PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

Datum objave: 08. veljače 2016./HAZUD/Urednik

POBOJNOST UGOVORA   

Pobojnost ugovora pojam je koji označava da ugovor stvara namjeravane pravne učinke kao i valjani pravni posao, ali da ti učinci mogu biti poništeni. Važno je naglasiti da se pobojne pravne poslove može izjednačiti s valjanima i oni će proizvoditi namjeravane učinke tako dugo sve dok ne budu poništeni, ako uopće budu poništeni. Također, pobojnost na postoji u općem interesu, tj. sud na nju ne pazi po službenoj dužnosti.

Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje te kad je to zakonom ili posebnim propisima određeno. Ograničena poslovna sposobnost javlja se kao razlog pobojnosti pravnog posla samo u slučaju kad ograničeno sposobna osoba zaključi pravni posao bez odobrenja svojeg zakonskog zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Mane volje koje izazivaju pobojnost pravnog posla jesu prijetnja, zabluda i prijevara. Druge razloge pobojnosti predviđene zakonom nalazimo u povredi načela jednake vrijednosti činidaba(ekvivalentnost prekomjerno oštećenje), i pravnim radnjama dužnika na štetu vjerovnika. Po pozitivnim propisima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, tj. ako zbog njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, pod uvjetom da nije znao niti morao znati za postojanje uzroka pobojnosti.

Osobe ovlaštene na traženje poništenja jesu stranke u poslu, a iznimno i neke treće osobe. Od stranaka poništenje može tražiti ona u čijem je interesu pobojnost ustanovljena.

Poništenje pobojnog pravnog posla može se tražiti u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile ako je zaključen pod prijetnjom ili prisilom (subjektivni rok). Krajnji rok za poništenje je tri godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok). Za neke slučajeve predviđeni su posebni rokovi, tako da je rok za osobu koja je bez potrebnog odobrenja sklopila pravni posao za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti tri mjeseca od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti. Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni objektivni rok od godinu dana računajući od dana sklapanja pravnog posla. Svi navedeni rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo na zahtjev za poništenje.

NIŠTETNOST UGOVORA

Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima. S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo).

Ništetnost, ništavost ili ništavnost  (primjerice ugovora), pojam koji označava da sklopljeni ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan. Ipak, važno je naglasiti kako nije točno da ništetan ugovor ne stvara nikakve pravne učinke, jer u slučaju ispunjenja strane mogu zahtjevati vraćanje ispunjenog, a može nastati i odgovornost jedne strane za štetu drugoj strani. Također, važno je naglasiti i to kako na ništetnost pazi nadležni sud po službenoj dužnosti.

Razlog ništetnosti je protivnost ugovora javnom poretku, odnosno ustavu neke zemlje. Protivnost ustavu ne znači samo protivnost ustavnim načelima nego i konkretnim odredbama ustava.

Osim toga, pravni posao ništetnim čini i protivnost pojedinim prisilnim propisima, protivnost moralu društva, a Zakon o obveznim odnosima (ZOO) točno predviđa i druge određene razloge.

Razlozi ništetnosti u svezi sa stranama i očitovanjem volje

Razlozi za ništetnost su sljedeći: poslovna nesposobnost, nepostojanje suglasnosti tijela pravne osobe, fizička sila, školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i zabrana sklapanja ugovora jednoj strani.

Razlozi ništetnosti u svezi s činidbom i objektom činidbe

Predmet ugovorne obveze (činidba) mora biti objektivno moguća, odrediva i pravno dopuštena.

Razlozi ništetnosti u svezi s pobudom

Pobuda je nedopuštena kad je protivna javnom poretku, odnosno ustavu zemlje.

Razlozi ništetnosti zbog nedostatka oblika

Kad propis određuje oblik u kojem ugovor mora biti sklopljen, a i kada same ugovorne strane odrede oblik kao pretpostavku valjanosti ugovora, izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti.

Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla.

RAZLOZI ZA NIŠTETNOST

Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad, nedostatak potrebnog oblika. Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora – utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari). To vrijedi, međutim, samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Ništetan ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke.

Osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje, i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Ako je ugovor ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može (ali ne mora) odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane, a to je ona koja je u vrijeme sklapanja posla znala ili morala znati za navedene razloge ništetnosti, za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala.

Među pravnim posljedicama ništetnosti predviđena je i odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog posla. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti posla znala ili prema okolnostima posla morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dakle, pored ugovornih strana i treće osobe od kojih ponajprije državni odvjetnik i državni pravobranitelj. Pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno.

Izvanredni pravni lijekovi  – Poništavanje i ukidanje rješenja i oglašavanje rješenja ništavim

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

Zakonom o općem upravnom postupku (dalje u tekstu ZUP), Zakonom o upravnom sporu (dalje u tekstu ZUS) te Općim poreznim zakonom (dalje u tekstu OPZ) definirani su načini intervencije u pravomoćne odluke javnopravnih tijela, ukoliko su pravomoćni akti opterećeni nedostacima, koji imaju štetne posljedice za interese stranaka ili za javni interes. Pravomoćna se odluka može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. U nastavku će se pobliže objasniti dva izvanredna pravna lijeka – poništavanje i ukidanje rješenja te oglašavanje rješenja ništavim.

• Poništavanje i ukidanje rješenja izvanredni je pravni lijek koji je detaljnije propisan odredbama ZUP-a u člancima od 128. do 132. U skladu s navednim odredbama, moguće su dvije varijante, odnosno poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja te ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo.

ZUP –   OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

Oglašivanje rješenja ništavim

Članak 128. (1) Rješenje će se oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

(2) Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

(3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba (nije omogućeno pravo na žalbu). Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.

(4) Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

Što se tiče nezakonitog rješenja, isto se može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci. U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. Poništiti se može rješenje ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela ili ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena. Bitno je naglasiti da se u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Nadalje, zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, zatim ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, te ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, a to se ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava (u tom slučaju stranka ima pravo na naknadu stvarne štete).

Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo.

Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo ili tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor.

2) Ništavost upravnog akta je težak oblik nezakonitosti s teškim pravnim posljedicama. Ništavo rješenje nema pravni učinak, a u slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i svi pravni učinci tog rješenja. Stoga je oglašavanje rješenja ništavim moguće samo u izričito navedenim slučajevima u članku 128. ZUP-a, kako slijedi:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Nadalje, sukladno odredbama istog članka, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, u svako doba.

PONIŠTAVANJE I UKIDANJE  NEZAKONITOG SUDSKOG RJEŠENJA

ZUP-Članak 129.

(1) Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.

(2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti:

1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.

(3) U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

(4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo

Članak 130. (1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:

1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,
2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,
3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.

(2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.

Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja

Članak 131.(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

(2) Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojiNAČELO ZAKONITOSTIm slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

(3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

Povrat imovine stečene bez pravne osnove

Članak 132. ZUP-a

U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

NAČELO ZAKONITOSTI – (POVREDA ZAKONA KAO RAZLOG UKIDANJA PRAVNOG AKTA)

Tijela koja rješavaju upravne stvari dužna su donositi upravne akte na temelju zakona, drugih propisa državnih tijela te općih akata pravnih osoba koje one donose temeljem javne ovlasti. To načelo uključuje kako osiguranje formalno-pravne zakonitosti (poštivanje postupovnih pravila o načinu vođenja postupka u svim fazama, utvrđivanje pravoga stanja stvari, poštivanje propisa o obliku i dijelovima upravnog akta), tako i osiguranje materijalno-pravne zakonitosti (pravilnu primjenu materijalnih propisa na osnovi kojih se odlučuje u konkretnoj stvari).

To krucijalno načelo upravnoga pravnog sustava sadrži odredba članka 19. Ustava Republike Hrvatske.