na Ugovoru o kupoprodaji mogu se čitati samo uz pomoć zrcala, tvrdi da ima veća prava na predmetnom stanu nego li Drago Raspudić. Isto tvrdi i doktor znanosti Mustafa Nušinović, suprug Božice Nušinović.

Prvostupanjski sud presudio je u korist Raspudića.   Županijski sud ukinuo je odluku suda prvog stupnja.

U parnicama o smetanju posjeda tužbeni zahtjev treba biti pozorno sastavljen, a treba sadržavati sljedeće:  utvrđenje da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, naredbu tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, zabranu tuženiku da ubuduće čini takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe. Obzirom da u parnicama radi smetanja posjeda tuženik je dužan uspostaviti prijašnje stanje,  proizlazi da bi Drago Raspudić morao prema zakonu uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije, točnije  predati stan mrtvoj Margiti Kekelj.

Novac vraćen Margiti Kekelj na račun

Općinski građanski sud u Zagrebu previdio je uzeti u obzir Raspudićevo pravo vlasništva. Previdio je utvrditi i nespornu okolnost da Božica Nušinović nema pravo nasljeđivanja predmetnog stana, jer da je imala to pravo, zašto bi uopće morala Dragu Raspudića tužiti radi smetanja posjeda, a svih 23 godine nije ga tužila vlasničkom tužbom, ukoliko posjeduje valjane ugovore.

Iz cijele priče proizlazi da bi Božica Nušinović nakon provedbe ovrhe nad Dragom Raspudićem i obitelji radi iseljenja i predaje u posjed živjela u tuđem stanu. Jer uspostava posjeda ne daje joj i pravo na vlasništvo. A Drago Raspudić, ni kriv, a još manje dužan, mora strepiti od iseljenja.

Pokretanje ovrhe radi iseljenja izvan zakonom propisanih rokova

Da bi postupak iseljenja ubrzali Nušinovići su ekonomskom procjenom pokrenuli ovrhu prije nego li je Drago Raspudić uopće dobio Rješenje sa Županijskog suda.  Naime, prema Zakonu, postupak ovrhe u parnicama radi smetanja posjeda pokreću se u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude o predaji u posjed.  Božica Nušinović pokrenula  je ovrhu izvan roka, i to u minusu 40 dana (deset dana prije nego li je Županijski sud donešenu odluku poslao Raspudiću???)  I ovaj propust sud je zanemario, iako je vrlo bitan, pa skoro i odlučujući.  Naime,  Člankom 5. Ustava RH propisano je: „ Svatko je dužan držati se Zakona i Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ Uz to „ Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.“  Drago Raspudić nije jednak Nušinovićima u očima sudbene vlasti. Drago Raspudić ima svu dokumentaciju zakonom propisanu koja u njegovom slučajusucima koji sude u ovom predmetu ne znače očigledno ništa. Vlasništvo koje bi moralo biti ustavom zaštićeno beznačajna je činjenica u odnosu na  zahrđale ključeve kojima maše Nušinović?

No je li  uprkos sudskim odlukama Drago Raspudić  potpuno bespomoćan?

Nije, jer predstoji mu  tužba radi isplate protiv Božice Nušinović i radi naknade štete, kako one financijske tako i zdravstvene, pa će, budu li sudovi ovako tvrdokorni i uporni Drago Raspudić osim imovine u vlasništvu Nušinovića uskoro očigledno morati ovršiti i svoj vlastiti stan da bi  povratio uloženi novac i kupovninu.

EUROPA SE OTKRILA: Otkrivamo vam “europski plan” demografske obnove Hrvatske |

EUROPA SE OTKRILA: Otkrivamo vam “europski plan” demografske obnove Hrvatske |

Datum objave: 16. rujan 2015./Piše: Nada Landeka

Potpredsjednik ECB  - Europske središnje banke useljavanje izbjeglica vidi kao spas od „demografskog samoubojstva“ zemalja EU

U svojoj izjavi za Reuters Vitor Constancio, potpredsjednik Europske središnje banke izjavio je da izbjeglice mogu zaustaviti „demografsko samoubojstvo“ Europe.

Po svemu sudeći useljavanje izbjeglica iz Sirije i Irana  vladajući iz EU vide ne kao privremenu pomoć izbjeglicama, već nasuprot,  kao trajno rješenje demografske obnove siromašnijih zemalja članica.. Posljednji potezi Mađarske, Austrije i Njemačke, a i drugih zemalja članica EU, tome govore u prilog. Privremeno suspendiranje Schengena, i to upravo u vrijeme kada su u Hrvatsku ušle prve izbjeglice jasno pokazuju namjere bogatijih zemalja.

Osim rudnih bogatstava, vode i nekretnina, Europi treba i eksploatacija radne snage

Činjenica je da su radnici iz siromašnijih zemalja jeftiniji, primaju manju plaću za svoj rad u odnosu na domicilne radnike a spremni su i na obavljanje raznih poslova samo kako bi preživjeli i prehranili obitelj. Isto tako je nesporno da je, npr. u Hrvatskoj demografska slika katastrofalna. Posljednjih deset godina umrlo je 169.000 više staraca nego li je se rodilo djece. Što znači da najviše nedostaje zdrave radne snage i mladih.  Hrvatsko stanovništvo prehranjuje 1 132 246 zaposlenih. (Podaci DSZ-a za 2013.g.).  Velik broj mladih iselio se u bogatije zemlje Europe i Amerike. U siromašnim zemljama ostali su nejačad i starci.

Prema izjavi potpredsjednika Europske središnje banke, Europa se precijenila. Europska ekonomska politika nije predvidjela „nošenje siromašnih zemalja na svojim leđima“ već upravo suprotno, nove članice EU potrebne su im ne samo zbog visoke članarine koju su dužni plaćati Europskoj uniji, već i zbog prirodnih bogatstava koje iste posjeduju. Upravo je tu nastao problem. Siromašne zemlje nemaju dovoljan broj  zdravih mladih radnika koje bi EU eksploatirala kroz zapošljavanje u domicilnoj zemlji, i kroz  njihov rad crpila resurse zemalja članica.

Jer što vrijede sva prirodna bogatstva ako nema radnika koji će prirodna bogatstva i rude pretvoriti u novac?

Otvaranje granica zemalja Europske Unije prema zemljama članicama bilo je ponajprije zbog lakšeg tranzita roba, i pojeftinjenje iste smanjenjem poreza i drugih troškova. Međutim, dogodilo se nešto neočekivano. U bogatije zemlje EU nahrupili su mladi zdravi ljudi iz siromašnijih zemalja, što je Europu zateklo. Nove članice ostale su bez radne snage koja bi pridonosila ekonomskom rastu ne samo zemalja iz koje dolaze, već i cjelokupne EU.

Stoga upravo kroz izbjeglice, u useljavanju zdrave radne snage,  potpredsjednik ECB vidi rješenje problema Europske unije.

Europska unija počinila je „demografsko samoubojstvo“, tvrdi potpredsjednik Europske središnje banke, i treba izbjeglice zadržati kao svoju radnu snagu.

Vitor Constancio naglasio je spremnost  da Europska središnja banka tiska još novca, koji je potreban za zaduživanje siromašnijih zemalja na europskom tržištu.

Poznato je naime da pojedine članice Eeuropske unije, Hrvatska pogotovo nema novca kojim bi financirala priljev tako velikog broja izbjeglica.

Da bi osigurala novac za skrb o izbjeglicama do njihove integracije u društvo, Hrvatska će se morati zaduživati kod europskih i svjetskih banaka. Već i ptice na grani znaju da kao jamstvo za zaduženje na europskom i svjetskom financijskom tržištu služe  založene nekretnine i državne obveznice. Hrvatska svakim danom sve više postaje europski sluga, dok sudeći prema najnovijim izjavama premijera RH i ministra policije upravo oni čine sve da se dodvore Europi.

Vitorio Constancio priznaje da su očekivanja Europske unije u pogledu gospodarske eurozone bila nerealna. Novca jednostavno nema dovoljno.

Iako se Europa pokazala kao dobar eksploatator radnika u Kini i Japanu, gdje je podignut veliki broj tvornica u kojima je zaposlen velik broj maloljetnika, čak  i mlađi od četrnaest godina, čija industrija je prema njegovim riječima motor pokretač Europi, to nije dovoljno da bi bogata Europa zadržala svoju financijsku stabilnost. Nadalje, nove članice Europske unije ne samo da nisu sposobne uredno ispunjavati svoje članske obveze, redovnim uplatama članarine u zajedničku blagajnu EU, već uslijed krize, a reklo bi se i „buđenja naroda“ traže i dodatnu financijsku pomoć.

"Za promjenu demografskih trendova, promicanje rađanja nije dovoljno.  Demografski rast mora biti također pojačan i kroz imigraciju. Ako se to ne učini, Europska unija imati će velike poteškoće u ekonomskom rastu a što će neposredno utjecati na dobrobit budućih generacija“ rekao je Constancio.

On je rekao da Europska središnja banka ima prostora za proširiti svoje napore za poticanje gospodarstva kroz brojne olakšice, međutim,  Europi  su potrebni i Amerika i kineska ekonomija kao pokretač europske ekonomije.

Ovakav stav ne čudi, Europa je odavno naučila biti kolonizator.

Upozorio  je da  europski potencijal ekonomskog rasta vrlo slab,  prvenstveno zbog činjenice da je sve manje zdrave radne snage na tršištu rada.  Monetarna politika je nemoćna u tom pogledu.

Velik broj useljenih izbjeglica tu bi mogao pomoći, tvrdi Constancio. S obzirom na nedostatak zdrave radne snage, zemlje članice Europe (za pretpostaviti je da tu misli na najsiromašnije) trebale bi integrirati izbjeglice u društvo i omogućiti im radno mjesto. Smatra da bi takav korak stvorio od Hrvatske i drugih siromašnijih zemalja s nedovoljnom radnom snagom novu Kinu i Japan. Europi trebaju jeftini proizvodi i jeftina radna snaga. Velik broj izbjeglica koji traže „svoje mjesto pod suncem“ i useljavanje istih u siromašnije zemlje,  za njih očigledno predstavlja idealno rješenje.

Sudeći po stavu Republike Njemačke koja je privremeno suspendirala Schengen, prema odluci Mađarske Vlade koja je zapriječila ulaz i prolaz izbjeglicama kroz svoju zemlju,  kao i postupanje Srbije koja je dala nalog vozačima autobusa koji voze izbjeglice prema Hrvatskoj da se ne zaustavljaju sve do granice sa Hrvatskom, i slijepcima je jasno na koga će pasti sav teret, i što se zapravo očekuje od Hrvatske.

Ostaje za vidjeti kako će reagirati Slovenija i Austrija nakon primitka izbjeglica u Hrvatsku

Obzirom da ministri Europske unije nisu u prošli ponedjeljak donijeli nikakvu konkretnu odluku u pogledu odgovornosti prema stotinama tisuća ljudi koji su zatražili azil u Europi ove godine, ne bi začudilo da i oni  suspendiraju Schengen a Hrvatskoj velikodušno prepuste brigu oko useljenika koje kako kažu „treba integrirati u društvo!“

Bivši portugalski ministar financija i glavni tajnik njegove Socijalističke stranke kaže da  veliki broj nezaposlenih ljudi u Europi predstavlja "destabilizaciju kontinenta".

Nezaposlenost u cijeloj euro zoni  bloka od 19-zemalja i dalje je vrlo visoka,  ali postoje velike razlike među zemljama poput Grčke ili Španjolske koje se još uvijek bore sa problemima dužničke krize, i među zemljama čvrste  ekonomske stabilnosti, uključujući i Njemačku.

Dok je broj zaposlenih u Španjolskoj pao za oko 1,8 milijun, i to  u posljednjih pet godina pa do 2014. godine, prema statistikama Europske unije, zapošljavanje radnika u Njemačkoj povećano je za oko 1,4 milijun.

Imigracija bi pomogla izbalansirati ovo stanje, tvrdi Constancio, useljavanjem nove radne snage u zemlje u kojima ista nedostaje,  dok prema njegovim tvrdnjama izbjeglice zapravo Njemačkoj ne trebaju, jer je gotovo 700.000 novih radnika preselilo u Njemačku u 2013. godini, što je otprilike dvostruko više nego do 2009. godine.

„Stopa nezaposlenosti u Europi je vrlo visoka, čak 11 posto, što destabilizira kontinent“ rekao je Constancio. Europske vrijednosti su ugrožene zbog straha da će se nezaposlenost povećati, a istovremeno se ne stvara dovoljno visoka ekonomska vrijednost.  Takvo odstupanje stvara dodatnu napetost između zemalja u Europskoj Uniji.  Razdori su sve vidljiviji, premijer grčke vlade npr. traži pomoć od EU i nastoji uvjetovati spašavanje Grčke, dok s druge strane, njemački ministar financija najavljuje odlazak Njemačke iz monetarne unije.

EKSKLUZIVNO: PRVA RATNICA PROTIV ILEGALNIH DOMAĆIH ZADRUGA PROŠLA KALVARIJU

U ekskluzivnom intervjuu predsjednica udruge za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere, Nada Landeka nam je iznjela svoja iskustva, koliko je morala napraviti, što je pretrpjala od ljudi koji su joj radi raskol. 

Koliko je Vaša udruga pomogla građanima? 

Od prvih pritužbi građana na način naplate potraživanja od strane kreditnih ureda primijetili smo da tu puno toga ne funkcionira. Prvo što nam je upalo u oči da je velik broj građana sklopilo ugovore o kupoprodaji umjesto ugovora o kreditu, i drugo jako bitno da treće pravne osobe naplaćuju potraživanja tj. rate iz kredita, iako nisu u nikakvom pravnom odnosu s zajmoprimcima.

Zbog svih tih nezakonitih radnji, i zbog straha građana da ih ne isele iz kuća i stanova u kojima su postali podstanari, išli smo osobno s njima u kreditne urede kako bismo im dali do znanja da građani nisu sami. Potom smo odmah reagirali  sa tužbama za ništetnost ugovora i zabilježbi istih na nekretninama i to  za svakog građana pojedinačno, sa podnošenjem kaznenih prijava, također pojedinačno,  i sa javnim objavama uputa građanima kako da postupaju u situacijama kada im se prijete. Sve upute i svi postupci su objavljeni na facebook stranicama Udruge Veronika Vere.  U drugoj fazi, prilikom već otpočetih ovrha na nekretninama  podnosili smo i podnosimo prijedloge za odgodu ovrhe,  tražimo očitovanja od odvjetnika koji zastupaju kreditne urede, uglavnom, koristimo sve zakonske mogućnosti za zaštitu građana. Među prvima smo obavijestili novinare Jutarnjeg lista o tome na koji  se način zapravo građani pljačkaju i u kojim razmjerima je ta pljačka zahvatila čitavu zemlju.  Nakon toga smo, u kolovozu 2013 godine  organizirali tribinu – Kreditni uredi i pljačka hrvatskih građana koja je izazvala veliku buru u javnosti jer je nakon tri godine sustavne i nemilosrdne  pljačke izgleda javnosti  tek postalo jasno što se zapravo događa.

Kakva su iskustva sa ljudima?

Ljudi su na početku bili očajni, u strahu, na rubu samoubojstva, pod lijekovima, mislili su da se nalaze u bezizlaznoj situaciji. Nakon ove tri godine sada slobodno možemo reći da su građani očvrsnuli, shvatili su da se moraju boriti za sebe i suprotstaviti se toj zločinačko-pljačkaškoj organizaciji. Jer mi možemo pomoći oko tužbi, kaznenih prijava i slično, ali građani sami moraju imati hrabrosti dati izjavu na policiji, USKOK-u,  suprotstaviti se prijetnjama lihvara  i ne dati se zastrašiti.

Drzava je obecavala ponistiti ugovore, no ipak je građane ostavila da sami to utužuju, je li to lijepo i kako vi pomažete u tom slučaju?

Za sada svim građanima koji nam se obrate pomažemo da sami podnesu tužbu kako bi izbjegli skupe odvjetničke troškove. U suradnji smo sa Udrugom diskriminiranih i nezadovoljnih građana Republike Hrvatske koju vodi sudski vještak Martin Boljevac koji se izborio za 7 odvjetnika koji imaju Ugovor sa Ministarstvom financija za besplatnu pravnu pomoć, pa je nešto lakše. Osim toga, sve provedene radnje, tužbe, zabilježbe spora, prijedloge za obustavu i odgodu ovrhe, sva očitovanja, zakonska uporišta, sve javno objavljujemo, što je građanima jako puno pomoglo, jer sve odgovore nađu na internetu i puno im je lakše boriti se. Osim toga, umrežujemo ljude, stalno ih povezujemo, javljaju nam se ljudi iz svih krajeva Hrvatske, i razmjenjujemo iskustva. Do sada smo uspjeli u tome da se dvadesetak građana već izborilo  za pravomoćne sudske presude o ništetnosti ugovora o zajmu, no tek za jedan slučaj sigurno znamo da je oslobođena i nekretnina i žiro račun, to je gdja Gordana Kolega iz Zadra, ali to je samo dokaz da se upornošću  može uspjeti.  Kasnije je lakše jer se pozivamo na riješene slučajeve.

Jesu li procesuirani krediteri i u kojoj je fazi optužnica?

Nakon što su u maju 2012 uhićeni, i cijelo vrijeme bili u pritvoru, ove godine u ožujku je podignuta optužnica protiv njih 19.  Na žalost,  zbog novog Kaznenog zakona došlo je do problema u pravnom kontinutetu obilježja kaznenog djela, pa sada pravni stručnjaci, između ostalog i autor  Kaznenog zakona  koji je stupio na snagu 01.01.2014. tumači, da nema osnova za optužnicu, već da  ih sve treba pustiti na slobodu. Ovo svoje stajalište prof. Novoselec, sa  Pravnog fakulteta  Sveučilišta u Zagrebu,  temelji na tome da po novom Kaznenom zakonu lihvarenje više ne bi bilo kazneno djelo, što je  apsolutno neprihvatljivo. Međutim, u istom tom kaznenom zakonu ima točno opisano stanje žrtava kreditnih ureda u trenutku sklapanja ugovora, odnosno u kakvom stanju su morali biti da bi im se priznalo da su bili u zabludi, a sudeći prema njihovom strahu, zabludi, prisili koja je bila nad njima, i apsolutnoj neupućenosti – nema straha da ovih lihvari ipak ne bi bili osuđeni. Problem je što su to  navodno Hrvati i  Slovenci koji su zbog svoje sumnjive povijesti prebjegli u Ameriku, tamo dobili  državljanstvo a potom su se sa američkim putovnicama i novim imenima vratili na hrvatsko tlo s detaljno razrađenim planom za pljačku. Plan je toliko rafinirano i detaljno obrađen da se s pravom nagađa da se glava cijele hobotnice nalazi upravo negdje u samom vrhu Države a da se građani pljačkaju ciljano i organizirano.  Upravo je to razlog da se vjerovatno nitko iz vlasti do sada nije zauzeo da se taj problem riješi iako je bilo i usmenih a i javnih obećanja kako će se donijeti jedinstvena odluka o ništetnosti svih tih kredita, jer se oni ne uklapaju niti u jedan važeći zakon u RH. Po Ustavu RH, ono što nije po Zakonu i u okviru Zakona, odnosno što ne podliježe ni jednom zakonu koji je na snazi, nije niti postojeće i ne mora se niti pobijati posebnim radnjama. Drugim riječima – takvi ugovori mogu se prema europskoj i prema domaćoj praksi – smatrati nepostojećima.  Jednom takvom jedinstvenom odlukom spasili bi se svi oštećeni i preplašeni, osiromašeni građani,  sudovi bi bili pošteđeni brojnih sudskih rasprava, a imovina građana očuvana od sistematske i ciljane pljačke.

Koliko ste neugodnosti doživjeli do sada?

Jako puno neugodnosti.  Doživjela sam prijetnje smrću, metkom u čelo (zbog čega je podignuta optužnica protiv osobe koja mi  se prijetila),  ubijen je odvjetnik koji me zastupao u pravnim stvarima, i Udrugu Veronika Vere  – Lujo Medvidović, mučki, sa 105 uboda nožem od do tada potpuno nepoznatog ubojice, nekog navodno psihičkog bolesnika, a meni su od tada pet puta probušene gume na automobilu, čak je podmetnuto neko željezo s namjerom trganja osovine na kotačima.  Mojim suradnicima se prijetilo i ucjenjivalo ih se,  vrijeđaju ih i maltretiraju kako privatno tako i putem interneta i facebooka,  širili su i šire užasne i gotovo nevjerovatne klevete i laži na moj račun, zadiru u potpuno privatne i obiteljske odnose pokušavajući uništiti čak i obitelj,  izmišljaju razne potpuno neutemeljene priče,  pokušavaju mi uništiti poslove,  kreiraju brojne lažne profile pa čak i facebook grupu za širenje neistina,  i prema mom mišljenju cilj im je bio, tijekom svih ovih godina  da ostanem potpuno sama kako bi bilo lakše dotući me.  Za sve što čine poduzela sam zakonske radnje, podigla kaznene prijave i privatne tužbe pred građanskim sudom radi naknade štete i čvrsto sam uvjerena da je pravda spora ali i dostižna.

Što se žrtava kreditnih ureda i štedionica iz Austrije tiče, uvjerena sam,  nakon svih stečenih iskustava da jedino jedinstvena odluka o ništetnosti ugovora o kreditu je jedino i najbolje rješenje. Sve drugo  vodi k potpunom osiromašenju građana pa čak i njihovim samoubojstvima iz krajnjeg očaja, jer dugotrajni sudski i kazneni postupci kojima neće uspješno očuvati svoju imovinu i svoj dom – nisu rješenja. Rješenje mora biti učinkovito i trenutno, a to je samo Vladina odnosno Odluka Sabora kojim se svi takvi ugovori koji su izvan zakona trajno proglašavaju ništetnima. To je moguće, uz malo političke volje, odnosno uz zalaganje  Vlade i Sabora. Dobili smo obećanje od predsjednika i ministra pravosuđa da su na putu da takvo što i poduzmu, vrijeme je da to provedu i u praksi tj. da spase građane ove zemlje od  katastrofalnog stanja u koje su upali zbog nečije odgovornosti iz vlasti. Jer građani sukladno Ustavu – moraju biti zaštićeni, kao i njihovo pravo na dom.  Na žalost, razgranatom mrežom ove lihvarske hobotnice koja  je nastala uz nečije pokroviteljstvo građani su izgubili bilo kakvu zakonsku ili ustavnu zaštitu.  Vrijeme je da se to promijeni. Stoga uskoro organiziramo Tribinu na kojoj ćemo gotovi prijedlog Odluke predočiti  medijima i poslati u Sabor tražeći hitno postupanje, a o svemu ćemo obavijestiti i Europski Parlament.

Razgovarao Toni Eterović

TUŽBA zbog "šutnje administracije" (Potrebno gotovo svakom građaninu)

TUŽBA zbog "šutnje administracije" 

                                                                             UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Tužitelji: ________________________________

Tuženik: ______________________________

TUŽBA

zbog "šutnje administracije"

I. Koristeći se svojim građanskim pravom na slanje predstavki i obavijesti, tužitelji su u ime ____________________________________________podnijeli Ministartvu _________________dana ______________ godine predstavku/obavijest o kršenju odredaba Zakona _____________ od strane _________________ te su zatražili pokretanje inspekcijskog nadzora i nadzora zakonitosti nad ___________________, odnosno usklađivanje poslovanja __________________ sa odredbama Zakona o _______________, dopunom podneska _________________________________.

Obzirom da nadležno tijelo nije u propisanom roku iz čl.42. st.3. Zakona o općem upravnom postupku izvijestilo tužitelje o podnesenoj predstavci, tužitelji su prigovorom od dana ______________ zahtijevali od tuženika čelnika tijela javne vlasti, gosp. ____________, Ministra__________________, kao i ___________________, ravnatelja Uprave ________________ da odgovori na njihov prigovor i donese potrebne odluke o inspekcijskom nadzoru i nadzoru zakonitosti.

Iako je čelnik tijela državne uprave po čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku bio dužan donijeti odluku o prigovoru u roku od 8 dana, odgovorio je pročelnik uprave za ___________neformalnom obavješću _________________ ur.br. ______________ datiranim________________. , no poslanim tek ______________.

Nezadovoljni sadržajem takvog podneska, tužitelji su zahtjevom od _____________ ponovno zatražili donošenje odluke o podnesenom prigovoru, a na koji dopis se nadležno tijelo ponovno oglušilo.

Naime, čl.122.st.3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Iz dopisa pročelnika uprave za _______________od _____________. razvidno je da isto nema ni propisanu formu ni sadržaj, niti se isti dakle može smatrati rješenjem iz tog članka.

Prema tome, obzirom da se na podnesenu obavijest nije donijela valjana odluka ni u prvom ni u drugom stupnju, tužitelji zbog "šutnje administracije" u konkretnom slučaju podnose upravnu tužbu.

Dokazi:

1. uvid u spis

2. Predstavka od _____________., zaprimljena _______________.

3. Nadopuna podneska – zahtjev za inspekcijskim nadzorom od _______________.

4. Prigovor od ______________.

5. Dopis od ___________.

6. Ponovni zahtjev od _____________.

II. Iako je već samom činjenicom nastupanja "šutnje administracije" ostvaren razlog za usvajanje ove tužbe i nalaganje nadležnom tijelu donošenje odgovarajućeg rješenja u određenom roku, tužitelji ipak ovim putem predlažu naslovljenom sudu da presudom samo riješi upravnu stvar.

Ovaj zahtjev tužitelji opravdavaju činjenicom da se nadležno tijelo u oba stupnja oglušilo o stavljenu obavijest i zahtjev, a od dana prvog podnošenja zahtjeva je proteklo razdoblje dulje od 6 mjeseci.

Nadalje, takav zahtjev opravdava i činjenica da iz sadržaja dopisa tuženika od ___________ proizlazi nesporno priznanje tuženika o nezakonitostima u radu _____________ .  Unatoč postojanju i priznanju nezakonitosti u ________________, tuženo tijelo nije poduzelo ama baš nikakvu radnju iz svog djelokruga kako bi spriječilo učestalo kršenje zakona od strane te ______________.

Ministarstvo uporno i s jasnom porukom ignorira ne samo svoju nadležnost, već i zakonsku obvezu odgovoriti na prigovor.

Zato, i navedenom činjenicom tužitelji također opravdavaju zahtjev za rješavanje ove upravne stvari pred naslovljenim sudom.

Prema tome, a u okviru odredbe čl.2. i čl.3. Zakona o sudovima prema kojima su sudovi tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom, te štite Ustavom i zakonima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske, te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom, tužitelji apeliraju na potrebu da se ova upravna stvar riješi već pred naslovljenim sudom, obzirom je riječ o posljednjoj instanci u upravnom postupku.

Prema tome, nezakonitosti su i više nego očite, te je doista nejasna indiferentnost i šutnja nadležnog ministarstva koja te nezakonitosti tolerira i dopušta, čak i unatoč dopisu Predsjednice RH. 

III. Tuženo tijelo će po primitku tužbe pokušati osporavati tvrdnje tužitelja s obrazloženjem da isto nema ovlasti za poduzimanje mjera prema ______________ zbog toga što nije donesen poseban zakon o inspekcijskom nadzoru ________________.

Međutim, navedena tvrdnja je sasvim irelevantna i između ostalog neutemeljena, između ostalog, poslovi iz nadležnosti svakog ministarstva, pa tako i ovdje tuženog tijela propisani su čl.37. Zakona o sustavu državne uprave (u daljnjem tekstu ZSDU), te su navedeni i neposredna primjena zakona, osiguravanje provedbe zakona, rješavanje u upravnim stvarima, te provođenje inspekcijskog i upravnog nadzora.

Što se tiče provođenja samog inspekcijskog nadzora, tužitelji ističu da je posao iz nadležnosti svakog ministarstva, a temeljem navedenog zakona, provođenje inspekcijskog nadzora, dok su ovlasti inspektora također izričito propisane upravo Zakonom o sustavu državne uprave kao općim zakonom koji se primjenjuje na sve inspektore, a sukladno odredbi čl.26. tog Zakona.

Prema tome, inspekcijski nadzor kao dio poslova državne uprave, a propisan Zakonom o sustavu državne uprave, obuhvaća nadzor nad praktički svim pravnim subjektima u jednom društvu, te im je funkcija kontrola zakonitosti rada i akata državnih tijela te drugih pravnih i fizičkih osoba, pa tako i tuženika.

IV. Sve i da se prihvati tvrdnja tuženog tijela da se ne može provesti inspekcijski nadzor, među poslove ministarstva i nadalje spadaju poslovi neposredne primjene zakona, te osiguranje njegove provedbe.

Neposredna primjena zakona, osiguranje njegove provedbe kao i vršenje nadzora nad zakonitošću rada sastavni  je dio poslova ministarstva.

Međutim, tuženo tijelo je potpuno neosnovano izignoriralo predstavke tužitelja, što šteti samom pravnom poretku RH dajući pojedinim osobama pravo na sustavno kršenje zakona RH.

V. Slijedom svemu iznesenom, tužitelji predlažu sudu donijeti presudu u pogledu "šutnje administracije" tuženog tijela, tako da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev.

P R E S U D A

I. Usvaja se tužba.

II Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naloži prvostupanjskom tijelu, Upravi za _____________ donošenje rješenja o predstavci tužitelja podnesenoj dana __________________. godine i zavedene pod posl. brojem _________________________ .

Datum, mjesto _____________________                                 TUŽITELJ