Nada Landeka: HBOR i pravosuđe izmislili tuženika!

28.07.2015/www.hop.hr 

HBOR i pravosuđe izmislili tuženika!

“Svatko je u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu sudsku odluku i po njoj postupiti”, kaže Ustavni sud RH. Iznimke su očito sami  sudovi i HBOR-a koji ne poštuju čak tri pravomoćne sudske odluke. Ili su pravomoćne presude obvezne samo kad idu njima na korist? Općinski građanski sud u Zagrebu, prije Stalna služba Dugo Selo, odlukom od 01.04.2015. godine pripada sudu u Zagrebu, u sudskim predmetima broj Ovr 3175/15 i Ovr 937/15 – sude nepostojećim (mrtvim) strankama, dok živima ne daju legitimitet.
Ovih dana se u žalbenom postupku pred Županijskim sudom rješava najčudniji i najnezakonitiji sudski postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa. Predmet je oformljen 1992 godine u izvršnom postupku, pljenidbenim popisom nekretnina u kojima su bile stranke Parkant d.o.o. i Fond za razvoj. Popisom su popisane nekretnine u društvenom vlasništvu čiji je korisnik bio Exportdrvo, na temelju Ugovora o prodaji poslovnog prostora Parkant-u d.o.o., iako je Zakonom bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu. Istim zakonom je propisano da akti sklopljeni suprotno Zakonu – ne vrijede i nemaju pravni značaj. Popisom su popisane i nepostojeće (izmišljene) zemljišno knjižne čestice. Fond za razvoj prestao je postojati 1992 godine. Parkant d.o.o. koji je u međuvremenu upisan kao vlasnik temeljem ZOV-a 1996 godine, prodao je 2000 godine nekretninu, tvornicu i industrijsko dvorište trgovačkom društvu Liston d.o.o. koje je u vlasništvu povratnika iz iseljeništva koji su u istu uložili svu svoju ušteđevinu. Iste te 2000 godine Općinski sud u Dugom Selu, po tadašnjem sucu i predsjedniku toga suda Arnoldu Čadi, (koji je u međuvremenu razriješen kao najljeniji sudac u Hrvatskoj zbog nerješavanja spisa) rješenjem je uknjžio Liston kao vlasnika nekretnine.
Da je postojala zabilježba ovrhe ili nečijeg tuđeg prava, sudac nije smio, niti mogao dozvoliti uknjižbu, a da ništa nije bilo zabilježeno u z.k. vidi se iz svih relevatnih dokumenata. Višemilijunski vrijedna nekretnina u koju su povratnici iz iseljeništva nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj do sada uložili više od 2.000.000 eur-a, bila je bez tereta u trenutku kupnje. Tada počinje kalvarija. HBOR se pojavio kao stranka u postupku, iako je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine utvrdio da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj stoga prema odredbama ZIP-a (koji je bio na snazi u vrijeme kad je postupak započeo) nije aktivno legitimiran. Ovrhe protiv Parkanta odbijene su iz tih razloga, i iz razloga što HBOR nema upisano založno pravo, pa stoga sud ne može provoditi ovrhu.
I nakon donošenja čak dvije pravomoćne sudske odluke višeg suda u korist vlasnika nekretnine, HBOR ipak pokreće ovrhu protiv vlasnika nekretnine (nedužnika), I Liston prestaje postojati 2009 godine, jer je nad njim namjerno otvoren stečaj da bi se eliminirao direktor društva te onemogućilo upravljanje direktoru i vlasniku, kao i da bi mu se uskratila sudska zaštita), no stečaj je obustavljen po čl. 203 (zbog nedostatnosti imovine koja je prodana prije stečaja). Po čl. 205. SZ-a – OVRHA OBUSTAVLJENA PO ČL. 203. SZ-a NE SMIJE SE PROVODITI IZVAN STEČAJNOG POSTUPKA.
Izvršni postupak pred Općinskim sudom Sesvete, Stalna sudska služba Sesvete a sada pred sudom u Zagrebu ipak se nastavlja i ove 2015 godine, iako traje već pune 24 godine. Spor radi osiguranja na nekretnini – tvornici i industrijskom dvorištu u Dugom Selu vodi se protiv nepostojećih stranaka; nepostojećeg dužnika, nepostojećeg vjerovnika i nepostojećeg ovršenika kojem godinama nastoje natovariti tuđi dug ratnih profitera. Općinski građanski sud u Zagrebu, tek je ove 2015. godine, nakon punih 11 godine, koliko je žalba “ležala u ladici” bivšeg suca Arnolda Čade koji je odlučio napustiti sud počašćen nazivom “najljeniji sudac u Hrvatskoj” sve to uz blagoslov predsjednika suda iz Sesveta Tomislava Aralice koji je bio neposredno zadužen za nadzor rada suca Arnolda Čada, konačno je proslijedio istu na Županijski sud radi rješavanja.Deset godina prekasno, jer niti jedna stranka u postupku više ne postoji.
Rješavajući žalbu iz 2004. godine u kojoj su stranke HBOR-PARKANT, u predmetu Ovr 937/15 (dakle HBOR koji nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj presudi, i Parkant koji ne postoji) viši sudovi u ove vruće dane, kada su sudovi većinom  na godišnjem odmoru “savjesno” rješavaju sudbinu nekretnine koju je ovršenik-nedužnik Liston d.o.o. kupio od dužnika Parkant d.o.o. neopterećenu tim dugom. (koji jnije bio zabilježen niti upisan u zemljišne knjige). Drugostupanjski sud usred ljeta rješavajući žalbu  staru 11 godina, u kojoj se odlučuje o sudbini višemilijunski vrijedne nekretnine, odlučuje o pravima – vjerovnika Fonda za razvoj koji ne postoji, dužnika Parkant koji ne postoji, ovršenika-nedužnika Liston-a koji ne postoji, sa strankom i predlagateljem HBOR-om koji prema odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. nije aktivno legitimiran s obzirom da nije pravni sljednik Fonda za razvoj, i koji nije ni jednoj od ovih stranaka isplatio niti lipe.
U ovom sudskom postupku načinjen je trostruki presedan: prvi je pravosudni presudan što je u ovom izvršno/ovršnom postupku pravomoćno riješeno o pravu vjerovnika/ovrhovoditelja čak tri puta u periodu od 2002. godine do danas. Općinski sudovi u Sesvetama i u Dugom Selu očigledno ne poštuju pravomoćne sudske odluke! Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda iz Velike Gorice od 01.veljače 2001. godine odbijen je prijedlog HBOR-a kao ovrhovoditelja iz razloga jer založno pravo na kojem se temelji ovrha “nije upisano u zemljišne knjige”, i zato jer sporazum stranaka utvrđenog na sudski zapisnik određuje mjeru osiguranja, i ima važnost rješenja o osiguranju a ne snagu ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha.” Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 17. prosinca 2003. godine ukinuto je Rješenje broj I-1/92od 21. rujna 2001. godine kojim je odlučeno o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a.Drugostupanjski sud presudio je, da sud nižeg stupnja treba svakako voditi računa o tome da je u ovom postupku nastupila kao vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak a ne vjerovnik Hrvatski fond za razvoj, te se radi o dvije različite pravne osobe kojoj HBOR ni u kom slučaj nije pravni slijednik, dakle, prema odredbama ZIP-a HBOR nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda. Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj od 15. prosinca 2009. godine odlučeno je ; “Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao u konkretnom slučaju, prekidaju se po sili zakona odredbe čl. 98 st. 3. Stečajnog zakona, a nakon što se ispune pretpostavke za nastavak postupka te postupka obustavlja.” Treći je pravosudni presedan što sud po zakonu nakon što su stranke prestale postojati nije obustavio sudski postupak. U navedenom slučaju ne postoji vjerovnik Fond za razvoj, ne postoji dužnik Parkant, ne postoji nedužnik / ovršenik Liston d.o.o., a vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak koji je stupio u parnicu temeljem Ugovora o cesiji prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda nije aktivno legitimiran.
Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi Ustavni sud komentirao na činjenicu da i sudovi znaju krenuti slijepim ulicama, a ne zacrtanim putem poštivanja Zakona i Ustava RH. Ukratko, vjerovnik i dužnik ne postoje, sudovi i dalje sude, a HBOR ima monopol nad sudom!
Nada Landeka

ŠOKANTNO; Crveni li se hrvatsko pravosuđe od stida?

Prosječni čitatelj koji prati hrvatske medije sve češće nailazi na skandalozne vijesti vezane uz vrlo čudna događanja u domaćem pravosuđu a kakve se u uređenim državama ne sreću ni približno tako često kao u Hrvatskoj.

Dobar dio tih nesvakidašnjih vijesti iz Domovine vezan je uz osječke sudove; zapošljavanja djece sudaca, dopisivanja sudaca s ljubavnicama i pomoć u suđenju, ljubavni problemi sutkinja koji ih dekoncentriraju na raspravama dok ljude šalju u zatvor, nestanci spisa iz zgrade suda, ulični napadi na suca gdje novine u kojima radi sestrična suca navode da je napadač građanin dok druge novine pišu da je ulični incident možda izazvao i napadnuti….i slično. Možda sličnih događanja ima i na drugim sudovima, ali na sreću ili nesreću, za njih se za sada još ne zna.

Sve do nedavno se međutim nitko nije sjetio, usudio ili bio dovoljno uporan istražiti i tzv. “ljetnja suđenja”.

Od kada je prije više od šest i pol godina dobio izvanredni otkaz, osječki pravnik Vladimir Šplajt se sam bori protiv nepravilnosti lokalnog pravosuđa čije najčudnije odluke se u pravilu donose u srpnju i kolovozu kada bi suci prema Sudskom poslovniku u pravilu trebali koristiti godišnje odmore. Te ljetne, ali i neke druge odluke su najčešće na njegovu štetu i štetu njegove sestre V.P. O slučaju učiteljice V.P. i presudi Pr-30/10, te što se sa tim spisom događalo, pogađate, baš u srpnju i kolovozu 2010. i srpnju 2014.godine, a i ranije sa izgubljenim pa rekonstruiranim spisom Pr-4/96, više u jednom od slijedećih nastavaka.

Do sada je jedini konkretniji i pravi rezultat Šplajtove borbe iz vremena bivšeg nestranačkog ministra pravosuđa Ivana Šimonovića koji je zbog suđenja suprugu, sinu i zetu razriješio predsjednicu Trgovačkog suda u Osijeku. Od kada je otišla u prijevremenu mirovinu, na Trgovačkom sudu u Osijeku više nema većih skandala. Ima li u osječkom pravosuđu još sudaca koji su “sazreli” da ih sadašnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić udalji od mogućnosti “suđenja” na dosadašnji način koji ćemo opisati u ovom članku?

HAZUD će prvi objaviti neke dokumente iz pomoćnih sudskih knjiga do kojih koliko nam je poznato u Hrvatskoj još nije došla nijedna stranka. Ovi dokumenti ilustriraju i dokazuju kako se kome sudi u Osijeku, posebice ljeti u vrijeme godišnjih odmora.

Možda će ovaj članak zaintrigirati i neke druge hrvatske građane da kao stranke iskoriste svoje pravo i za pravomoćne presude koje su ih zaprepastile i od svojih županijskih sudova zatraže na uvid “posebne knjige sjednice vijeća” iz čl.213.st.1. Sudskog poslovnika (NN 158/09)?

Javnosti i strankama je uglavnom nepoznato kako drugostupanjska vijeća odlučuju o žalbama, iako stranke osim rezultata glasanja imaju pravo znati kako se odvija dio tog izvanparničnog procesa. A kako je sudilo III Građansko vijeće Županijskog suda u Osijeku u 2011. i 2012. godini, dio toga objavljujemo u ovom članku. Iskreno se nadamo da na drugim sudovima nema ni približno toliko prepravljanja odluka i mijenjanja sudaca te da se na drugim sudovima kada stranke otkriju nepravilnosti u otpravljanju i dostavi ne uništavaju pomoćne knjige koje se prema čl. 170. Sudskog poslovnika (NN 37/14) u općem arhivu suda moraju čuvati – trajno!

Zbog preobimnog dokaznog materijala kojeg posjedujemo, ovu priču o hrvatskom, posebice o osječkom pravosuđu ćemo objaviti u nekoliko nastavaka.

Za početak ćemo se dotaknuti samo Šplajtovog radnog spora o čijem ponavljanju postupka se odlučuje 200 km zapadnije od Osijeka na delegiranom Županijskom sudu u Bjelovaru dokle nadamo se ne bi trebali dosizati dugi osječki kraci.

Na Županijskom sudu u Osijeku radni spor ovog Osječanina je najprije bio pod brojem Gž-1485/10, a nakon ukidanja presude dobio je novi broj Gž-1431/12. Ovaj broj se nalazi otisnut i na Šplajtovoj bijeloj majici s likom božice pravde Justicije koja se sudeći po boji obraza očito zastidjela ove osječke presude.

    

Za početak ukazujemo na jednu indikativnu činjenicu koja pokazuje nevjerojatnu… da li baš – “slučajnost”!? I uzavrelog 7. srpnja 2011. kada je odlučivano i odlučeno o 26 žalbi i maglovitog 22. studenoga 2012. kada je bilo 20 žalbi, oba Šplajtova predmeta su kao što se može vidjeti iz preslike zapisnika na dnevnom redu bili – posljednji!?

  

  

Slučajno ili ne?

Ako ova “slučajnost” do sada nikome nije bila čudna, nekome bi ipak trebalo biti suspektno zašto je onda u III vijeću toga 7. srpnja 2011. od 26 predmeta sudac J.G. koji je u osječko pravosuđe došao kao odvjetnik iz Subotice iako uopće nije član III vijeća nije sudio nikom drugom osim Šplajtu?

Tko je bio “taj” ili kako neslužbeno saznajemo “ta” koja je odlučila o kako se vidi na kraju zapisnika naknadnom stisnutom dopisivanju prezimena suca G. kako ne bi sudili suci III vijeća M.Ž. i D.G.?

Ako je vjerovati dopisu tajnice Županijskog suda, D.G. iz Đakova toga 7. srpnja nije bio na godišnjem odmoru?

Zašto je M.Ž. toga dana mogla odlučivati o 24 žalbe, a ne i o preostale dvije kada je pozvana i sutkinja M.N. iz V vijeća da sa J.G. iz II vijeća ukine dvije nepravomoćne odluke? Kome i kakvu odluku je sutkinja izvjestiteljica D.V. zapravo predložila tom šarolikom vijeću kada u zapisniku piše da je donesena presuda, a Šplajt je na kućnu adresu dobio pisani otpravak – rješenje!? Je li “Subotičanin” uopće bio na toj samo jednoj i to zadnjoj točki vijeća, a ako jest, jel’ pozvan samo zato da se preglasa predsjednica vijeća S.Z. i članica cijeća M.Ž.? Zašto je iz V vijeća zbog samo jedne odluke uopće pozivana i sutkinja M.N.?

Kakve su to prema Zakonu o parničnom postupku presude i rješenja koja se kako piše u zapisniku donose – “na drugi način”?

A da bi prema van sve “štimalo”, ova presuda, (iako u pisanom otpravku piše rješenje!?) je kako se vidi iz štambilja 26.VII 2011. i – pregledana.

Slučajni problem je u tome što sutkinja M.Č. koja je u štambilju parafirala da je presudu pregledala, te 2011. godine Godišnjim rasporedom uopće nije bila određena za pregledavanje pa ništa nije ni smjela pregledavati. 2011. godine je pregled i kontrolu drugostupanjskih građanskih odluka radi ujednačavanja sudske prakse mogla i morala obavljati jedino sutkinja H.R. Je li se možda čekalo da sutkinja H.R. ode na godišnji odmor pa da ovu presudu prekontrolira netko podobniji? Je li sve to baš “slučajno” pa se 15 mjeseci čekalo da se poklope neki odlasci na godišnje odmore sudaca koji su morali suditi kako bi sudili neki drugi suci iz drugih vijeća? Ili su se najmanje tri osobe udružile s namjerom da donesu ovakve sudske odluke koje su Šplajtu i drugima nanijele veliku financijsku štetu?

O tome kako je u Osijeku “normalna” pojava da i druga vijeća donose npr. rješenje kojim je prethodna odluka preinačena, a u međuvremenu se do pisanog otpravka i objave na internetu u e-Predmetu ista ta odluka – ukine, u jednom od slijedećih nastavaka.

Za sada ćemo samo ilustrirati kako se u vrlo ozbiljnim stvarima, sa nečijim novcima i životnim sudbinama u Osijeku vrlo neozbiljno ponaša i poigrava. Pa se u nečijim Gž-941/11 i Gž-1714/11 oblik i vrsta odluke pišu kemijskom olovkom, križaju i prepravljaju običnom olovkom, na internetu u e-Predmetu se objavi nešto sasvim treće, a ne bi bilo iznenađenje i da je sudski dostavljač strankama kući donio nešto sasvim četvrto?

   

No, da se vratimo Gž-1485/10. Nakon što je Općinski sud po drugi puta presudio u korist ovog Osječanina, njegov poslodavac se opet žalio u spisu pod novim brojem Gž-1431/12. Na prvi pogled vidi se da nije bilo nikakvih križanja, koreksiranja, sudaca iz drugih vijeća i čini se da je tog 22.studenoga 2012. bilo sve uredno i u skladu sa zakonom? No to je tako samo na prvi pogled. I laici zamjećuju da nedostaje sutkinja S.Z. koja je 7.srpnja prethodne godine bila predsjednica vijeća. Osim ako nije otišla u mirovinu, na drugi sud, dugotrajno bolovanje ili na sličan način opravdano spriječena, prema čl. 10. st.1. Zakona o sudovima (NN 28/13) spis se nije smio dodijeliti nekom drugom predsjedniku vijeća pa tako ni sucu D.G.

Zašto se to dodijelio D.G. ako sutkinja S.Z. toga 22. studenoga nije bila opravdano spriječena?

Odgovor na to i odgovoran za to je tada bio Z.V., sudac ovlašten za obavljanje poslova sudske uprave koji je u međuvremenu predsjedao i na dvije sjednice sudaca kada se 11.prosinca 2012. prema zapisniku od više sudaca moglo čuti o nezadovoljstvu suca D.G. radom njegovog III vijeća. Kakvo je to nezadovoljstvo bilo i što se krije iza toga eufemizma? Je li nezadovoljstvo bilo i što se se A.V., kćer suca Z.V., slučajno baš za vrijeme Šplajtovog žalbenog postupka zaposlila u istu pravnu službu iz koje je Šplajt dobio otkaz!? Ili je to bio pravi raison d’etre ovih “slučajnosti”?

Pravu istinu sasvim sigurno znaju neki suci koji se o tome nisu dužni očitovati dok netko ovlašten DSV ne predloži skidanje njihovih sudačkih imuniteta.

Tada bi i sutkinja koju je Šplajt imenovao u prijedlogu za ponavljanje postupka mogla pojasniti zašto je i od koga povezanog sa Gž-1431/12 u prijedlogu za ovrhu zatražila i prema svemu sudeći dobila oprost troškova koje je bila dužna platiti? Koliko znamo, sutkinja zbog toga do sada Šplajta još nije odvažila tužiti za klevetu kao što ga je tužio sudac Z.V. jer je na portalu dnevno.hr obznanio neke činjenice u vezi zapošljavanja sučeve kćeri.

Preinačenjem Šplajtove presude njegov bivši poslodavac a sadašnji poslodavac sučeve kćeri je uštedio gotovo milijun kuna.

Kada do USKOKA samo dopre glas i za znatno manje suspektne iznose, traže se izvidi pa ako postoji osnovana sumnja pokreće se istrage i podižu optužnice… Šplajt je USKOKU još prošle godine prijavio da se osječkoj sutkinji J.H. prijeti kako će dobiti otkaz ako ponovo donese rješenje u njegovu korist, ali do sada nije nijednom pozvan da ovu prijavu potkrijepi svojim saznanjima i predloži druge svjedoke kojima se ista sutkinja požalila. Postoji kaznena prijava i spremnost više radnika osječke Pivovare da na poligrafu posvjedoče kako im se ista sutkinja također žalila da joj se prijeti, ali za sada o tome nema nikakvih vidljivih rezultata.

Šplajtu se za sada onemogućuje da nešto više sazna i o predmetu pod sličnim brojem Gž-431/12 o kojem se navodno odlučivalo 20. prosinca 2012. Kažemo navodno jer ako se malo bolje pogleda, čini se da su se i u ovom predmetu sa brojem kojeg od Šplajtovog predmeta razlikuje samo jedna “jedinica” neke znamenke – prepravljale?

   

Nakon što mu se omogući uvid i u taj spis, možda će postati jasnije zašto je Šplajtova presuda postala pravomoćna tek na Badnjak 2012. umjesto mnogo ranije? Je li za to kriv e-Spis u kojemu se ne može tako lako prepravljati i krečiti kao u ručno vođenim zapisnicima?

Na nepravilnosti u radu Općinskog suda u Osijeku o kojemu ćemo pisati u slijedećim nastavcima, početkom lipnja se ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću u okviru svojih limitiranih ovlasti diskretno pismeno obratio i sam Predsjednik Republike Ivo Josipović. No, koliko nam se čini, prag tolerancije sadašnjeg ministra pravosuđa na ovakva suđenja gdje su za ishod zainteresirana i djeca sudaca je za sada mnogo viši od praga tolerancije bivšeg nestranačkog ministra pravosuđa.

HAZUD iz dijaspore a Veronika Vere iz Hrvatske će kao svoj doprinos poboljšanju stanja u hrvatskom pravosuđu preko ovog portala nadležnim institucijama u Hrvatskoj obznaniti dokaze koji su kod mnogih koji su do sada vidjeli dijelove prepravljanih zapisnika izazvalo nevjericu i zgražanje.

Vrhovni sud na sve češće argumentirane prijedloge osječana donosi sve više rješenja kojima se predmeti delegiraju drugim stvarno nadležnim sudovima. Osječki sudovi na taj način polako ostaju bez posla, a zatrpavaju se drugi delegirani sudovi za koje ćemo tek vidjeti slažu li se i oni s ovakvim osječkim načinima suđenja?

Postavlja se logično pitanje ne bi li u Hrvatskoj konačno netko trebao naložiti izvanredni inspekcijski nadzor navedenoga i ukloni nezdravo tkivo iz pravosuđa kako ne bi došlo do potpune sepse?

Možda već ovaj prvi članak u nizu zaintrigira i neke nadležne u Hrvatskoj da pokrenu zakonom predviđene postupke kako se Justicija zbog Gž-1431/12 i mnogih drugih presuda više ne bi ovako crvenjela od stida?

portal HAZUD