Ovršna mafija u sprezi s politikom i službama ne skida se Hrvatima sa grbače
Datum objave: 27. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZU
Djelatnici kreditnih ureda, kreditni posrednici, posrednici nelegalnih austrijskih zadruga, uhode i prate svoje žrtve, o njima imaju prikupljeno jako puno podataka, naročito o imovnom stanju, osobnom životu, kao i o socijalnom statusu što potkrjepljuje činjenicu da su kreditni posrednici zapravo pripadnici udbo-mafije koja kroz kreditne urede provodi organiziranu pljačku građana. Tko bi drugi smio i mogao baratati tolikim brojem informacija o građanima, o njihovim poslovima, imovini, članovima obitelji – osim onih kojima je moguće prisluškivati, pratiti, hakirati elektroničku poštu – a to su tajne službe u sprezi s mafijom
Osnivači tvrtki koje se bave kreditnim poslovanjem, osnivači kreditnih ureda u Hrvatskoj mahom su koji su prije dvadesetak godina počinili u Hrvatskoj i Sloveniji određena kaznena djela, a potom su izbjegli u Ameriku i druge strane zemlje. Od tamo su uspjeli ishoditi rehabilitaciju, strano državljanstvo i strane putovnice, te su se s ratnim profitom tj. novcem opljačkanim za vrijeme rata vratili u Hrvatsku i ponudili isti u kreditnim aranžmanima kao tzv. investitori.Zakon i Ustav trebali bi biti najsnažniji institut u Državi, a u Hrvatskoj je najjači i najsnažniji zakon udbo-mafija
Kroz istražni postupak dokazano je da su kreditni uredi poslovali nezakonito, odnosno da su uhićene osobe – djelatnici tih kreditnih ureda počinili kaznena djela, za što im se temeljem pravomoćne optužnice sudi pred Županijskim sudom u Zagrebu. Organizatori nelegalne prodaje kredita Raiffaisen austrijskih zadruga i njihovi posrednici još uvijek nisu pravomoćno optuženi iako je istraga u tijeku., dok je sam postupak kreditiranja i ovrhe vrlo sličan kreditiranju putem kreditnih ureda. Unatoč toj bitnoj činjenici, brojni građani RH još uvijek strepe da ne ostanu bez svojih domova koji su Ugovorima o kupoprodaji prenešeni na lihvare/kamatare, lažne investitore koji su pod krinkom investicija došli u Hrvatsku otimati i pljačkati. Računi dužnika tih kreditnih ureda redom su blokirani temeljem bjanko zadužnica i administrativnih zabrana koje su u FINU na naplatu predale tvrtke s kojima ovršenici nisu ni u kakvom vjerovničko-dužničkom odnosu.
Branko Šegon, pomoćnik bivšeg ministra financija Linića pod pritiskom javnosti 2014. godine izjavio je da su svi ti krediti nelegalni!
“Od jeseni bi takvi ugovori trebali biti nevažeći. Istodobno, država ‘česlja’ sve kreditne institucije, imovinu vlasnika i porijeklo novaca. A tamo se okreću stotine milijuna kuna bez ikakvog nadzora”– rekao je Šegon u Dnevniku Nova TV.
“‘Mi ćemo zatražiti putem ureda za sprečavanje pranja novca porijeklo tog novca, od kuda on dolazi jer sumnjamo da se radi o novcu koji dolazi iz kriminalnih aktivnosti‘, kaže Šegon. Inspekcija je utvrdila da rupe u zakonu nisu koristili samo domaći prevaranti već i stranci. Tržištelihvarskih kredita i financijskog inženjeringa popelo se na više od 3 milijarde kuna.”
Bivši premijer Zoran Milanović, neposredno pred parlamentarne izbore 2015 godine iznio je jednako mišljenje; Milanović je prilikom boravka na Rabu rekao novinarima “da tu postoji problem ljudi koji su uzeli one nesretne kredite preko Raiffeisen zadruge“.
‘To je jedna vrlo mutna priča, nema puno takvih slučajeva u Hrvatskoj…To nije normalna situacija. Dakle, nisu išli ti kreditori u Garešnicu i Babinu Gredu, nego su došli ovdje, prvi red do mora, ljudima koji nisu u biti kreditno sposobni za tu vrstu kredita, velikodušno davati novac, u biti ih kamatariti’, rekao je Milanović
Pred nekoliko Općinskih sudova donešene su pravomoćne sudske odluke kojima se nalaže deblokada imovine žrtava kreditnih ureda, deblokada njihovih žiro računa – no računi dužnika u FINI su i danas blokirani i to od tvrtki DUHOVA. Kreditni uredi koji neposredno isplaćuju novac u gotovini, nakon sklapanja lihvarskih ugovora (i do 100% kamatom) NESMETANO posluju i danas, ugovaraju kredite, isplaćuju novac u svojim uredima, ovršuju građane zadužnicama ispunjenim iznosima od 500.000,00 kn. Ovršenicima sjedaju na svu imovinu, (glavnica i kamata), pa tko je jednom blokiran, gotovo da se nikad više ne može izvući iz dužničkog ropstva.
Nekoliko puta je Ministarstvo financija i obavještavano (pismeno i usmeno) o adresi tih kreditnih ureda, kao i o činjenici da oni u tim uredima isplaćuju gotov novac iz kredita, ali ništa se nije dogodilo…. baš suprotno, Ministarstvo financija najčešće bi nakon prijave poslalo financijsku inspekciju i nadzor upravo prijaviteljima. I ne samo to, izdavanjem privremenog OIB-a nelegalnim kreditorima, sama institucija koja je zadužena za poštivanje zakona i Ustava podržala je svojim postupcima nelegalno i nezakonito financijsko poslovanje nelegalnih kreditnih ureda i posrednika kao i kršenje zakona. I ne samo da su nadležna Ministarstva – pravosuđa i financija više puta obavješteni o nezakonitostima, već im nelegalni kreditori ispred nosa lijepe letke i oglase za prodaju kredita. A ipak su neuhvatljivi?? To doista upućuje na čvrstu spregu politike, institucija, mafije, policije, DORH-a koja nelegalnim kreditorima, lihvarima i pljaškašima omogućuje višegodišnju nesmetanu pljačku imovine građana i nezakonite blokade žiro računa.
Poznato je da je u aferi „KREDITNI UREDI“ i “NELEGALNE ZADRUGE sudjelovalo nekoliko različitih pravnih subjekata, dok je sistem gotovo jednak u oba slučaja
1) Na više mjesta otvorili su kreditne urede u kojima su građani sklapali ugovore o kreditu (najčešće na hodnicima)
2) novac je davao tzv. investitor iz Amerike, Kanade, ili neke druge strane zemlje,
3) zadužnice su se davale trgovačkom društvu koje uopće nije sudjelovalo u kreditnom odnosu, a ne kreditnom uredu, ni investitoru,
4) rate “kredita” građani su po nalogu uplaćivali potpuno nepoznatim tvrtkama, za koje do tad nisu ni čuli, a tijekom otplate promijenjeno je nekoliko različitih tvrtki
5) žiro računi blokirani su od strane potpuno nepoznatih trgovačkih društava s kojima osobe koje su novac dobile od tzv. investitora – nemaju apsolutno nikakve veze.
6) Krediti Raiffasen austrijskih zadruga isplaćivani su temeljem ugovora koji nisu sastavljeni po zakonu Republike Hrvatske, austrijske zadruge nisu imale otvorene podružnice u Hrvatskoj, javnobilježnički akti nisu potpisani i ovjereni u skladu sa zakonom, ugovori nemaju nadovjeru (Apostille), dok odvjetnici koji ih zastupaju nemaju međunarodnu punomoć za zastupanje. Ovršni postupak vode ovrhovoditelji, strane zadruge čija je aktivna legitimacija u postupku upitna.
Logistika između kreditnih ureda funkcionira savršeno. Brojni i danas još uvijek nesmetano posluju na više mjesta širom Hrvatske, iako nemaju potrebnih dozvola od Ministarstva financija, isplata novca koju vrše u tim uredima – nije prijavljena nekoj državnoj instituciji, npr. Hrvatskoj narodnoj banci ili HANFI, odnosno Ministarstvu financija.Sve državne institucije u Hrvatskoj upozorene su na niz nezakonitosti u isplatama zajmova, kredita i sl. Poznato je da na otete nekretnine ne plaćaju porez, a za tvrtke koje su naplaćivale potraživanje – Ministarstvo financija tvrdilo je da su iste ugašene i da ne posluju, što nije točno, jer se jednostavno može potvrditi uvidom u javnu evidenciju dostupnu građanima na stranicama Sudskog registra i FINE.
Istovremeno se nameće pitanje, tko je to toliko moćan i nedodirljiv da ustrajno može i smije nesmetano kršiti zakon i poslovati bez dokumentacije i dozvola, provoditi nelegalne ovrhe, blokirati račune građana mimo zakona i sl.?RBA ZADRUGE i male Banke iz Austrije isplaćivale su Hrvatima kredite na području Hrvatske tijekom više od deset godina. Posrednici koji su posredovali u dogovaranju tih kredita naplaćivali su proviziju za posredovanje u kreditima, na koji nisu platili porez, baš kao što je još uvijek nejasno jesu li te iste zadruge platile porez u Hrvatskoj na nekretnine koje su kupili/oteli u ovršnim postupcima.
Zakon o obveznim odnosima, Zakon o potrošačkom kreditiranju, Zakon o kreditnim institucijama propisuju na koji način određene ustanove, banke, uredi smiju i mogu poslovati i koje uvjete trebaju ispunjavati.
Bez jake logistike, bez političke potpore mafijaški kreditni uredi, zadruge, tvrtke koje naplaćuju potraživanja za kreditne urede i investitore ne bi mogle nelegalno poslovati u Hrvatskoj. Gospodična Ivana koja je poput inventara prošla sve kreditne urede u centru grada, od Preradovićeve, Bogovićeve, Ilice, na pitanje kako mogu poslovati bez potrebnih odobrenja Ministarstva financija, i isplaćivati novac, odgovorila je; „Vidite da možemo!“.
Na prijavu Ministarstvu financija, Carinskoj kontroli, MUP-u, DORH-u, ta tijela do danas nisu reagirala u zaštitu građana. Istovremeno, mali poduzetnici, obrtnici, širom zemlje odgovaraju za daleko jednostavnije i blaže carinske i porezne prekršaje.
Hrvatskom vlada udbomafija koja provodi dugogodišnju organiziranu pljačku
Kada bih bila u krivu, državne institucije zadužene za provođenje reda i zakone imale bi uzde u svojim rukama, građani ne bi bili nezakonito blokirani, imovina im ne bi bila predmet prodaje na dražbi, a Hrvatska ne bi bila zemlja socijalno ugroženih ljudi. Kad bi institucije primjenjivale zakon i Ustav RH nad nelegalnim kreditorima, niti jedan kreditni ured, niti jedna kreditna zadruga ne bi mogla, niti smjela sudjelovati u ovršnom postupku, otimati kao legalni kupac nekretninu koja se prodaje i koju imaju pod zalogom, ako se takav postupak temelji na kaznenom djelu.Tko će u konačnici zaštiti građane Republike Hrvatske i pomoći im?
Od 2010 godine do danas građani su se obraćali i jednoj i drugoj vladi. Uzalud! Iako je u međuvremenu postignuto bar javno priznanje predstavnika vlasti, nitko od njih nije do danas poduzeo mjere da nezakonite radnje prestanu. Usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju puno toga je ostalo nerazjašnjeno i nedorečeno. Stoga su se pojedini aktivisti angažirali oko raščišćavanja te u najmanju ruku “čudne” situacije u kojoj građani moraju prisiljavati institucije da primjenjuju zakone i propise. Te osobe nakon svojeg zalaganja oko razotkrivanja kriminalnih radnji kreditnih ureda gotovo brzinom svjetlosti postaju žrtve udbaško-mafijaških napada i podmetanja.
Princip i metoda toliko su prepoznatljivi da samo apsolutno neupućen ne bi prepoznao da se radi o “istom potpisniku”. Razna podmetanja, direktne prijetnje, reket, zlostavljanje, iznude, ucjene, širenje laži putem interneta i društvenih mreža, sve sa ciljem da se diskreditira onaj tko se nelegalnim kreditorima ispriječio na njihovom pljačkaškom putu upućuju na visoki interes zadržavanja ovakvog stanja.
Kreditni uredi, kreditni posrednici, kreditne zadruge opljačkali su, i još uvijek pljačkaju Hrvate a na pljačku sve institucije šute!
Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,
Nema komentara:
Objavi komentar