Nada Landeka: PREDSTEČAJNE NAGODBE – Izvanredan plan za pljačku preostalog |

PREDSTEČAJNE NAGODBE – Izvanredan plan za pljačku preostalog |

PREDSTEČAJNE NAGODBE – Izvanredan plan za pljačku preostalog

Dana 1. listopada 2012. godine stupio je na snagu Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a dana 21. prosinca 2012. godine Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Mali poduzetnici su stupanjem na snagu ovog zakona doslovno odahnuli, vjerujući kako će sada njihovi poslovni i financijski problemi nastali uslijed opće nelikvidnosti biti riješeni. Ni slutili nisu da je ovaj zakon donešen upravo zato da bi olakšao onima koji ne plaćaju.

Veliki klasteri,  brzo rastuće tvrtke tipa Agrokora plaćali su proizvođačima i malim dobavljačima sa odgodom plaćanja od 6 mjeseci pa i do godine dana.  Uz to privilegirani su povoljnim kreditima HBOR-a i Fonda s vrlo niskom kamatom, što je sve rezultiralo propašću malih i brzim napretkom velikih.

Većina malih poduzetnika upala je u probleme zbog poreza i nemogućnosti dogovora sa Poreznom upravom. Poduzetništvo i obrtništvo nije moglo preživjeti drugačije osim da podmiri svoje dobavljače kako bi osigurali repromaterijal za proizvodnju i rad. Mora platiti i tekuće režije i na koncu radnike. Država je na kraju, jer je ona bila ta koja je čekala, ali čekala je i velike poduzetnike.

Onda je pokrenut postupak predstečajnih nagodbi, u okviru kojih je krenuo udar na male proizvođače i obrtnike  i tapšanje po tjemenu tajkuna.

Postupcima predstečajne nagodbe koje smatra neustavnim suprotstavio se  i sudac Mislav Kolakušić: „Da su suci reagirali kad se donosio Zakon o pretvorbi i privatizaciji mislim da ne bismo dva desteljća kasnije trebali ukidati zastaru. Ovo što se događa veća je pljačka negoli što su bile pretvorba i privatizacija. Tada je uništeno jedno poduzeće koje je dano “na poklon velikom gospodarstveniku”, a sada se događa da predstečajnim nagodbama tvrtke u  propast vuku stotine drugih trgovačkih društava“ – izjavio je sudac Kolakušić za Radio 101. 

 Mišljenja malih poduzetnika i obrtnika suglasna su sa stavom suca Kolakušića. Mnogi nisu upućeni da su predstečajne nagodbe malih poduzetnika i obrtnika sve redom odbijene, a njihova imovina je stavljena na bubanj u stečajnom postupku koji pokreće FINA kao idući korak nakon odbijanja nagodbe.  Da li je mali poduzetnik stvarno dužan, da li se radi o zastari, da li postoji mogućnost prijeboja potraživanja između poduzetnika i Države, to u trenutku otvaranja stečaja nad malim poduzetnikom nitko ne pita.  Još je zanimljivije, da se upravo mali poduzetnici sa imovinom tjeraju u stečaj, sa potraživanjima od Države, ili sa sudskim sporovima u kojima ima izgleda da dobiju parnicu. OIB je postao doista veličanstvena stvar – odlično znaju koga treba dotući i gdje treba prekinuti dotok krvi  kako bi žrtva što prije preminula.

Veliki pak imaju i velike privilegije. Dužnici sa  minimalnih 60.000.000 kn pa sve do 600.000.000 kn i više blagoslovljeni su podrškom unutar koje im se omogućuje otpis i do 70% dugovanja prema državi i vjerovnicima. Na koga pada taj teret? Na leđa Države – točnije rečeno građana, jer Državu čine građani, od kojih Država živi i funkcionira, i na leđa malih dobavljača koje su tajkuni doveli u stanje nelikvidnosti predugom odgodom plaćanja.  Na kraju, i samo Ministarstvo financija u velikom broju slučajeva uzrokovalo je takvo stanje.

Poznat je ne mali broj slučajeva u kojem Porezna uprava pošalje Rješenje o ovrsi i blokira račun, unatoč činjenici da poduzetnik nije dužan jer  postoje međusobne obveze s osnove poreza i predporeza, Država ga ipak blokira, i to ne samo blokadom računa već i blokadom imovine. Kreću sudski postupci, dugotrajni, u kojima se dokazuje nečije pravo, koje na koncu, dobio ili izgubio spor slomi poduzetnika ili obrtnika, jer rijetki su koji mogu izdržati stanje dugotrajne blokade ili spora koji se otegne godinama. Na kraju se pobjeda pretvara u poraz, jer za  tvrtku ili obrt koji su klinički mrtvi godinama nema reanimacije.

Koliko je predstačajna nagodba moralna, ustavna, i zakonita – određuje opet ta ista Država koja NAŠ novac velikodušno poklanja. Zar nije Ustav jamčio jednakost svim građanima? Zar ne jamči i vlasništvo? Građani pune svojim izdvajanjima  državni proračun, novac kojim upravlja Država njihovo je vlasništvo.  Njihovo je i pravo da ukažu da je Država loš upravitelj.  Otimanjem od malih da bi se dalo velikima zločin je! U to nema sumnje!

izvor feral,

autor; Nada Landeka

Nada Landeka: Predstečajne nagodbe i otpisi dugovanja odabranima predstavljaju osnov za Tužbu zbog diskriminacije |

Predstečajne nagodbe i otpisi dugovanja odabranima predstavljaju osnov za Tužbu zbog diskriminacije |

Predstečajne nagodbe i otpisi dugovanja odabranima predstavljaju osnov za Tužbu zbog diskriminacije

Gdje god se okrenemo, u koji god slučaj taknemo, svjedoci smo diskriminatorne politike vladajućih u odnosu na pojedinu populaciju građana.  Načelo jednakog postupanja predstavlja temelj jedne zajednice te mora biti izravno primjenjiv i u području normativne djelatnosti države.

Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo kojeg građanina RH,  kao i  bilo koje osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

U Hrvatskoj diskriminacija na svakom koraku.  Ministarstvo financija diskriminira građane i poduzetnike i postupa nejednako pri naplati poreza, otpisu dugovanja, poreznom nadzoru i slično.

Ministarstvo unutarnjih poslova diskriminatorno postupa prema građanima, jednima se kaznene prijave rješavaju i progone se nedužni ili neznatno krivi, dok s druge strane se zataškavaju kaznene prijave u kojima se opisuju velike i teške pljačke ili zlouporabe.

HBOR diskriminatorno postupa prema poduzetnicima i nisu svi u jednakom statusu pri donošenju odluka o kreditiranju.  Brojni poduzetnici znaju da je često zahtjev za kreditiranja od HBOR-a samo gubljenje vremena jer nemaju šanse da im kredit bude odobren.

Ministarstvo zdravstva diskriminatorno se odnosi prema pacijentima. Onaj tko ima „jače veze“ može prije doći na red za obavljanje liječničkog ili specijalističkog pregleda, ako nema veze,  prije će dočekati da „padne u krevet“ nego li da započne liječenje.

DORH također ima popis privilegirane grupe,  a i spisak osoba  koji su na „crnoj listi“. Slično tome se ponašaju i druga državna tijela.

Hrvatski sudovi diskriminiraju pojedine građane donoseći nejednake odluke u jednakim slučajevima, zavisno od stranke koja  se tog trenutka pred sucem nalazi.

Pod diskriminacijom u domaćim pravnim propisima razumijevamo pravom zabranjeno (nedopušteno) razlikovanje među osobama ili skupinama osoba. Osobe koje se nalaze u usporednom pravnom položaju „nemaju jednake mogućnosti“ pri stjecanju i ostvarivanju prava, odnosno stavljene su u nepovoljni položaj, a za koje razlikovanje ne postoji na pravu utemeljeno pravo.

Prema čl. 14. Konvencije za ljudska prava  diskriminacija je različito postupanje za koje ne postoji razumno i objektivno opravdanje. Načelo jednakosti je OPĆE NAČELO PRAVA EU, kojim se treba ostvarivati dvostruka svrha – ekonomska i socijalna. Načelo jednakosti predstavlja temeljni oblik ljudskog prava. Stoga je i predstečajnim nagodbama  došlo do  teške diskriminacije građana. Ustavom, međunarodnom Konvencijom  je određeno da po toj osnovi nije dopušteno razlikovati pravne i fizičke subjekte.  Europska unija propisuje „PRAVO JEDNAKOG POSTUPANJA“. Dakle, diskreciono pravo koje se prečesto primjenjuje u Hrvatskoj nije  ozakonjeno pravo niti priznato zakonom, Ustavom i Konvencijama.

Izravna diskriminacija je postupanje kojim se neka osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Diskriminaciju prijavite pučkoj pravobraniteljici!

Žrtva diskriminacija ima pravo na naknadu štete. Osoba koja tvrdi ili ima dokaze da je žrtva diskriminacije može podnijeti tužbu i tražiti; da se utvrdi da su žrtvi povrijeđena prava na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzela ili propustila može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (Tužba za utvrđenje diskriminacije), žrtva ima pravo tražiti da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se diskriminacija ili njezine posljedice uklanjaju. Ako žrtva diskriminacije u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama Zakona, dužna je učiniti vjerovatnim da je došlo do diskriminacije. Teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj odnosno tuženoj stranci.

Promicanje jednakosti i zaštita svih građana pred zakonom najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.  Stoga svi građani Hrvatske  moraju imati jednaku zaštitu radi ostvarivanja jednakih mogućnosti.

Autor; Nada Landeka