Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?

Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2. čl. 214 ZOO).

Zastara završava, tj. zastara je nastupila istekom posljednjeg dana zakonom određenog vremena.

Nakon isteka roka od tri godine zastarijevaju i tražbine zakupnine i najamnine, svejedno je li dogovoreno da se plaća povremeno, ili u jednom ukupnom iznosu. U istom roku zastarijeva i tražbina naknade štete

Veliki broj građana dobiva Rješenja o ovrsi, ili im blokiraju račune bez da o tome uopće prethodno imaju saznanja, često na temelju računa starih po nekoliko, pa čak i desetak godina. U takvim trenucima kada šokantno zaključite da vam je račun blokiran, pitate se što sada.

Prvi je korak saznati tko vas je blokirao i koji sud vodi ovršni postupak. Drugi je korak da vam uruče Rješenje o ovrsi kako biste na isto ostvarili svoje zakonsko pravo na žalbu u roku 8 dana od dana primitka istog.

U žalbi možete istaknuti sva svoja prava kao  i nedostatke rješenja na kojeg se žalite. Bitni nedostaci mogu biti pogrešna identifikacija (adresa), pogrešna identifikacija čestica, pogrešno navedeni podaci o ovršnoj ispravi, ili npr. da uopće  niste nikada dobili račune na kojima se temelji ovrha, niste nikad primili nikakvu opomenu, a računi na kojima se temelji ovrha su već odavno u zastari jer su stariji od tri godine ili duže.

Prema Zakonu o obveznim odnosima zastara za povremena davanja, među kojima su i računi za komunalne usluge, nastupa tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog davanja, doslovno rečeno, ako je na računu pisalo da ga trebate platiti 20. prosinca 2010. godine, zastara je nastupila 21. prosinca 2013. godine.

Zakonom o obveznim odnosima propisano je; “Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.”

Za pravne i fizičke osobe zastarni rok je jednak!

Rok zastare od tri godine, osim za komunalne usluge vrijedi i za tražbine osiguravatelja iz ugovora o osiguranju. No, tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

Nakon isteka roka od tri godine zastarijevaju i tražbine zakupnine i najamnine, svejedno je li dogovoreno da se plaća povremeno, ili u jednom ukupnom iznosu. U istom roku zastarijeva i tražbina naknade štete. Ona se računa od dana kad je oštećenik doznao za štetu te tko je osoba koja je štetu učinila. Mogućnosti su brojne, istražite svoja prava prije nego platite nešto i informirajte se što plaćate.

Razlikuju se zastarni rokove za ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i rokovi na temelju pravomoćne ovršne isprave

Pitanje nastupa zastare potraživanja utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom odnosno prekida i ponovnog postupka nije jednostavno kako se čini. Naime situacije su različite od slučaja do slučaja, što zbunjuje osobe koje nisu pravnici.

Zakon o obveznim odnosima u čl. 233. propisuje rok od deset godina za nastup zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugoga javnog tijela nadležne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.

Dakle, protekom roka od deset godina od nastupa pravomoćnosti, odnosno od proteka roka za dobrovoljno ispunjenje koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom, nastupa zastara potraživanja.

Međutim, zastara se prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241 ZOO-a).

Ovakav prekid zastare neće biti uzet u obzir ako se tužba/prijedlog za ovrhu povuče, bude odbačen ili odbijen, ili ovršna isprava bude stavljena izvan snage.

Ukoliko je do prekida zastare došlo, dakle, ispunjeni su uvjeti iz članka 241 ZOO-a, tada zastara počinje ponovno teći u punom roku od 10 godina od dana kada je postupak po tužbi/prijedlogu za ovrhu okončan, a ranije proteklo vrijeme uračunava se u novi rok.

U praksi to izgleda ovako;

Pravomoćnom i ovršnom presudom suda utvrđeno je potraživanje vjerovnika prema dužniku u određenom iznosu. Presuda je pravomoćna i ovršna a rok za dobrovoljno ispunjenje istekao je 15. srpnja 2000 godine. Strogom primjenom odredbi 233. ZOO-a, ako vjerovnik ne pokrene ovrhu u roku od 10 godina, zastara nastupa 16. srpnja 2010 godine.

Podnese li vjerovnik prijedlog za ovrhu 14. srpnja 2010 godine, na nekretninama ovršenika, sud će donijeti Rješenje o ovrsi.

Ukoliko na ročištima za javnu dražbu ne bude zainteresiranih kupaca za nekretninu, doći će do obustave ovrhe. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja vjerovnika počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, jer je do obustave došlo iz razloga za koje nije odgovoran vjerovnik (primjena čl. 245 ZOO-a).

Ako do obustave dođe iz razloga za koje je odgovoran vjerovnik ili njegova pasivnost, tada se on ne može pozvati na činjenicu da je pokrenuo ovršni postupak 14. srpnja 2010 godine, pa po obustavi ovrhe ponovno pokrenuti naplatu novim prijedlogom za ovrhu npr. 24. ožujka 2011 godine, jer će ista po žalbi dužnika/ovršenika i istaknutom prigovoru zastare biti obustavljena iz razloga nastupa zastare protekom roka od 10 godina od pravomoćnosti presude.

Razlozi u kojima je za obustavu ovrhe odgovoran vjerovnik;

Prijedlog za ovrhu od 14. srpnja vjerovnik je povukao ili je bio odbačen kao neuredan, ovrhovoditelj u ovršnom postupku nije predujmio trošak ovrhe, nije osigurao sve potrebno za opremu i smještaj pokretnina (ako su iste predmet ovrhe).

Kod ovrha u tijeku na temelju pravomoćne i ovršne presude ista će se provoditi dok god postoje zakonski uvjeti i dok se vjerovnik ne namiri u cijelosti. Ostala potraživanja koja čekaju na naplatu mogu otpasti uz ostvarenje zakonskih uvjeta kojima je propisana zastara.

Zastara prava

Pretpostavke zastare jesu; 1) nepodignuće tužbe u rokovima i 2) protek zakonom određeno vremena (zastarni rok).

Zastara počinje prvi dan iza dospjelosti (dan dospjelosti tražbine ne uračunava se). Ako se obveza sastoji u nečinjenju, propuštanju ili trpljenju, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio protivno obvezi. Zastara završava, tj. zastara je nastupila istekom posljednjeg dana zakonom određenog vremena.

Opći zastarni rok prema ZOO iznosi 5 godina. No ima i posebnih rokova od 3, 2 i 1 godine. Trogodišnji zastarni rok vrijedi za međusobne tražbine nastale iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga, za tražbine zakupnine, najamnine i tražbine naknade štete računajući od dana kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila.

 Jednogodišnji zastarni rok predviđen je za tražbine koje se odnose na isporučenu električnu energiju domaćinstvima, za toplinsku energiju, plin, vodu, održavanje čistoće i dimnjačarske usluge. Tražbine za različite pretplate kao što su radio i televizijska pretplata, pretplata za povremene tiskovine te tražbine za poštanske usluge i korištenje telefona, zastarijevaju također za godinu dana.

Tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom nadležnog tijela, kao i sudskom nagodbom, odnosno nagodbom pred nadležnim državnim tijelom te javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Učinak zastare;

Nastupom zastare u pravili se ne gasi samo subjektivno pravo. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (st. 1 čl. 214) ZOO. To znači da se zastarjelo pravo ne može prisilno, putem suda ostvariti.

Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti, već isključivo temeljem prigovora tužene strane. Ne istakne li tuženik/dužnik/ovršenik prigovor zastare, sud će postupati s tužbom ne obazirući se na zastaru.

Autor; Nada Landeka