Vlade RH protekom vremena mijenjaju se, dužnicima nelegalnih kreditora vrijeme curi
Datum objave: 02.02.2016./hazud.hr /E.H.
Dana 18. rujna 2015. godine jednoglasno su u Hrvatskom saboru izglasane Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim izmjenama su unijete promjene o ništetnosti ugovora o kreditima sklopljenim sa kreditorima koji nisu imali potrebna ovlaštenja za isplate kredita na području Hrvatske, izmjene o obustavi ovrhe do odluke o ništetnosti ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata, i izmjene o nadležnosti sudova kojim izmjenama je regulirano da su za sva pitanja oko legaliteta ovih kreditnih poslova nadležni hrvatski sudovi.
Tihim treptajima srca na saborskoj galeriji odluku saborskih zastupnika iščekivali su i dužnici austrijskih RBA zadruga i nekoliko članova udruge Franak. Naime, u Saboru RH toga dana odlučivalo se o njihovim sudbinama. I predstavnici udruge Franak baš kao i oštećenici nelegalnih austrijskih RBA i drugih nelegalnih domaćih i stranih kreditora prošli su mukotrpan put do donošenja te odluke.
Brojni su dužnici iseljeni iz svojih domova, blokirani su im imovina i bankovni računi, pogled u budućnost neizvjestan je.
Cijeli ovaj problem je još prije dvije godine uočila i novinarka portala www.hazud.hr iwww.hop.hr Nada Landeka, koja je svo slobodno vrijeme posvetila razotkrivanju ove velike pljačke od strane nelegalnih kreditora. Landeka je još od razotkrivanja afere s kreditnim uredima čiji su predstavnici kroz brojna trgovačka poduzeća doslovno otimali nekretnine svojih dužnika dobro proučila njihov sistem i način rada. Ugovori o kreditima sklapani su na brzinu, u obližnjim kafićima, preko posrednika, kod javnih bilježnika druge ugovorne strane gotovo nikad nije bilo na potpisu ugovora, vrlo često dužnici nisu niti razumjeli što sve potpisuju. Ugovori o kreditu i javnobilježnički akti imali su brojne pravne nedostatke na koje su sudovi bili dužni paziti po službenoj dužnosti, ali nisu pazili. Umjesto da ugovore o kreditima koji su sklopljeni sa ilegalnim kreditnim institucijama proglase po službenoj dužnosti ništetnima, sudovi su donosili rješenje o ovrsi, rješenje o dosudi, o iseljenju….
Građani RH našli su se u zatvorenom krugu iz kojeg gotovo da i nije bilo izlaza. Mnogi su se ubili, velik broj je završio u bolnicama zbog brige i proživljenog stresa, većina je živjela, a mnogi još uvijek žive, u potpunom beznađu.
Toni Eterović koji je oštećenike okupio u Ambasadu mirotvoraca započeo je vrlo dobru protudužničku kampanju na svojem portalu Udarno.hr koja je na žalost završila neslavno. Eteroviću su zabranili pisanje na portalu. Oštećenici RBA nelegalnih austrijskih zadrugapotom su se razvodnili u nekoliko grupa, razdvojeni u načinu razmišljanja i pronalaženju rješenja. Ponekad su se slagali oko zaštite zajedničkih interesa, ponekad su se i sukobljavali. Nepotrebno, jer svi su imali jednak problem, kredite sklopljene sa nelegalnim kreditnim institucijama, u koje su startali sa malim iznosom duga, kroz godine je otplaćen iznos koji je odgovarao glavnici, međutim ista se nije niti malo smanjivala otplatom kredita, nego je naprotiv, tek malo načeta kamata. U međuvremenu im se nekretnina našla na „bubnju“, a glavnica i kamata ostajale su gotovo jednake. Bezobzirno su im otimali nekretnine. Lihvarske zadruge manipulirale su imenima, novo registriranim trgovačkim poduzećima za prodaju nekretnina, manipulirale su i privremenim OIB-om. Austrijske zadruge žestoko su se suprotstavljale borbi oštećenika i pri tom koristile sva moguća sredstva i poznanstva, sve do vrha države.
Oštećenici su se razišli i u metodama rješavanja. Dok su jedni sugerirali nagodbe i dogovore sa nelegalnim zadrugama, drugi su se zalagali za proglašenje ništetnim ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata. Najčešće je dužnicima nelegalnih zadruga sugerirano podizanje tužbi radi ništavosti, zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja obzirom na njihovo nelegalno financiranje na području Hrvatske, kao i zbog brojnih nedostataka u kreditnoj dokumentaciji. Od izostanka Apostilla (nadovjere), zatim do prijevoda ugovora o kreditu, potpisa druge strane, nedostatka međunarodne punomoći, i na koncu, najbitnijeg nedostatka, upitnik koji još uvijek visi u zraku, kako su uopće javni bilježnici utvrdili identitet davatelja kredita obzirom da isti nije imao registriranu podružnicu na području Hrvatske.
Svi ti pravni nedostaci elaborirani su u niz tekstova objavljenih na našem portalu, i u pismu koje je HAZUD uputio predsjednici RH, a osobno ga je i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović predala novinarkaNada Landeka, koja je predsjednicu posjetila zajedno sa Nenom Koljajom, poduzetnikom iz Posedarja kojeg su nelegalne austrijske zadruge ovršile gotovo do gole kože te sa drugim oštećenicima i odvjetnicom Ines Bošković Sorić.
Ova složna ekipa prilikom posjeta Pantovčaku, obrazložila je predsjednici sve probleme oko austrijskih RBA zadruga, kao i o teškoj situaciji u kojoj su se našli dužnici zbog činjenice da se pred hrvatskim sudovima legalizira nelegalno i protuzakonito.
U svakoj drugoj državi sa funkcionalnim pravnim sustavom, takve nelegalne institucije imale bi trajno zabranjen rad u zemlji u koju su došli, a uz to bi još i platili visoke kazne i poreze.
Za razliku od tih drugih pravno uređenih zemalja, u Hrvatskoj su lihvare i lihvarske tvrtke i zadruge dočekali objeručke, oprostili im poreze, a za uknjižbu u zemljišne knjige i otimanje nekretnina „pronašli su im i rupu u zakonu.“ Nakon što je saborski zastupnik Damir Kajin koji je gotovo pa jedini prepoznao ovaj težak oblik krimena nad hrvatskim građanima, načeo ovu temu iz saborske govornice, te organizirao dvije konferencije za medije na kojima je istaknuo ovaj značajan problem, najveće iznenađenje je bila činjenica da su predstavnici nelegalnih austrijskih RBA i drugih zadruga unaprijed bile upoznate sa svim planiranim, te su novinarima i prije održane konferencije za tisak u više navrata podijelili priopćenje koje je bilo dijametralno suprotno od iznešenog od strane oštećenika, i kojim priopćenjem su te nelegalne austrijske zadruge dale same sebi legitimitet u Hrvatskoj, pravdajući se da je „sve po zakonu“.
Damir Kajin precizno je elaborirao, gotovo svakodnevno u Saboru o svim nepravilnostima. Medijskim istupima oštećenika Nene Koljaje, tajnice HAZUD-a i novinarke Nade Landeka, te Damira Kajina, kao i pismom predsjednice RH upućenom institucijama, postiglo se da je problem nelegalnih kreditnih ustanova postao problem broj 1 za koje nužno treba HITNO pronaći adekvatno rješenje.
O ovom problemu Landeka je rekla i ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću prilikom zajedničkog gostovanja na Hrvatskom radiju u radijskoj emisiji o ovrhama, a jednako pitanje postavila je i ministru financija kada su se tadašnji ministar Linić i njegov pomoćnik Šegon još 2013. godine jednoglasno složili – takvi ugovori o kreditima su nelegalni i ništetni. Međutim, ugovori nisu poništeni, ovrhe nisu obustavljene, niti su izjave aktualnih ministara i političara umanjile agoniju dužnika.
Ovrhe i deložacije su se nastavile, ali se isto tako nastavila i borba oštećenika nelegalnih kreditnih zadruga i kreditnih ureda.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da se u Saboru izglasa amandman kojim se ovrhe obustavljaju, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ipak je konačno donešen u rujnu 2015. godine.
Nakon silnog truda, elaboriranja, velikog broja tekstova, i medijskog istupanja oštećenika i saborski zastupnici iz prošlog saziva Sabora konačno su shvatili da nezakonito i nelegalno ne može postati pravno valjano i legalno.
Međutim, sudovi jako sporo donose odluke. Iako je odgoda ovrhe i presuda radi ništetnosti odluka od iznimne hitnosti i značaja za dužnike/ovršenike, nedefiniranost Zakona i njegova primjena usporili su donošenje sudskih odluka koje ovršenicima život znače.
Nema komentara:
Objavi komentar