Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Datum objave: 29. siječanj 2016./hazud.hr/N.Landeka/HAZUD

Cijenjeni gospodine premijeru

Dio svojeg životnog i radnog vijeka proveli ste u demokratskoj, socijalno-gospodarsko razvijenoj zemlji, u kojoj dužnike  ne iznose  iz njihovih domova.  Vidjeli ste kako život izgleda u  zemlji u kojoj stanovnici  imaju svoje dostojanstvo i pravo na dom. Reklo bi se, vidjeli ste i doživjeli kako  život izgleda u pravno uređenim zemljama.

U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu  ne katastrofalno već potpuno trulo.

Iz niza pravosudnih slučajeva u kojima je dokumentirano uočena nesposobnost sudskih službenika pa i sudaca, ukazuju na činjenicu da hrvatskim pravosuđem ili vlada mafija, ili su u pravosuđu zaposleni nestručni  i nekompetentni suci koji su na to radno mjesto došli po rođačkim i nekim drugim vezama, ili je pravosuđe potpuno bez nadzora a što im omogućuje da rade što god požele, a sve to na štetu hrvatskog naroda koji u svim oblicima plaća štetu aljkavog postupanja.

Naime kao prvo, stranke u sudskim postupcima plaćaju iznimno visoke odvjetničke troškove i sudske pristojbe što doslovno onemogućuje pristup sudu i pravo na  pravedno parničenje, naročito kad su stranke neuke,  koje se bez odvjetnika teško mogu izboriti za svoje pravo. Drugo je pitanje, hoće li se uspjeti izboriti za svoje pravo i sa odvjetnicima, obzirom da je i odvjetništvo kod nas podijeljeno na elitno i na prosječno. Elitne odvjetnike je gotovo nemoguće platiti, a prosječni mogu pasti u iskušenje da za neku simboličnu naknadu ili iz nekih drugih razloga budu skloni i suprotnoj strani.

Slijedeći problem je svakako neprimjena zakona od strane sudaca ili njihova nejednaka i raziličita primjena zavisno od predmeta do predmeta. Najveći problem ovog trenutka je problem blokiranih građana čiji računi su blokirani ovršnim ispravama; mjeničnim očitovanjem, zadužnicom, suglasnosti o zapljeni sredstava sa računa, ili pravomoćnom sudskom presudom. Činjenica je da takve ovršne isprave zastarijevaju nakon isteka roka od deset godina. Tijekom deset godina promjeni se niz okolnosti, dio duga se možda plati, možda je isplaćen i u cijelosti,  možda su se promijenile okolnosti koje su postojale u trenutku ovjere takve izjave, i sl….. ali posjednik takve isprave u svakom trenutku ima pravo neposredno u FINU dostaviti ovršnu ispravu i okoristiti se zapljenom računa i prijenosom novca sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.  U svim nabrojanim slučajevima  ovršenik gotovo da uopće nema mogućnosti žalbe. Ovrha se provodi neposredno, ovrhovoditelj dostavi ovršnu ispravu u FINU i zapljena se provodi istog dana. Ovršenici za istu doznaju tek nakon nekog vremena, a  deblokada računa ovisi isključivo o milosti sudova – koji pak niti sami ne znaju kako u kojoj situaciji postupati.

Ovrhe su gospodine premijeru politički problem, ne pravosudni.

Već niz godina provode se ovršni postupci i plijene novac i imovina stanovnika Republike Hrvatske bez ikakvog reda i pravila, i vrlo često bez mogućnosti ulaganja žalbe. Takva situacija uzročnik je niza drugih problema. Obitelji su doslovno bez novca, radnici koji mjesecima nisu primili plaću dospjeli su ne svojom krivnjom u status dužnika jer obveze nisu ni na koji način mogli podmiriti, a s druge strane blokadom žiro računa i cjelokupne imovine uskraćene su im mogućnosti bilo kakvog iznalaženja rješenja. Ovo stanje dovodi do smanjenja potrošnje, do lošijeg obrazovanja djece i studenata, do smanjenja nataliteta, do teških socijalnih slučajeva koji opet padaju na teret državi, i sl. Ljudi su postali depresivni, obolijevaju, beznadni su, bez stalnog radnog mjesta i bez primanja.

Što im preostaje gospodine premijeru?

Novac iz državnog proračuna slijeva se neumjereno i u visokim iznosima na račune  brojnih  političkih stranaka i strančica, na račune raznoraznih udruga  i kćerke i pokćerke tih udruga, plaćaju se mediji koje su iste te privilegirane udruge pokrenuli, dok s druge strane tamo gdje je pomoć potrebna ista ne stiže, ili stiže prekasno.

Ovog trenutka za dužnike su  najznačajnija  četiri problema;

1. Problem građana koji su ovršeni i blokirani od strane nelegalnih austrijskih zadruga, a koje su na području Hrvatske poslovale na sivo (ili na crno), bez prijavljivanja svojih poslovnih aktivnosti i bez potrebnih dozvola. Iste te nelegalne zadruge pokrenule su pravno nevaljalim javnobilježničkim ispravama ovršne postupke koji su osnov za blokade imovine i računa, te oduzimanja novčanih sredstava, imovine i provedbi deložacija. Što s ljudima koji su izbačeni na ulicu. Hrvatska ako je demokratska zemlja ne može sebi dozvoliti umjesto gospodarskog rasta i proizvodnje, proizvoditi isključivo sirotinju i beskućnike. Ovo pitanje, nužno je ODMAH i bez zadrške rješavati
2. Drugi problem je neriješeno pitanje ovršenih i osiromašenih od strane nelegalnih kreditnih ureda. U posljednjih pet, a možda i više godina u Hrvatskoj su kao gljive niknula brojna trgovačka društva koja su ne znamo na koji način uspjela se registrirati kod trgovačkih sudova za kreditno poslovanje iako za to nisu imali nikakvih uvjeta. Organiziranom pljačkom preko tih „kreditnih ureda“ na desetke tisuća ostalo je bez financijske i materijalne imovine, bez svojih domova. To je najsurovija pljačka koju je živ čovjek vidio, i vjerovatno nigdje provedena osim u Hrvatskoj. Naočigled legalnim poslom, sklapanjem ugovora o kreditu sa uredima koji su poslovali bez potrebnih dozvola, isplaćivan je minimalan iznos novca, a odmah u startu su kuće i stanovi vlasnički prenešeni na nepoznate osobe. Drugim riječima, proveli su pljačku pred očima cjelokupne javnosti. I ne samo da su prenijeli imovinu na sebe bez ikakvog osnova, već su i silom izbacivali ljude iz njihovih domova, prijekim sudom-upadima dok nikog nije bilo doma, preprodavali stanove i kuće višestruko vrijednije od visine duga, dok su istovremeno preko trećih pravnih osoba vršili zapljenu novčanih sredstava putem FINE.  Dužnici na postupanje nisu imali pravo žalbe, točnije, osuđeni su bez suda i bez prava prigovora.
3. Treći vrlo značajan problem su kartične kuće koje se na gotovo jednak lihvarski način ponašaju prema građanima kao i naprijed opisani. Godinama kartične kuće bez ikakvog nadzora obračunavaju lihvarske kamate, povećavaju glavnice, ovršuju i blokiraju sve redom, a građani uopće ne znaju, niti imaju bilo kakav podatak koja je visina njihovog stvarnog duga, koliko su otplatili, i sl. jer takvu obavijest gotovo da je nemoguće od njih dobiti. Metoda  naplate je ista: blokada računa, zapljena novčanih sredstava, zabilježba ovrhe na imovini, prodaja imovine, iseljavanje dužnika.

Gospodine premijeru,

o ovim problemima gotovo je sve već javno rečeno, a i puno puta obrazloženo i potkrijepljeno argumentima vašim prethodnicima.  Primili su nas mnogi, ali do danas nije ponuđeno adekvatno rješenje i zaštita ovršenika. Protekle četiri godine ovršenici i dužnici tih nelegalnih kreditora, ili pak onih kreditora koji nekontrolirano obračunavaju redovne i zatezne kamate, penale, opomene i slično proživjeli su pakao. S nestrpljenjem su iščekivali rješenje koje im je mnogo puta bilo obećavano od strane bivše Vlade RH. I bivši ministar financija Slavko Linić, pa u jednom trenutku čak i bivši premijer Zoran Milanović, uz velik broj drugih ekonomskih stručnjaka javno su izjavljivali da je u opisanim slučajevima riječ o kriminalu. Cijeli predmet predan je DORH-u na provođenje istrage, 19 optuženika iz afere „kreditni uredi“ čak su bili pritvoreni i protiv njih se vodi sudski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu, dok su u Austriji  pokrenute značajne istrage protiv djelatnika nelegalnih austrijskih zadruga koje ovršno-pljačkaškim pohodom haraju Hrvatskom, ali ono što dužnicima treba – to je zaštita od nezakonitosti. I TO HITNO.

Naime, dužnici nemaju financijsku ni moralnu snagu izdržati sav taj pritisak. Ovakvo stanje dovodi do teških bolesti dužnika i do niza samoubojstava. Obitelji se raspadaju, kriza ostavlja teške tragove, a još veće posljedice ostavlja spoznaja – da su ljudi prepušteni sami sebi.

Istina, u rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a danas ujutro je ponovno bila Zaključkom određena deložacija o čemu smo vas obavijestili i elektronskom poštom. Sudovi parcijalno primjenjuju zakon, pa tako neki suci donose Rješenje o odgodi ovrhe, dok drugi određuju iseljenje u potpuno jednakoj pravnoj stvari.

U Ministarstvu pravosuđa raspravljali smo i o pitanju  primjene zakona, tj. može li se i smije zakon primjenjivati retroaktivno, ako da na koji način, ako ne, koju onda pravnu zaštitu od nezakonitih ovrha dužnici uopće imaju?

Do danas nema odgovora na  pitanja koja muče dužnike/ovršenike. FINA ne ispituje zakonitost osnove za pljenidbu pa provodi ovrhe neovisno o tome je li isprava zakonita ili nije, i je li u zastari. Sudovi pak nejednako primjenjuju zakon pa pred pojedinim sudovima tvrde da donešeni zakon ne odnosi se na dužnike koji su žrtve tih nelegalnih kreditora postali do 30. rujna 2015 godine, već nakon tog datuma. Nejasno je onda s kojom svrhom je takav zakon donešen, kad ne daje adekvatnu zaštitu ovršenicima, ovrhe se nadalje provode, računi su blokirani, a imovina im se otima.

Osim toga, odredbe tog Zakona su nejasne pa se i različito tumače. Neki tvrde da se Zakon odnosi samo na dio populacije, i samo na fizičke osobe i to do milijun kuna duga, dok drugi tvrde da ništetnost sama po sebi ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa se u stvari niti jedna ovrha pokrenuta od strane kreditora koji na području Hrvatske nisu legalno prijavili svoje poslovne aktivnosti ne može ni  smatrati pravno valjanom, tim više što su takvi akti u nesuglasju sa brojnim zakonima koji su na snazi u RH.

Ovo su pitanja koja HITNO treba razriješiti  i na iste dati odgovor, te od strane Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija dati interne upute FINI i sudovima – kako postupati u opisanim slučajevima.  Situacija je žurna i treba ju rješavati bez odgode. Bivšoj Vladi dan je prijedlog da se problem riješi u obliku posebne  Uredbe kojom bi se svi nezakoniti ugovori i akti smatrali poništenim. To je bilo pokušano riješiti nedorečenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali očigledno nije kvalitetno riješeno kad se deložacije i nadalje provode, a računi građana nisu deblokirani.

Molimo vas da primite predstavnike dužnika nelegalnih kreditnih ureda i dužnika kartičnih kuća na sastanak,  na kojem bi svakako bilo uputno da budu prisutni i ministar pravosuđa i ministar financija, i to promptno kako bi i vi sami što prije mogli polučiti rezultate provedbi reformi i ispravka nezakonitosti.

Uz vrlo malo truda, naša zemlja može biti perspektivna i uspješna, bogata i plodonosna, a građani poduzetni i sretni, stvaralački raspoloženi, međutim  sve dok su im računi blokirani, džepovi prazni a imovina meta lihvara –  građani  nemaju i ne mogu imati poticaja ni snage za napredak.

U svezi svega navedenog, predlažemo vam da primite  predstavnike dužnika nelegalnih kreditora jedan od narednih radnih dana, i to delegaciju od četvero građana, najkasnije do četvrtka 04.02.2016. godine,  za koji dan je predviđen organizirani prosvjed ispred Hrvatskog sabora.  Delegacija predstavnika dužnika iznijet će vam vrlo zabrinjavajuće činjenice i predložiti vrlo jednostavna i učinkovita rješenja.

Zahvaljujemo se,

PREDSTAVNICI DUŽNIKA NELEGALNIH KREDITNIH UREDA I NELEGALNIH AUSTRIJSKIH ZADRUGA

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

ŽIVOT S OVRHAMA: Ovršni zakon donio je ustavnu neravnopravnost i ništa ne vjeruje ovršeniku

ŽIVOT S OVRHAMA: Ovršni zakon donio je ustavnu neravnopravnost i ništa ne vjeruje ovršeniku

Datum objave: 02. veljače 2016./Piše: Nada Landeka

OVRHA je zastrašujuća riječ koja  većini stanovnika Hrvatske izaziva šok, stres, strah od preživljavanja, nemoć, uznemirenost i ogromnu zabrinutost za budućnost.  Prema viđenju većine ljudi, iz pakla ovrhe gotovo da se i ne može izvući. Jednom kad se dospije na crnu listu, u blokadu, kad čovjeka počnu razvlačiti ovrhovoditelji i ovršitelji – gotovo da da nema izlaza. Međutim, kao i za svaki problem, tako je u ovršnom postupku najbitnije znati s čim se borite kako biste mogli i sami sebi pomoći i lakše ipak pronašli rješenje.

Kao prvo, na temelju kojeg dokumenta se može pokrenuti ovrha?

Ovrhe se pokreću na temelju vjerodostojne ili na temelju ovršne isprave.  Vjerodostojna isprava je, prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Na temelju vjerodostojne isprave, ovrhovoditelj se obraća javnom bilježniku koji donosi Rješenje o ovrsi i šalje ga potom ovršeniku. Ovršenik na isto ima pravo žalbe, stoga obavezno preuzimajte poštu kako rješenje ne bi postalo pravomoćno. Kad podnesete žalbu u zakonskom roku, javni bilježnik Rješenje o ovrsi prosljeđuje nadležnom sudu i predmet ide u parnicu. U parničnom postupku imate mogućnost dokazivati svoje pravo, jeste li dužni, niste dužni, je li dug u zastari, što su vaši opravdani razlozi da dug nije plaćen, i postoji li dug uopće.  Na sudske rasprave morate se odazivati, jer će sud u suprotnom donijeti Presudu radi ogluhe, prema odredbama ZPP-a (Zakon o parničnom postupku) a već na prvu raspravu morate donijeti i predložiti sve dokaze koji vam idu u prilog.   Računi  ovršenika nisu blokirani sve dok odluka suda ne bude pravomoćna, tako da imate vremena dokazati svoje pravo.

Svakako provjerite koji zakon je za vaš slučaj primjenjiv.  Ovrha se provodi po onom ovršnom zakonu koji je na snazi u trenutku pokretanja i taj zakon se mora primjenjivati tijekom čitavog ovršnog postupka, sve do dovršetka.

Kakva je isprava ovršna isprava?

Općenito govoreći, ovršna isprava je javna isprava, točno određenog sadržaja, kojoj je svojstvo ovršnosti izrijekom priznato zakonom (načelo legaliteta).

Kako bi bilo što jasnije koje to isprave se smatraju ovršnima, pokušat ću pojasniti.

1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
2. ovršna odluka arbitražnog suda,
3. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze,
4. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
5. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj,
6. nagodba sklopljena pred poreznim tijelom,
7. rješenje o utvrđivanju poreza
8. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza,
9. te druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

Na temelju  ovšnih iisprava ovrhovoditelj može neposredno tražiti  naplatu svojih potraživanja ovrhom. Ovršna sudska odluka i sudska nagodba su pravomoćne sudske odluke (presude, rješenja), i pravomoćne sudske nagodbe. Isto tako se ovršnom ispravom smatra bjanko zadužnica, mjenično očitovanje, suglasnost o zapljeni plaće, administrativna zabrana.  Prema zakonu, ove isprave neposredno se šalju ili osobno predaju  na naplatu u FINU, i njima se račun ovršenika blokira odmah isti dan ili najkasnije sutradan. Da bi se ovršenik oslobodio ove obveze i teške muke, mora pokrenuti parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, a što traje. Za cijelo to vrijeme ovršenik je blokiran ukoliko ne zatraži da sud u istoj parnici donese iprivremenu mjeru zabranom naplate po računima do okončanja postupka.

Ovršna isprava smatra se i porezno rješenje, na koje u pravilu žalba ne odgađa izvršenje. Dakle, Porezna uprava ima neprikosnoveno pravo blokirati pravne i fizičke osobe odmah po donošenju rješenja, neovisno o vašoj procjeni da nisu ispravno utvrdili činjenice i da vi tu svoju procjenu možete i činjenično dokazati u žalbenom postupku.  Obično po okočanju žalbenog postupka, čak i da se dogodi čudo u kojem  Ministarstvo financija ukine rješenje koje je donijelo, a na kojem se temelji ovrha, do tada prođe niz godina nakon kojih teško ima oporavka za ovršenika.

Slično  je i sa bilo kojom drugom ovršnom ispravom, međutim, razlika je u postupanju. Ovršne isprave  na temelju kojih se ne provodi neposredna zapljena putem FINE a to su solemnizirani javnobilježnički akti, podnose se uz Prijedlog za ovrhu nadležnom sudu, u originalu,  i sud na temelju takvog prijedloga donosi Rješenje o ovrsi. Na takvo rješenje također imate pravo žalbu, ali račun vam je odmah blokiran, isti će biti deblokiran ukoliko sud prihvati vašu žalbu i žalbene razloge, ili ukoliko Prijedlogom zatražite odgodu ovrhe (pa sud istu prihvati), iz razloga jer protiv ovrhovoditelja vodite neke druge postupke radi dokazivanja nepostojanja tražbine ili ništetnosti.

Vjerodostojne isprave zastarijevaju u rokovima od jedne do tri godine.  Ovršne isprave imaju zastarni rok od 10 godina.

Zakon o obveznim odnosima propisuje rok od deset godina za nastup zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugoga javnog tijela nadležne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.

Dakle, protekom roka od deset godina od nastupa pravomoćnosti, odnosno od proteka roka za dobrovoljno ispunjenje koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom, nastupa zastara potraživanja.

Međutim, zastara se prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Kad se kaže  „sudske odluke“ pri tome se misli  na presude, rješenja, platne naloge te druge odluke koje su donesene u postupku pred sudom i izbranim sudom. Sudskom nagodbom je nagodba sklopljena u postupku pred sudom i izabranim sudom. Pod odlukom upravnoga tijela podrazumijeva se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima. Dok je upravna nagodba, nagodba zaključena u upravnom postupku pred tijelom državne uprave odnosno pred pravnom osobom s javnim ovlastima.

Dokazivanje postojanja duga

Kod određivanja ovrhe polazi se od načela strogog formalnog legaliteta.  To znači da se postojanje tražbine dokazuje – ovršnom ispravom, a ne evenutalnim stvarnim stanjem postojećeg dugovanja.   Sud i javni bilježnik vjeruje u praksi da ovrhovoditelj ima tražbinu koju dokazuje ovršnom ispravom za koju je ovršenik na jedan od načina dao svoju suglasnost i pristanak.

Međutim, ovršna isprava, po prirodi stvari, u vrijeme kad se traži ovrha, ne dokazuje snagom neoborive predmnijeve postojanje tražbine i legitimacije.    Naime, tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom, zadužnicom, presudom, nagodbom, mijenjaju se kroz desetogodišnji period.  Ovrha se može tražiti i deset godina nakon sastavljanja tih akata iako se u međuvremenu moglo svašta dogoditi. Upravo zato ovršeniku treba omogućiti da u ovršnom postupku pokuša, na isti način na koji ovrhovoditelj dokazuje svoju tražbinu, dokazati da su tražbina ili legitimacija ovrhovoditelja – prestali.

Takva je bila logika u prethodnim ovršnim zakonima. Da sud može u povodu prigovora ovršenika potkrijepljenog javnom ili ovjerovljenom ispravom, dokazima o plaćanju i sl.  obustaviti ovrhu.

Prema novom Ovršnom zakonu ovršeniku se uopće ne vjeruje

Ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da ovrhovoditelj nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja ovrhovoditelj ima na imovini ovršenika.

Ovršenik će tako, iako možda ima dokumentaciju kojom dokazuje da se ovrhovoditelj u cijelosti namirio, ili da uopće nema prava, morati čekati duži rok do okončanja parnice na koju je upućen ovrhovoditelj.

Na ovaj način ovrhovoditelju je omogućeno da rastezanjem i odugovlačenjem parnice vrši pritisak na ovršenika koji je prisiljen pristati na nagodbu koja će za njega biti nepovoljna.

Očigledno je da u daljnjem parničnom postupku ovrhovoditelj postojanje svoje tražbine i legitimacije može dokazivati u ovršnom postupku ispravama određene kvalitete, ali ovršenik ne može ispravama jednake kvalitete dokazivati da su kroz desetogodišnji rok – tražbina i legitimacija prestali.

Na ovaj način stvorena je protuustavna neravnopravnost u tretiranju stranaka u parnici, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati – onda bi na potpuno  jednak način i jednakim instrumentima to morala i smjela i druga stranka.

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Vlade RH protekom vremena mijenjaju se, dužnicima nelegalnih kreditora vrijeme curi

Vlade RH protekom vremena mijenjaju se, dužnicima nelegalnih kreditora vrijeme curi

Datum objave: 02.02.2016./hazud.hr /E.H.

Dana 18. rujna 2015. godine jednoglasno su u Hrvatskom saboru izglasane Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim izmjenama su unijete promjene o ništetnosti ugovora o kreditima sklopljenim sa kreditorima koji nisu imali potrebna ovlaštenja za isplate kredita na području Hrvatske, izmjene o obustavi ovrhe do odluke o ništetnosti ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata, i izmjene o nadležnosti sudova kojim izmjenama je regulirano da su za sva pitanja oko legaliteta ovih kreditnih poslova nadležni hrvatski sudovi.

Tihim treptajima srca na saborskoj galeriji odluku saborskih zastupnika iščekivali  su i dužnici austrijskih RBA zadruga i nekoliko članova udruge Franak. Naime, u Saboru RH toga dana odlučivalo se o njihovim sudbinama. I predstavnici udruge Franak  baš kao i oštećenici nelegalnih austrijskih RBA i drugih nelegalnih domaćih i stranih kreditora prošli su mukotrpan put do donošenja te odluke.

Brojni su dužnici iseljeni iz svojih domova,  blokirani su im imovina i bankovni računi, pogled u budućnost neizvjestan  je.  

Cijeli ovaj problem je još prije dvije godine uočila i novinarka portala  www.hazud.hr iwww.hop.hr  Nada Landeka, koja je svo slobodno vrijeme posvetila razotkrivanju ove velike  pljačke od strane nelegalnih kreditora.  Landeka je još od razotkrivanja afere s kreditnim uredima čiji su predstavnici kroz brojna trgovačka poduzeća doslovno otimali nekretnine svojih dužnika dobro proučila njihov sistem i način rada.  Ugovori o kreditima sklapani su na brzinu, u obližnjim kafićima, preko posrednika, kod javnih bilježnika druge ugovorne strane gotovo nikad  nije bilo na potpisu ugovora,  vrlo često dužnici nisu niti razumjeli što sve potpisuju. Ugovori  o kreditu i javnobilježnički akti imali su brojne pravne nedostatke  na koje su sudovi bili dužni paziti po službenoj dužnosti, ali nisu pazili. Umjesto da ugovore o kreditima koji su sklopljeni sa ilegalnim kreditnim institucijama proglase po službenoj dužnosti ništetnima, sudovi su donosili rješenje o ovrsi, rješenje o dosudi, o iseljenju….

Građani RH našli su se u zatvorenom krugu iz kojeg gotovo da i nije bilo izlaza. Mnogi su se ubili, velik broj je završio u bolnicama zbog brige i proživljenog stresa,  većina je živjela, a mnogi još uvijek žive, u potpunom beznađu.

Toni Eterović koji je oštećenike okupio u Ambasadu mirotvoraca započeo je vrlo dobru protudužničku kampanju na svojem portalu Udarno.hr koja je na žalost završila neslavno. Eteroviću su zabranili pisanje na portalu.  Oštećenici RBA nelegalnih austrijskih zadrugapotom su se razvodnili u nekoliko grupa,  razdvojeni u načinu razmišljanja i pronalaženju rješenja. Ponekad su se slagali  oko zaštite zajedničkih interesa, ponekad su se i sukobljavali. Nepotrebno, jer svi su imali jednak problem, kredite sklopljene sa nelegalnim kreditnim institucijama, u koje su startali sa malim iznosom duga, kroz godine je otplaćen iznos koji je odgovarao glavnici, međutim ista se nije niti malo smanjivala otplatom kredita, nego je  naprotiv, tek malo  načeta kamata. U međuvremenu im se nekretnina našla na „bubnju“, a glavnica i kamata ostajale su gotovo jednake.  Bezobzirno su im otimali nekretnine.  Lihvarske zadruge manipulirale su imenima, novo registriranim trgovačkim poduzećima za prodaju nekretnina, manipulirale su  i privremenim OIB-om. Austrijske zadruge žestoko su se suprotstavljale borbi oštećenika i pri tom koristile sva moguća sredstva i poznanstva, sve do vrha države.

Oštećenici su se razišli i u metodama rješavanja. Dok su jedni sugerirali nagodbe i dogovore sa nelegalnim zadrugama, drugi su se zalagali za proglašenje ništetnim ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata.  Najčešće  je dužnicima nelegalnih zadruga  sugerirano podizanje tužbi radi ništavosti, zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja obzirom na njihovo nelegalno financiranje na području Hrvatske, kao i zbog brojnih nedostataka u kreditnoj dokumentaciji. Od izostanka Apostilla (nadovjere), zatim do prijevoda ugovora o kreditu, potpisa druge strane, nedostatka međunarodne punomoći, i na koncu, najbitnijeg  nedostatka, upitnik koji još uvijek visi u zraku, kako su uopće javni bilježnici utvrdili identitet davatelja kredita  obzirom da isti nije imao registriranu podružnicu na području Hrvatske.

Predsjednica RH i Neno Koljaja

Svi ti pravni nedostaci elaborirani su u niz tekstova objavljenih na našem portalu,  i u pismu  koje je  HAZUD uputio predsjednici RH, a osobno ga je i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović predala novinarkaNada Landeka,  koja  je predsjednicu  posjetila zajedno sa Nenom Koljajom, poduzetnikom iz Posedarja kojeg su nelegalne austrijske zadruge ovršile gotovo do gole kože te sa drugim oštećenicima i odvjetnicom Ines Bošković Sorić.

Ova složna ekipa prilikom posjeta Pantovčaku, obrazložila je predsjednici sve probleme oko austrijskih RBA zadruga, kao i o teškoj situaciji u kojoj su se našli dužnici zbog činjenice da se pred hrvatskim sudovima legalizira nelegalno i protuzakonito.

U svakoj drugoj državi sa funkcionalnim pravnim sustavom,  takve nelegalne institucije imale bi trajno zabranjen rad u zemlji u koju su došli, a uz to bi još i platili visoke kazne i poreze.

Za razliku od tih drugih pravno uređenih zemalja, u Hrvatskoj su lihvare i lihvarske tvrtke i zadruge  dočekali objeručke, oprostili im poreze, a za uknjižbu u zemljišne knjige i otimanje nekretnina  „pronašli su im i rupu u zakonu.“  Nakon što je saborski zastupnik  Damir Kajin koji je gotovo pa jedini prepoznao ovaj težak oblik krimena nad hrvatskim građanima, načeo ovu temu iz saborske govornice, te organizirao dvije konferencije za medije na kojima je istaknuo ovaj značajan problem, najveće iznenađenje je bila činjenica da su predstavnici nelegalnih austrijskih RBA i drugih zadruga unaprijed bile upoznate sa svim planiranim, te su novinarima i prije održane konferencije za tisak u više navrata podijelili priopćenje koje je bilo dijametralno suprotno od iznešenog od strane oštećenika, i kojim priopćenjem su te nelegalne austrijske zadruge dale same sebi legitimitet u Hrvatskoj,  pravdajući se da je „sve po zakonu“.

Damir Kajin precizno je elaborirao, gotovo svakodnevno u Saboru o svim nepravilnostima. Medijskim istupima oštećenika Nene Koljaje, tajnice HAZUD-a i novinarke Nade Landeka, te  Damira Kajina, kao  i pismom predsjednice RH upućenom institucijama,  postiglo se da je problem nelegalnih kreditnih ustanova postao problem broj 1 za koje nužno treba HITNO pronaći adekvatno rješenje.

O ovom problemu Landeka je rekla i ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću prilikom zajedničkog gostovanja na Hrvatskom radiju u radijskoj emisiji o ovrhama, a jednako  pitanje postavila je i ministru financija kada su se tadašnji ministar Linić i njegov pomoćnik Šegon još 2013. godine jednoglasno složili  – takvi ugovori o kreditima su nelegalni i ništetni.  Međutim, ugovori nisu poništeni, ovrhe nisu obustavljene, niti su izjave aktualnih ministara i političara  umanjile agoniju dužnika.

Ovrhe i deložacije su se nastavile, ali se isto tako nastavila i borba oštećenika nelegalnih kreditnih zadruga i kreditnih ureda.

Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da se u Saboru izglasa amandman kojim se ovrhe obustavljaju, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ipak je konačno donešen u rujnu 2015. godine.

Nakon silnog truda, elaboriranja, velikog broja tekstova, i medijskog istupanja oštećenika i saborski zastupnici iz prošlog saziva Sabora konačno su shvatili da nezakonito i nelegalno ne može postati pravno valjano i legalno.

Međutim, sudovi jako sporo donose odluke. Iako je odgoda  ovrhe i presuda radi ništetnosti odluka od iznimne hitnosti i značaja za dužnike/ovršenike, nedefiniranost Zakona i njegova primjena usporili su donošenje sudskih odluka koje ovršenicima život znače.

Stoga dužnici nelegalnih kreditora, od nove Vlade RH očekuju da korigira nedorečeno od strane bivše vlasti, te da promtnom reakcijom donesu jedinstvenu odluku kojom će se ova dužnička agonija zauvijek zaustaviti, a Hrvatska konačno postati  pravna država u kojoj su Zakon i Ustav iznad korupcije.

Nada Landeka: OVRHE I OVRŠNI POSTUPCI U PRAKSI

Nada Landeka: OVRHE I OVRŠNI POSTUPCI U PRAKSI

Datum objave: 23. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Iz prakse, i uočenih problema u ovršnim postupcima i postupcima zaštite prava vlasništva, a kroz djelovanje Udruge Veronika Vere za zaštitu žrtava pravosuđa,  utvrđeno je da suci često u ovršnim postupcima često brkaju pojmove i ne primjenjuju razliku između ovrhovoditelja i predlagatelja osiguranja – već ih poistovjećuju, što nije u skladu sa Zakonom.

Također, prema Ovršnom zakonu, sudionik ili treća osoba koja polaže pravo temeljem valjanog pravnog posla – na stvar ili pravo, odnosno nekretninu, nema gotovo nikakva prava, iako je prethodno uložio i novac, rad i trud. Dok stjecatelja  nekretnine pritišću obveze koje prate nekretninu već od samogtrenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji, ili nekog drugog ugovora, država mu uskraćuje njegovo osnovno pravo vlasništva samo iz razloga jer je uknjižba iz nekog razloga trenutno neprovediva.

No,  takva situacija nikako ne bi smjela utjecati na PRAVO – KOJE JE ZAJAMČENO USTAVOM – tj. pravo vlasništva.

Tijekom provedbi ovršnih postupaka i pri razotkrivanju kriminalnih radnji Banke se ne bi smjele pozivati na bankarsku tajnu, već bi trebale pomoći pri razotkrivanju kriminala i korupcije.

Često se u ovršnom postupku zlorabi snaga ovrhovoditelja ili drugim riječima;  ovrhovoditelj je uvijek u pravu.  No ni jedan ovršni postupak ne bi se smio provoditi bez dokaza da je ovršenik prethodno pozvan na plaćanje svoje obveze, uz javnobilježnički ovjerenu konto karticu.

Tu bi također trebalo prethodno omogućiti pregovaranje sa dužnicima (razuman rok ne duži od 30 dana), u svrhu postizanja reprograma obveza (i za fizičkeosobe).

Zlorabi  se, na štetu dužnika i vrijednost imovine

Naime, često Banke pokreću ovršni postupak po vrijedosti nekretnine koja je procijenjena u trenutku sklapanja ugovora. Takav pristup je pogrešan iz razloga jer nekretnina s godinama ili propada ili joj se povećava vrijednost, u svakom slučaju ne može biti jednake vrijednosti kroz 10 godina ili više, do isteka kreditne obveze, pa jedan dio ovršenika je teško oštećen (kod vrijednijih nekretnina, dok drugi profitiraju koji su pod zalog dali bezvrijednu nekretninu sa prethodno ugovorenom cijenom kod sklapanja Ugovora).

Nekretnina se svakako mora procijeniti prije zakazivanja javne dražbe, što ovrhovoditelji za sada često izbjegavaju, a novac od prodaje treba se rasporediti na način da se zatvori potraživanje ovrhovoditelja, a ostatak isplati ovršeniku (što Banke uopće ili gotovo nikako ne rade).

Takvim postupkom bi se izbjegla nasilna prodaja nekretnina za vrlo male iznose.  Ili pak,  kao što to rade civilizirana i pravno uređena društva, omogućiti ovršeniku da u zadanom roku sam proda nekretninu, ili da ju otkupi ponovno od ovrhovoditelja.
Dakle, umjesto dosadašnje prakse gdje se ovršeniku brani da sudjeluje na dražbi kod prodaje nekretnina koje su njegovo vlasništvo, trebalo bi  postupiti upravo suprotno, prvo ponuditi ovršeniku da otkupi svoju nekretninu, i to po opciji jednokratne otplate uz diskont ili mjesečnih otplata.

Samo ovakvim postupanjem omogućilo bi se dostojanstvo ovršeniku bez zlouporabe prava i ovršenika i ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj bi jednako naplatio svoje potraživanje od ovršenika ili nekog drugog kupca ako ovršenik odustane od kupnje, a ovršenik pak ima mogućnost na dostojanstven način sanirati svoje obveze, bez iseljenja iz kuće četveronoške.

Prema Ovršnom zakonu koji je na snazi, pravo sudjelovanja, ili pravo prigovora imaju samo ovršenik i ovrhovoditelj. Međutim, treće osobe koje su iz nekog razloga (javnobilježnički ovjerena isprava) vlasnici pokretnina ili nekretnina, onemogućeni su u ostvarenju svojih prava – jer njihova tužba ne odgađa ovrhu. Takovim postupanjem izaziva se šteta ulagačima, investitorima,
svima onima koji imaju pravni interes i koji to naravno – mogu dokazati dokumentacijom. Sud često zna izbjegavati donošenje Rješenja kojim upućuje treće osobe u parnicu – a radi dokazivanja njenih prava, a bez takve upute – ne mogu se prava treće osobe niti dokazati.

Ovrha bi morala biti zabranjena na istodobno na  cjelokupnoj imovini

Takovim postupanjem se ovršenik dovodi u potpunu nemogućnost normalnog življenja. Ako je jedna nekretnina dovoljna za namirenje duga, ne bi se  smjela  istodobno ovršiti i sva druga pokretnina, nepokretna imovina i financijska sredstva jer takovim postupanjem se ovršeniku ukidaju sva  njegova prava i uskraćuje pravo na egzistenciju i život dostojan čovjeka, a ovrhovoditelju se daje puno više nego što mu pripada, što je protuustavno, i  protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Ovrhovoditelji najčešće pokreću ovrhu za puni iznos iz ugovora o kreditu iako stranke plaćaju godinama prije pokretanja ovršnog postupka. Vjerovnici bi trebali biti dužni pregovarati sa dužnikom, radi usklađenja dugovanja, obračuna kamata i slično  – pod prijetnjom kaznenog progona, jer bez  jasnog i preciznog očitovanja o dugu, dug raste  doživotno, a ovrhovoditelj može
zlorabiti svoj položaj.

Ovršni zakon, i svi drugi propisi jamče ovršeniku – zaštitu dostojanstva. Iz zadnjih slučajeva; obitelji Vukić, obitelji Frlan, i brojnih drugih  obitelji svi smo mogli vidjeti da se ovršeniku ne jamči ništa, a najmanje  dostojanstvo.

Na teren izlazi veliki broj interventnih policajaca – radi osiguranja ovrhe  odnosno provedbe deložacije a sav trošak pada na teret ovršenika.

Pravna nesigurnost stjecanja vlasništva ugrožava investicije i ulaganja.

Poništavaju se pravomoćne sudske odluke, primjenjuju se krivotvorene sudske odluke, grade se objekti i kuće na tuđem zemljištu, upada se u kuće i nitko ne može istjerati osobe koje na nezakonit način upadnu na tuđu imovinu, a  sudovi koji bi u takvim parnicama trebali odlučivati – hitno – odlučuju po  nekoliko godina, i to o stvari koja je sasvim jasna i nedvojbena – VLASNIŠTVO JE ZAJAMČENO SVAKOM GRAĐANINU USTAVOM I NEPOVREDIVO.

Zlorabi se Ovršni zakon, i u praksi se ne primjenjuju odredbe koje bi se morale primjenjivati. Poistovjećuju se “kruške i jabuke”, dužnik i njegova rodbina, bračni partneri, itd.

Ovrhovoditelj nije ovlašten naknadno tražiti proširenje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu, iako to u praksi čini. Ovrhovoditelj može predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe samo ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili određenom sredstvu ne može provesti, što ovrhovoditelji rijetko ili gotovo nikako ne primjenjuju u praksi.

Suci znaju manipulirati i sa dostavom pismena, baš kao i građani

Oglasna ploča često znade biti kazna za sve one koji izbjegavaju uzeti poštu, a također i sredstvo sucima koji ponekad baš i ne žele da građani poštu prime, stoga, poštu uvijek treba zaprimati, bez obzira koliko ovršeniku bila mrska plava koverta. Samo žalbom može osporiti navode ovrhovoditelja i štiti svoje pravo.

Provedba ovrhe  na novčanim sredstvima i u poreznim postupcima – žalbeni postupak ne odgađa provedbu ovrhe – što neposredno utječe na povredu ustavnih prava građanina.

Naime, Ustavom je zajamčena žalba, i žalbeni postupak je jedini postupak u kojem netko može dokazati svoje pravo ili eventualni rizik od štete pri provedbi ovrhe, naročito ako se radi o nedužniku.

Provedbom ovrhe nad nekretninom ili pokretninom prije isteka žalbenog roka, nanosi se direktna šteta, često i osobama koje su se u tim problemima našle sasvim slučajno.

U ovršnim postupcima  za naplatu potraživanja, sukladno Ovršnom zakonu i Zakonu o javnim bilježnicima,  započinju se postupci kod javnog bilježnika, a tek kad ovršenik istakne žalbu, isti se nastavlja pred sudom, u parnici.

Ovaj postupak drastično pogoršava  naplatu potraživanja. Parnice se opet vode godinama, izmišljaju  se razni dokazi i protudokazi,
sve u svrhu ometanja naplate.   Daleko lakše, jednostavnije i pristupačnije bi bilo da svaki građanin kao  “sam svoj majstor”. može podnijeti Prijedlog za ovrhu, a tek nakon nastavka  pred sudom, da ima obvezu (ako mu treba) angažirati odvjetnika.  Umjesto
ovih skupih i dugotrajnih postupaka, daleko bolji pristup bio bi da  ovrhovoditelj ima obvezu putem Suda obavijestiti ovršenika o namjeri  pokretanja ovršnog postupka, unutar kojeg postupka bi ovrhovoditelj po  opomeni imao rok od 30 dana da plati svoju obvezu, a u slučaju ignoriranja,  ili ogluhe, odnosno ukoliko izostane dokaz da je platio dug,  automatizmom  pokrenuti prisilnu naplatu bez dodatnih parničnih postupaka neposredom  naplatom na žiro računu ovršenika. Međutim, građanin mora biti obaviješten o pokrenutoj ovrsi.

Na takav način bila bi ispunjena zakonska forma, a ne bi se kršio ni Ustav,  jer bi ovršenik bio pravodobno obaviješten o potrebi žurnog plaćanja, te bi imao dovoljno vremena da osigura sredstva za podmirenje duga.  Svi bi uštedjeli novac, i ovršenik i ovrhovoditelj i sud, i na koncu Država, a  postupci bi se okončali za 30 dana. Nakon toga roka više nema parničenja, već ukoliko ovršenik nije dokazao uplatom da duga prema ovrhovoditelju nema, nastupa  isključivo naplata.

Sukladno odredbama Ovršnog zakona, ovršeniku bi se morala pružiti mogućnost da sam ponudi ovrhovoditelju naplatu iz sredstava koja su mu najmanje bolna i na kojem predmetu je najbrža naplata, a ovrhovoditelju se ne bi smjelo omogućiti da blokira cjelokupnu imovinu i račune ovršenika jer mu tako onemogućuje da normalno živi, radi i stvara – sredstva kojima mu se
omogućuje da podmiri dug.  Najčešće se nakon pokretanja ovrhe, blokira imovina, koja pak ostane zablokirana zabilježbom ovrhe, ili blokadom računa više godina. U nekoliko godina  – ovršenik je radno “mrtav” čovjek, jer  više nema apsolutno nikakvih
mogućnosti da se revitalizira i “oživi”.

Ovrha se može i smije provoditi samo u granicama ovršne ili vjerodostojne isprave, ne preko toga.  Osim toga, ukoliko ovršenik nije dao suglasnost u javnobilježnički ovjerenoj ispravi, da se  na njegovoj imovini neposredno može izvršiti naplata, naplata se, sukladno OZ-u,   ne može direktno vršiti na njegovoj  imovini, pa makar  isprava i bila ovršna, ili na nekretnini postojalo založno pravo, već
se pravo ovrhovoditelja za naplatu na imovini mora dokazati pravomoćnim ovršnim rješenjem, uz koje, bi moralo biti priloženo stanje aktualnog duga, uz JAVNOBILJEŽNIČKI OVJERENU KONTO KARTICU.

Osim toga, za naplatu potraživanja na nekretnini, pri podnošenju Prijedloga za ovrhu, nužno je priložiti original zemljišno knjižni izvadak kao identifikacija nekretnine, i ovršna isprava sa klauzulom pravomoćnosti, što  za sada, u praksi, ovrhovoditelji rijetko rade.

Također je jako važno, obratiti pažnju na podatke iz Rješenja u ovrsi. Ukoliko ne odgovaraju osobni podaci, adresa i dr. ovrha se ne može provoditi. Uočeno je također, da ovrhovoditelji znaju navesti ovršne isprave za provedbu ovrhe, različite od onih koje ima ovršenik. Da li zabunom, ili svjesno, no jako je važno provjeravati; osobne podatke, broj Ugovora ili Sporazuma temeljem kojeg se određuje ovrha,  datume Ugovora ili Sporazuma, zemljišno knjižne čestice, broj z.k. uloška, iznos duga,  sve to mogu biti bitne stvari koje već sutra mogu pomoći, da se ovršni postupak obustavi ukoliko je došlo do pogrešno navedenih podataka u Prijedlogu za ovrhu.

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

Datum objave: 31. siječanj 2016./Piše: Nada Landeka

Iz nedavne Odluke Ustavnog suda RH, donešene u slučaje Cvjetković,  nedvosmisleno proizlazi obveza SVIH u Republici Hrvatskoj na poštivanje Zakona i drugih propisa, Ustava RH i međunarodnih Konvencija i Deklaracija kojih je RH potpisnica.

Zaključujući prema stavu i odluci Ustavnog suda RH,  i predstavnici oštećenika austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka, kao i drugih kreditnih ustanova koje su nelegalno isplaćivale kredite na području Republike Hrvatske, slažu se sa uputom najvišeg suda RH,  danom svim državnim tijelima, pa i građanima, da su dužni poštovati Zakon RH i Ustav. Istovremeno, dužnici nelegalnih kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga,  podsjećaju Ustavni sud RH i na obvezu svih tijela na uspostavljanje „korektnog“ odnosa politike, pravosuđa i naroda, te na ustavnu obvezu zakonodavnih i sudbenih tijela na: jednakost u zaštiti građana u postupku pred sudovima i drugim tijelima.

Samo postupanje uz pravilnu primjenu zakona, poštivanja svih građana uz primjenu načela jednakosti jačaju vjerodostojnost načela „pravičnog suđenja“ i pravne države!

Isti taj Zakon RH i Ustav na koji se poziva Ustavni sud,  sve do ulaska Hrvatske u EU zabranio je neposredno obavljanje bankovnih usluga (Dopis HNB-a), Zakon o deviznom poslovanju, kreditori nisu imali ikakve dozvole za obavljanje rada na području Republike Hrvatske. Posebno je znakovito očitovanje austrijskog tijela FMA koji jasno kaže da za poslovanje u Republici Hrvatskoj potrebno je primjenjivati hrvatske propise. Oštećenici austrijskih RBA nelegalnih zadruga se unutar svojih aktivnosti  bore za ona prava koja se u pravnoj državi zapravo podrazumijevaju, i koja su svakom hrvatskom građaninu zajamčena Ustavom i Zakonom. Sam Ustav propisuje da akti koji su protivni moralu, zakonu i Ustavu nemaju pravnu snagu. U isto vrijeme, upravo na takvim nemoralnim, nezakonitim i neustavnim aktima temelje se ovršni postupci, nakon kojih se po pravomoćnosti istih  domovi dužnika/ovršenika  prodaju na dražbama, te se vrše deložacije. Upravo iz tih razloga, radi zaštite Ustavom zajamčenih prava svakog građanina RH  i radi zaštite ustavnopravnog poretka koji je ugrožen nepoštivanjem Zakona, propisa, Ustava i Konvencija od strane onih tijela koji bi ih upravo trebali najviše primjenjivati i poštovati, te davati primjer građanima odlukama utemeljenim na važećim zakonima, predstavnici oštećenika RBA zadruga obratili su se za pomoć i podršku i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, te saborskom zastupniku Damiru Kajinu (iz prošlog saziva Sabora).

Na žalost, još uvijek se vode medijski i institucionalni ratovi i prepirke oko toga je li nešto oko RBA austrijskih kreditora bilo zakonito ili nezakonito. Za potvrdu zakonitosti dovoljno je pročitati svega nekoliko zakona kojima je reguliran rad stranaca i stranih pravnih osoba u Hrvatskoj, koji svoje djelovanje u Hrvatskoj mogu ozakoniti samo putem registriranih podružnica i osiguranjem potrebnih dozvola nadležnih tijela, u ovom slučaju HNB, Ministarstva financija, HANFE. Još uvijek je nejasno i kako i na koji način su javni bilježnici u RH ovjeravali javnobilježničke  akte koji nemaju snagu ovršne isprave, bez sudjelovanja druge strane, bez prisustva tumača, i kako se upravo ti akti priznaju pred hrvatskim sudovima kao važeća ovršna isprava, iako i Zakon o javnom bilježništvu, kao i mnoštvo drugih zakona, pa i sam Ustav RH,  propisuju način poslovanja i pravnu regulativu na području RH.

Pravni poslovi sklopljeni suprotno važećim zakonima i propisima, ništetni su pravni poslovi

Trud predstavnika oštećenika RBA nelegalnih institucija, koje nelegalne institucije su, reklo bi se na prilično „čudan“ način stjecali nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to  uz pomoć onih domaćih tijela, koji  na očigledno  „čudan“ način primjenjuju domaću pravnu regulativu, iako bi upravo ta tijela trebala prednjačiti kao uzor na poštivanju Zakona i Ustava, nije samo trud za pomoć oštećenicima  austrijskih RBA nelegalnih kreditora, već je njihov trud upravo kamen temeljac za uspostavu pravne države u RH i očuvanja ustavnopravnog poretka.

Upravo prema Uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske „Odgovornost pojedinca, institucije, zajednice, i obveza na poštivanju Zakona, propisa, Ustava RH, Konvencija, najvažniji je jamac ostvarenja ustavne vladavine u Republici Hrvatskoj.“

Stoga smo svi,  od građana do institucija  „ obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi.

Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati!“  (Ustavni sud RH).

U tom smislu, oštećenici austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka koje su na području Hrvatske nelegalno isplaćivale kredite i poslovale, očekuju da se o njihovom pravu pred pravosudnim tijelima (sudovima, ODO, DORH-u, i drugim tijelima) odlučuje po Ustavu, Zakonu i na osnovu međunarodnih ugovora).

Poštivanjem Odluke Ustavnog suda RH, koji je  pozvao sve koji žive i djeluju u Republici Hrvatskoj  na obvezu poštovanja Zakona, propisa i međunarodnih ugovora, prava ovršenika žrtava nelegalnih institucija biti će zaštićena, a deložacije i velik broj ovrha zaustavljeno!

NEZAKONITA OVRHA: Neuredna dostava pismena, onemogućavanje prava na žalbu – razlozi su za stavljanje MORATORIJA NA SVE OVRHE, i za ukidanje nezakonitih sudskih odluka

NEZAKONITA OVRHA: Neuredna dostava pismena, onemogućavanje prava na žalbu – razlozi su za stavljanje MORATORIJA NA SVE OVRHE, i za ukidanje nezakonitih sudskih odluka

Datum objave: 07. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/Berislav Janković /HAZUD

Neurednom dostavom uz pomoć poštanskih djelatnika i FINE do “zakonite” pljačke novca i imovine i osiromašavanja građana

Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine odlučio je: 

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Bolest modernog doba su ovrhe. Naročito ozbiljna bolest su  gotovo trajne blokade žiro računa i ovrha na nekretninama radi iseljenja dužnika/ovršenika iz njegovog doma.  Europa i svijet, prateći događaje u Hrvatskoj gotovo ne vjeruju da se u našoj zemlji primjenjuje jedna takva zločinačka, genocidna metoda kako bi se otimanjem novca i imovine od dužnika, namirili  oktopodi državnog aparata: javni bilježnici, sudstvo, državni proračun, banke, pošta….

Postupak kod pokretanja ovrhe

Ovrhe se, to već svi znaju, pokreće prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave.  Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi  javni bilježnik  na temelju prijedloga ovrhovoditelja, dok Rješenje o ovrsi  na temelju ovršne isprave donosi  pvršni sud.  Oba  postupka  po žalbi ili prigovoru ovršenikanastavljaju se voditi u parnici u kojoj  ovršenik dokazuje svoje žalbene navode, osporava ovrhu, dokazuje da dug ne postoji ili da je podmiren, da je puno manji, ili  pak da je nastupila zastara. Najvažniji postupak u ovoj fazi je UREDNA DOSTAVA Rješenja o ovrsi kako bi ovršenik pravovremeno dospio podnijeti žalbu.

Žalbom se odgađa pravomoćnost, na temelju podnešene žalbe može se podnijeti i prijedlog za odgodu ovrhe, točnije, ovršenik ima mogućnosti u nekom razumnom roku dokazati svoje pravo, pa tako i zaštititi svoju imovinu.

Treći način provođenja ovrhe je prema Ovršnom zakonu i Zakonu o naplati novčanih potraživanja putem FINE. U FINU se dostavlja osnova za ovrhu (FINA ne provjerava zakonitost i utemeljenost ovršne isprave koja je podnešena na naplatu), a FINA istog dana, tj. najkasnije drugog dana blokira račun ovršenika  i plijeni novčana sredstva sa njegovih računa. U ovome postupku ovršenik uopće ne zna da postoji ovrha, uskraćeno mu je njegovo osnovno pravo na žalbu,  a ukoliko ne pokrene parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, odnosno radi stavljanja izvan snage ovršnog akta na temelju kojeg se provodi ovrha,  nakon isteka 30 dana zaplijenjeni novac isplaćuje se ovrhovoditelju na račun.

U opisanim  fazama, u slučaju neuredne dostave, odnosno u situacijama kada ovršeniku UOPĆE NIJE DOSTAVLJENO RJEŠENJE – grubo su prekršene odredbe Ustava Republike Hrvatske opisane u članku 18. Ustava RH;

„Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

I odredbe opisane u članku 19. Ustava RH

 „Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.“

Osim u Ustavu RH, pravo na žalbu jamči se gotovo u svim postupcima, osim kad postoji neka druga mogućnost pravne zaštite (revizija i slično).  Postupanjem FINE, provedbom ovrhe bez da je ovršenicima prethodno omogućeno njihovo pravo na žalbu, i bez obavijesti ovršenicima da je ovrha u tijeku, povrjeđuje se Ustav RH, krše se odredbe Zakona o parničnom postupku, Ovršnog zakona i Zakona o upravnom postupku koji propisuje obveze javnih tijela u odnosu na građane.

Republika Hrvatska i njezina javna tijela koje su produžena ruka Države, nezakonitim postupanjima grubo krše osnovna prava ovršenika, krše Zakone i Ustav Republike Hrvatske, u više oblika i na više načina, dok je najgrublje kršenje prava iskazano upravo u nemogućnosti podnošenja žalbe u postupke neposredne ovrhe, što je suprotno ne samo domaćem pravu i Ustavu već i Europskoj Konvenciji za ljudska prava, kojim je također propisano obvezno pravo na žalbu.

Zakon o upravnom postupku propisuje postupanje javnopravnih tijela i dostavu pismena

Nadalje, ZUP – Zakon o upravnom postupku koji regulira rad javnopravnih tijela, propisuje i način kako moraju djelovati i postupati ta javnopravna tijela. Javne ovlasti omogućuju javnopravnim tijelima istupanje  prema drugim subjektima u odnosu nadređenog položaja. Javnopravnim tijelom u Hrvatskoj se smatraju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Tijela državne uprave su ministarstva, središnji državni  uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi  državne uprave u županijama te njihove ustrojstvene jedinice. Druga državna tijela su Hrvatski sabor, predsjednik Republike, Vlada, Ustavni sud te sudovi, državna odvjetništva, pučki pravobranitelji i sl.

Od početka ovršnog postupka, nakon što Javni bilježnik ili sudovi donesu Rješenje o ovrsi, slijedi jedna od najvažnijih karika u ovršnom lancu – a to je OBAVIJEST OVRŠENIKU O POKRENUTOJ OVRSI. Ta obavijest dostavlja se ovršeniku putem Hrvatskih pošta, javnobilježničkim rješenjem ili sudskim rješenjem na koje ovršenik ima pravo žalbe u roku od 8 dana.  Način dostave pismena propisuje ZUP u čl. 85., u istom članku ZUP propisuje kako poštar treba postupiti u situacijama kada nikog ne zatekne na naznačenoj adresi.

ZUP- čl.85 st. 3. „Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.”

Čl. 85. st. 4 „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti“.

Podaci koje nam je dostavio gospodin dipl.oec. Berislav Janković upućuju na grubu povredu  prava, na krivotvorenje odnosno pogrešno tumačenje zakona od strane Hrvatskih pošta,  i od strane FINE,  zbog čega cijela situacija  upućuje pomisao da se radi o dobro organiziranom mafijaško-pljačkaški pohodu potpunom eliminacijom jedne od stranaka iz postupka, u ovom slučaju ovršenika.

Pošta krivotvorila Zakon pa svojom Uputom o dostavi poštanskih pošiljaka pomaže ovrhovoditelju

Iz opisanog članka ZUP-a jasno je da je poštar dužan uručiti sudsko rješenje primatelju.  Primjenjujući iskrivljene zakone i internu Uputu Hrvatskih pošta došlo je do situacije da poštari važna sudska rješenja ostavljaju posvuda, u poštanske sandučiće, prikače ga na ograde, „u kutiju za mačke“, predaju ga ljutom i mrzovoljnom susjedu koji vas mrzi, mužu ili supruzi s kojim ste u žestokoj svađi ili pred brakorazvodnom parnicom, zaboravljivom djedu ili baki….. bezbroj je načina manipulacija  kojima se ovršeniku nanosi šteta i onemogućuje njegovo osnovno pravo na spoznaju da postoji ovršni postupak  pokrenut protiv njega, i da na isti ima pravo na žalbu.

Od glasnogovornika “Pošte” dobivene su  “Upute za obavljanje poštanskih usluga” kao i iz njih izveden šalabahter “R-OK-493-14-3 Tablice” kojim se koriste poštari u svakodnevnom radu. Usporedbom odredbi čl. 85 st.3. i 4. ZUP-a koje se odnose na osobnu dostavu sa tekstom priloženih dokumenata Pošte, može se utvrditi da je Pošta u svojim dokumentima “preskočila” najbitnije odredbe, te je tako krivotvorila zakon, sve uz znanje Ministarstva uprave i Upravnih sudova koji namjerno sustavno forsiraju na ovaj način često neurednu dostavu, a sve radi pogodovanja mafiji u državnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi, a na štetu primatelja.

Na tako izvršen način  dostavu smatraju urednom. Odnosno, ako vas ne zateče kod kuće, poštar na temeljuUpute za obavljanje poštanskih usluga, na preporučenu poštu stavlja različite oznake, a najčešće, „ODSELIO“, „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“, i sl. ili ostavlja obavijest u sandučiću, odnosno predaje istu prolazniku, susjedu, prijatelju, neprijatelju……

Postavlja se pitanje tko je obavijestio poštara da je osoba na kojeg je naznačena pošta ODSELIO, odnosno, na koji je to način osoba obaviještena, ali nije primila pošiljku.  Takvo obavještavanje se pred hrvatskim sudovima smatra „UREDNOM DOSTAVOM“, odnosno obavijesti, te se u daljnjem postupku smatra da se osoba nije odazvala sudskom postupku, nije pravovremeno podnijela žalbu, ili što je najgore, sudsko rješenje na koje se osoba nije žalila postaje pravomoćno takvom neurednom dostavom, odnosno, nakon povratka iste pošiljatelju, na temelju „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO  POŠILJKU“ presuda odnosno rješenje oglašava se na oglasnoj ploči suda, i nakon 8 dana postaje pravomoćno.

I sve se to događa bez  znanja osobe  koja je tužena ili ovršenik u tom postupku!

Nakon pravomoćnosti slijedi ovrha  i blokiranje žiro računa, a da osoba koju se ovršuje i blokira zapravo uopće ne zna da postoji postupak koji se vodi. I sve to zbog pogrešne primjene zakona i Ustava RH koji u svojem opisu – upućuje na obvezu UREDNE DOSTAVE i PRAVA NA ŽALBU.   

Berislav Janković koji je prigovorio u svojem sudskom postupku, pa i pošti na takvo postupanje,  a dobio je i spor, sumnja da se radi o namjernoj manipulaciji na štetu primatelja, jer se opisanim “propustima” namjerno generira ogromna količina neuredno dostavljene pošte, ujedno  i kršenje prava na žalbu, a čega je krajnja posljedica veliki broj neutemeljenih ovrha.

Sumnja na počinjenje kaznenog djela i zlouporabe položaja

Ovakva  situacija ne samo da je povod za podnošenje kaznenih prijava  protiv odgovornih, već je to  i jaki pravni razlog za  podnošenje ZAHTJEVA ZA TRENUTNI MORATORIJ NA SVE OVRHE I SVE BLOKADE ŽIRO RAČUNA, dok se ne ispita urednost dostave, propisane i zajamčene zakonom.

Neuredna dostava, jedan je od važnih razloga za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, i druge važne postupke kojim se štite prava stranke u postupku, a ukoliko utemeljeno dokaže povredu tih prava.

Dokument “Upute za obavljanje poštanskih usluga” od  1.7.14. dostavljen je po zahtjevu  gospodina Berislava Jankovića,  primljen 21.1.15. od službenika za informiranje Hrvatske pošte Damira Jakovca.

“Upute za obavljanje poštanskih usluga“su temelj za pisanje dokumenta  “R-OK-493-14-3 Tablice” , poštanskog “šalabahtera” za postupanja poštara  na terenu.

Sporni postupak osobne dostave obrađen je u poglavlju 7. POSTUPAK S PISMENIMA UPRAVNOG POSTUPKA, 7.1 Posredna dostava  i 7.2 Osobna dostava u člancima 161-165.

UPUTE Hrvatskih pošta o dostavljanju pošte:

3.1 Posredna dostava – Članak 143. st. (1) Pismeno koje na omotnici ima oznaku: „Parnični postupak“ ili „Ovršni postupak“, a može imati i oznaku: „Ostavinski postupak“, „Izvanparnični postupak“,„Registracijski postupak“, „Građanski postupak“ i dr., uručuje se osobno primatelju, njegovu zakonskom zastupniku ili punomoćniku, a ako se primatelj ne zatekne u stanu, pismeno se može uručiti odraslom članu kućanstva, koji je dužan primiti pismeno.

(2) Ako se pismeno ne može uručiti osobama navedenim u stavku 1. ovog članka,pismeno se može uručiti kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

3.2 Osobna dostava

3.3 Isporuka pismena parničnog i ovršnog postupka u poštanski pretinac

Članak 145. „Za pismeno koje se uručuje u poštanski pretinac u pretincu se ostavlja Obavijest o prispijeću pošiljke  (obr. P-99) u kojoj je naznačeno mjesto i rok od pet (5) radnih dana u kojem primatelj može podići pismeno. Na pismenu i Povratnici – dostavnici naznačuje se dan kada je u pretincu ostavljena ta obavijest. Ako primatelj ne podigne pismeno u naznačenom roku, pismeno se vraća pošiljatelju s napomenom: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, što se ovjerava potpisom i otiskom žiga.

Obavijest o pokušanoj dostavi pismena (obr. P-99c) s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda

3.5 Postupak prilikom vraćanja pismena parničnog i ovršnog postupka

Članak 147 st. (1) U slučaju kada se pismeno vraća pošiljatelju zbog toga što nije moglo biti uručeno primatelju, radnik je obvezan navesti razlog zašto pismeno nije moglo biti uručeno (umro, nepoznat, odselio i slično ili odbio primitak) i napomenu ovjeriti svojim potpisom i otiskom žiga.

(2) Ako se pismeno za koje je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke vraća zbog toga što ga primatelj nije preuzeo u propisanom roku u poštanskom uredu, radnik je obvezan na pismeno staviti napomenu: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ i ovjeriti ju svojim potpisom i otiskom žiga (a u informatičkom sustavu je napomena: „Nije tražio“).  Ako je  osoba na službenom putu, liječenju, ili zbog nekih drugih razloga se ne nalazi u domu cijelih pet dana,  te ne zna za postojanje pošiljke, dostava se svjedno smatra urednom, pošiljka se vraća pošiljatelju, nakon čega se objavljuje na oglasnoj ploči i po proteku roka od 8 dana postaje pravomoćna.

Iz navedene Upute vidljivo je da su skoro u potpunosti izigrane ili preskočene odredbe ZUP-a čl.85, st.3. i 4., jer se nigdje ne spominje „druga dostavnica uz ostavljeno pismeno” na kojoj će “dostavljač naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se“, niti je takva obavijest u praksi ikada dostavljena osobi koja je naznačena kao primatelj.

Nadalje, odredba iz čl.85 ZUP-a st. 4. ZUP-A „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.“  je u članku 165. Uputa za obavljanje poštanskih usluga“ u potpunosti “prepjevana” i sada glasi:

“Pismeno po upravnom postupku vraća se pošiljatelju samo u slučaju kada pismeno nije moguće uručiti zato što je primatelj umro, odselio, nepoznat, ne postoji više na toj adresi i slično, a radnik je obvezan na pismenu navesti taj razlog i ovjeriti ga svojim potpisom i otiskom žiga.”

HP krivotvoritelji su zakonom općenito, dakle iz više mogućih razloga, predviđenu  “nemogućnost uručivanja naslovljenoj osobi” u  svojim “Uputama…” slobodnom interpretacijom zakona  prepjevali  u “samo u slučaju, smrti, selidbe, nepoznatosti ili nepostojanja i slično”.

Mogućnost povrata pošiljke pošiljatelju iz bilo kakvog razloga uopće nije navedena u “šalabahteru”, tako da poštar ima samo mogućnost da pošiljku uruči bilo kome, bilo gdje i na bilo koji način.

Za HP krivotvoritelje npr.: službeni put, godišnji odmor, liječenje…  ne postoji kao objektivan razlog nemogućnosti  neuručivanja pošiljke.

U HAKOM-u kao tijelu nadležnom za HP su gospodinu  Berislavu Jankoviću  rekli da oni nadziru samo opće akte i da nisu nadležni za nadzor internih  “Uputa…”bez obzira ne očitu nezakonitost istih.  Jednak odgovor dobili smo i od HANFE zadužene za nadzor FINE.

Iz svega se dade zaključiti da se ne radi ne samo  o neusklađenosti “Uputa…” sa zakonom, već o namjernom krivotvorenju ionako loših zakonskih odredbi radi pogodovanja ovršnoj mafiji.

Pošta je odbila  gospodinu Jankoviću dostaviti “Upute….” koje su bila na snazi prije ovih zadnjih, pa on s pravom sumnja da skrivaju dokaz o kontinuitetu počinjenja  kaznenog djela.

Nazire li se kraj ozakonjenoj pljački?

Na žalost, Hrvati su kroz dugi niz godina navikli na „legalno“ otimanje imovine: konfiskacijom, komasacijom,  nacionalizacijom, pretvorbom i privatizacijom, ovrhama na nekretninama i blokadama žiro računa, predstečajnim nagodbama.  Prividno je izgledalo  da takva pljačka počiva na pravnim temeljima, međutim,  zadnjih nekoliko godina postalo je legalno oteti nečiju privatnu imovinu na način da se vlasnik/ovršenik/tuženik, izostavi iz  upravnog, parničnog ili ovršnog postupka neobavještavanjem o istom, jer je eventualno sudsko pismeno kojim se izvještava o pljački ostavljeno na nekoj ogradi, u nekoji kutijici, kod nekog mrzovoljnog djede ili susjeda, ili pak oglašeno na zidini nekog xy suda, a zatim  cijeli postupak proglasiti LEGALNIM NAČINOM PROMJENE VLASNIŠTVA.

Dobro uhodani recept postao je odličan, dobro provjeren  način za punjenje džepova ovršne mafije.

Opisanom nezaonitosti došlo je do kršenja prava na desetke tisuća građana u ustavnim postupcima i do kršenja prava SVIH BLOKIRANIH U FINI obzirom na propis ZUP-a kako se provodi izvršenje (provedba pravomoćnog rješenja);

„IZVRŠENJE – Članak 133. ZUP-a

„St. (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

St. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

St. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.

Dakle, u sva tri stavka odredbi čl. 133 ZUP-a propisano je da se Rješenje može provesti tek NAKON ŠTO JE RJEŠENJE PRIMILA STRANKA.  FINA nezakonito provodi sva Rješenja o ovrsi, bez da je ovršenik podnio žalbu, i prije nego li su stranke obaviještene da je ovršni postupak i započet, a kamo li da je provedena zapljena novčanih sredstava po računima.

Radi se o nezakonitosti koja predstavlja namjerno i sustavno kršenje prava desetaka tisuća  stranaka u upravnim postupcima, čime je velika većina dostava sudskih pismena građanima, od kada se provodi “dostava po ZUP-u” neuredna i nezakonita, a sve zahvaljujući Pošti i HAKOM-u.

Neuredna i nezakonita dostava – osnov su za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, ukidanje klauzule pravomoćnosti Rješenja o ovrsi i drugih pravomoćnih sudskih akata (ODLUKA USTAVNOG SUDA RH)

Sudovi i lokalna samouprava namjerno neuredno i nezakonito šalju svoju poštu koju onda HP dostavlja (?) još neurednije, a sve uz blagoslov HAKOM-a. Sve je prepušteno diskrecijskim ocjenama seoskih poštara, a čija se (ne)postupanja kasnije moraju pobijati u drugim postupcima.

I Zakon o parničnom postupku  neurednu dostavu pismena tretira kao BITAN PROPUST:

Način dostave:

Članak 133. „Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom”

ODLUKA USTAVNOG SUDA RH – kojom Ustavi sud RH ukida sudsko Rješenje zbog neuredne dostave

Mjerodavne odredbe ZPP-a glase:

Članak 354. stavak 1. točka 7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (…)

7. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

Članak 141. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.

Članak 142. stavak 2. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena.

5. Iz obrazloženja pobijanih rješenja i navoda ustavne tužbe proizlazi da je podnositelju povrijeđeno postupovno pravo tijekom donošenja prvostupanjskog rješenja, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tim je povredama dao značaj relativno bitnih, unatoč jasne odredbe članka 354. stavka 1. točke 7. ZPP-a, odnosno značaj povreda koje nisu dovele do ograničavanja raspravnog načela u ovom postupku, čime je odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine:

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Također, Ustavni sud je zauzeo identično stajalište u svezi neurednosti dostave u odluci broj: U-III-2028/2002 od 8. srpnja 2004. godine (“Narodne novine”, broj 101/04.).

Ustavni sud utvrđuje da je time podnositelju osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu u ovom slučaju povrijeđeno je, jer podnositelju nije bila dana mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze……………..

Dakle, povrijeđeno je načelo jednakosti sredstava koje na raspolaganju moraju imati obje parnične stranke, jer se prvostupanjsko rješenje o povlačenju tužbe nije moglo donijeti bez saslušanja podnositelja. Ročište se nije smjelo održati, a prijedlog tužitelja je trebalo dostaviti podnositelju radi očitovanja. Da se podnositelj nije u roku od 15 dana očitovao o izjavi tužitelja, tek tada bi se moglo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u tom predmetu, u skladu s navedenom odredbom druge rečenice stavka 2. članka 193. ZPP-a.

Načelo jednakosti sredstava samo je jedan izraz pojma pravičnog suđenja koji uključuje i temeljno pravo stranke da postupak bude kontradiktoran. Samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stavovima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka.

Stranke pred sudom moraju imati jednaka postupovna jamstva i uživati jednaka postupovna prava. Ukoliko ta prava nisu izjednačena, takav postupak neposredno predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava. /USTAVNI SUD RH U-III-4044/2003/

Sve navedeno snažan je temelj za kolektivni zahtjev prema FINI, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i Vladi Republike Hrvatske da se ispita zakonitost postupanja ovršnih sudova i FINA, a u vezi neuredne dostave, a da se do tada DONESE MORATORIJ NA SVE OVRHE.

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,