Moralna obveza ministra policije i ministra pravosuđa nakon slučaja u Splitu je da podnesu ostavku
Trostruko ubojstvu u Splitu žestoko je odjeknulo u javnosti. Još više su odjeknuli komentari ljudi koji smatraju odgovornim sustav, posebno pravosuđe i policiju, jer je do ubojstva došlo, a time i do upropaštenog jednog mladog života. Podrška mladiću u brojnim komentarima ispod teksta o ubojstvu seže do toga da pojedinci predlažu skupljanje pomoći za odvjetnika koji bi mladića branio, a pokrenute su i facebook stranice podrške. Na takvu reakciju na ubojstva neki se zgražaju, a mnogi komentiraju kako je mladić dobro postupio.
Može li se opravdavati oduzimanje ljudskog života? Normalno da ne može. U Hrvatskoj bi prema očekivanju trebao vladati jedan uređeni pravosudni sustav po kojem bi zločinci trebali biti procesuirani i u zatvoru, a ostali građani trebali bi imati zajamčenu sigurnost. Radi te, barem prividne sigurnosti i postoji policija, postoji sud, državno odvjetništvo.
No kakvu poruku šalje veselo ćaskanje i ugodno druženje glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića i višestruko optuženog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u HNK, pred očima cjelokupne javnosti? Njihova fotografija možda bi bila prigodnija za nekakvu cirkusku predstavu a ne za predstavljanje Hrvatske Vijeću Europske unije.
„Sve dogovoreno sa gospodinom ministrom!“
To naravno nije jedini slučaj. Nedavno smo svjedočili kako kreditni posrednik protiv kojeg se vodi više sporova pred hrvatskim pravosuđem pije javno kavicu sa ministrom pravosuđa. Ako znamo da u Hrvatskoj umjesto „lova na vještice“ vlada lov na kreditne urede i nelegalne kreditne posrednike, i da se pred hrvatskim pravosuđem vodi niz postupaka u kojima su utuženi nelegalni kreditni uredi i odgovorne osobe koje vode te urede, onda je sasvim jasno kakvu sliku stvara ministar pravosuđa na kavici sa vlasnikom kreditnog ureda i odgovornom osobom u tom kreditnom uredu? Što jedan ministar pravosuđa ima „dogovarati“ vanresorno sa bilo kim, zna se kakav je protokol i na kojem mjestu se ministar sastaje sa posjetiteljima.
Rezultat podnošenja kaznene prijave protiv počinitelja kaznenog djela je kao da si prijavio sam sebe? Očekuj progon!
Iz vlastitog iskustva znam da prijave policiji i državnom odvjetništvu radi kaznenog djela prijetnje ne polučuju apsolutno nikakav učinak. Ne polučuju niti mnoge druge kaznene prijave protiv počinitelja kaznenih djela, a vrlo je zanimljivo zapravo čitati policijska izvješća i izvješća iz Državnog odvjetništva u kojima umjesto da poduzimaju radnje u zaštitu žrtava, oni zapravo najčešće brane stvarne počinitelje kriminala, a nerijetko procesuiraju i same prijavitelje kaznenih djela.
Već sam pisala o slučaju kada je kaznena prijava protiv počinitelja kaznenog djela koji je pokušao otuđiti državnu imovinu predana USKOK-u završila odmah sutradan u rukama prijavljenog, a što onda može očekivati bilo koja žrtva, kada umjesto očekivane zaštite povratno dobije odbijenu kaznenu prijavu, teror prijavljene osobe, progon od institucija i od onog koga je ta osoba prijavila.
U hrvatskom pravosudnom sustavu sve je izokrenuto naopačke.
Stvoren je sustav kriminalaca i lopuža koji žive i funkcioniraju na rubu zakona, sa potpuno čistim dosijeom, koje i nakon slučajnog uhićenja drže dan, dva u pritvoru a nakon toga ih puštaju na slobodu, a kada prijavite takve osobe ako vi sa njima imate neki problem, tada je pred hrvatskim institucijama njihova riječ (njihova laž) zakon, a ne vaši materijalni dokazi.
I kud nas je sve to dovelo?
Dovelo nas je do tri ubijena, (a moglo ih je biti i više) i do javne samohvale policije kako su djelovali promptno i uhitili opasnog ubojicu. Pri tom naravno, policija je zanemarila činjenicu da su ubijena tri okorjela kriminalca, dilera, koji bi „da državne institucije rade svoj posao“ odavno već bili iza rešetaka i u tom slučaju do ovog ubojstva ne bi ni došlo.
Dokle god ova država štiti kriminal, dokle god štiti korumpirane javne ličnosti, korumpirane političare, korumpirane policijske inspektore i zamjenike državnih odvjetnika, i dok god se određene osobe procesuiraju „po narudžbi“ a ne po stvarnoj krivnji do tad nema pravne države niti sigurnosti u ovoj zemlji.
U naravi čovjeka nije biti žrtva. Prije ili kasnije, u žrtvi se probudi zvijer, a ranjena i progonjena zvijer ne razmišlja, ona ubija onog tko joj predstavlja opasnost.
Tu opasnost institucije ove zemlje nisu uklonili sa gradskih ulica. Upravo suprotno, dobri su si sa počiniteljima kriminala, dojavljuju im o postojanju kaznenih prijava protiv njih, možda dijele i dobit, tko zna, ne procesuiraju kriminalce niti istražuju stvarni kriminal, a kad ljudi uzmi pravdu u svoje ruke, tada se zgražaju.
U Hrvatskoj u kojoj živimo sasvim je normalno da neki odvjetnici provaljuju u tuđu imovinu, da progone i iznuđuju klijente, da se prodaju informacije kojima raspolažu službene osobe, da se “presreće” hakira elektronska pošta, da ljude ucjenjuju, lihvare i reketare, da udbaškim metodama kleveću žrtve kako bi ih lakše uništili.
U Hrvatskoj u kojoj živimo sasvim je normalno imati listu poreznih dužnika fizičkih osoba na kojoj su na prvih deset mjesta dužnici sa rasponom duga od 88.000.000,00 kn do 60.000.000,00 a sa druge strane kazneno procesuirati osobe sa 15.-20.000,00 kn duga.
U Hrvatskoj je sasvim normalno oprostiti i otpisati stotine milijuna kuna duga, ali ne oprostiti i otpisati onima koji su dužni po desetak tisuća kuna.
Zašto jedni zakoni vrijede za jedne, koji krivotvore dokumentaciju i na temelju takve krivotvorene dokumentacije pokreću sudske postupke, pokreću kaznene postupke u namjeri da steknu financijsku korist koja im ne pripada, dok sa druge strane za drugu stranu ti isti zakoni primjenjuju se drugačije, ili se uopće ne primjenjuju. Institucije procesuiraju one koji su oštetili državu 0 kn, i koji raspolažu svom dokumentacijom kojom dokazuju neko pravo, ali to odvjetništvo ni sud ne zanima, a ne procesuiraju one koji su pokrali državu za stotine milijuna kuna.
Moralna obveza ministra policije i ministra pravosuđa nakon slučaja u Splitu je da podnesu ostavku.
Njihova obveza je bila uvesti red u sustav i osigurati sigurnost građanima, a nisu to učinili. Jedan od građana komentirao je: „Građani Splita jako dobro znaju tko je ovdje žrtva i zašto smo stali uz mladića.“ Puno manje bi se pričalo i pamtilo da je bilo obrnuto, i da su ubijeni dileri nešto učinili ovome mladiću koji je iz očaja zbog upućenih mu prijetnji postao ubojica.
“Bravo” za institucije, uništili su svojim neradom i neučinkovitošću još jedan mladi život.
Nada Landeka/hazud.h
